geomir

srijeda, 25.03.2020.

FUSBAL

Najvažnija sporedna stvar na svitu mi sada i nije baš neki sport.
U ditinstvo, ka i svoj muškoj dici, balun je bio važan rekvizit,
pa je tako bilo i u mom malom mistu, meni i mojim vršnjacima.
A moje malo misto se imalo čime i pohvaliti kad je bila rič o FUSBALU.
Imali smo “stadion” zvan PJACA, usrid mista.




Prostor između kuća sa južne strane i fortice, crkve – tvrđave
Iz XVI stoljeća, sa sjeverne strane.




Sa istočne strane je također blok kuća, a sa zapadne strane vrt i staro groblje.
Veličina igrališta je cca 55 x 20 metara, malo veći prostor od rukometnog,
a duplo manje od pravog nogometnog igrališta.





Ne može se reć da je teren bio travnat, iako trave je bilo, …. u tragovima.
Imali smo čvrstu kamenitu podlogu, gdje smo ljeti, kao djeca, igrali bosi.
Jer bilo je pravilo da djeca od maja do šetembra, ne kidaju cipele.



Osim toga pjaca je bila u nagibu.
Zapadna branka je bila na 2 metra višoj nadmorskoj visini.
Sjeverna i južna aut linija nije postojala, odnosno bila je zid crkve ili kuće,
tako da se igralo kao bilijar. Zidovi su korišteni kao mantinela.




Kuriozitet tog igrališta i nogometaša mog malog mista je taj da su oni
u ono Jugoslaviji,
3. rujna 1932 odigrali prvi noćnu utakmicu,



objesivši okolo jake ribarske ferale koji su osvjetlili teren
kao što ga osvjetljava Ivanjska vatra na mojoj slici.




A red je pokazati i jednu od naše momčadi iz tog doba.





- 00:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #