geomir

BOŽIĆNA GONČICA

UDROBLJENO

DAN PRIJE JUŽINE

IGRA

STEREO PRIČA

PO MATIJI I PO LUKI

Kako plodni kolega @friški ukazuje na atejiste i konstatira da su:
„odlučili da je bolje ne pisat ništa nego gluposti.”
zasvrbili me prsti da se okušan u pisaniji,
iako mi je lakše imat posla sa fotografijama. Ma ustvari ovo nije nikakav moj literalni pokušaj,
već ćiribimba u tuđe literalne radove. Zato se nadan da njegova konstatacija neće moć bit aplicirana na ovo.
A ča se tiče gramatike, stilistike i drugih mjerila mojeg pisanja molim,
sve je kriv, ča me nije boje naučio, profešur koji nas je vodio na EKSKURZIJU !!

Dunkve:
Prije 2000 i kusur godina, kažu, rodio se Isus. Rodio se, živio i propovidao svoje ideje koje su smrdile ondašnjim političarima, crkvenim i vojnim vlastima i zato je izveden prid sud di su mu,
za ono doba, prilično pošteno sudili, a po želji gledaoca presuđeno
– smrt pribijanjem na križ.
I tako je mlad, tek ušavši u treće desetljeće, otišao u nebo,
kažu, svom Ocu.

Kako ja sve ovo znan!??
Pa lipo.

Njegovi vjerni pratioci i učenici su sve pantili i posli njegove smrti izpameti sve lipo bacili na kartu i tako je nasta libar zvani NOVI ZAVIT u kojem je, u 27 knjižica, više njih autora sve potanko opisala.

Od njegova rođenja, njegovih dila i poruka do njegovih zadnjih dana kad su ga sudili i razapeli.
I to ni tajna. Dapače svak more kupit taj libar,
a ima ga i mujte na Internetu.
Kako evo @friški broji dane do Božića, (danas još 12)
to mi je palo na pamet da proštijen
ča su i kako su autori Novog zavita napisali i opisali taj događaj,
rođenje Isusa, malog Boga ilitiga Božića!??

Tu „radosnu vijest“ ilitiga EVANĐELJE saopštili su nan samo dvoje njih u knjižicama zvanim:
„Radosna vijest“ po Matiji i „Radosna vijest“ po Luki.
Naime, tako su se zvala dva Isusova Apostola, Matija i Luka,
ali nigdje nema njihovih potpisa,
pa su djela nazvana "Evanđelje po Matiji" i "Evanđelje po Luki".

Dakle, oba autora, koji i da su, prezentiraju isti događaj;
vrime Isusovog rođenja i što se događalo s njim neko vrime neposredno po njegovom rođenju.

Po Matiji, /II:1-11/

Isus se rodio u Betlehemu, gdje mudraci se pojaviše,
„i gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima
sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete”.
„Uđu u KUĆU, ugledaju dijete s Marijom, .....
i prinesu mu svoje darove: zlato, tamjan i smirnu.“


Po Luki /II:4-16/

Zato jer je Josip bio rođen u Betlehemu,
otišao tamo sa svojom zaručnicom,
odazvavši se na popis stanovništva, a Mariji baš tada dođe čas da
„porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u JASLE,
jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.“
“A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom …..”
"Anđeo im pristupi i reče: Ne boj te se! Evo vam znaka:
naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama”
Oni “pohite i nađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.”



Nastavak priča je isto tako interesantan.

Po Matiji, /II:13-23/

Pošto mudraci otiđoše, „gle, anđeo Gospodnji u snu javi Josipu:
Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat
i ostani ondje dok ti ne reknem...“
„On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat.
I osta ondje do Herodova skončanja.“

Dok su oni bili u Egiptu, Herod podivljao
i pobio svu dicu od 2 godine naniže,
ali Isusa ne zahvati, jer je bio najmanje 200 km južnije.

„Nakon Herodova skončanja, gle,
anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu:
Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju Izraelsku....“
Josip ipak ne ode tamo, već, opet po uputstvu u snu,
ode u kraj galilejski i nastani se u grad Nazaret.


Po Luki /II:21-39/

Poslije poroda u štali i ležanja u jaslicama i posjete pastira
odveli su Isusa doktoru
i kao svakog poštenog Židova obrezali pa tako kaže:
„Kad se navršilo osam dana da bude obrezan nadjenuše mu ime Isus,
kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća“.

Zatim, svako muško prvorođenče da se posveti Gospodinu
i prinese žrtva, dvije grlice, ili dva golubića.
„Kad obaviše i to, sve po zakonu Gospodnjem,
vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.“

Itd., itd., itd........

Ne ulazim u teološku dimenziju svega ovoga,
već samo u materijalni aspekt.
Isti događaj opisan od strane dva autora, a rezultat je:
dvije POTPUNO različite naracije!!??
Koliko znam u stvarnosti se upotrebljavaju obje,
a ja ne vidim kako se mogu međusobno pomiriti.
Jedan i drugi opis zajedno tvore novu priču,
tvoju priču, priču kojoj si ti autor.
Napose činjenica da Isusa obrezuju u Jeruzalemu,
a u isto vrijeme je negdje u Egiptu, 200 km dalje!!???

Volio bih da mi netko od kvalificiranih bivših blogera natenane objasni logiku ove situacije.

NA POVRATKU

I tako, poslije Lovćena, došlo vrime povratka doma.




Iz Kotora preko Prčnja u Lepetane





pa trajektom priko u Kamenare.





Posli Plata i Solina pukao mi pogled na zaljev
Mlini, Srebreno, Kupari.
Posli ekskurzije svi smo "sazreli" s različitim ocjenama
i krenuli, kud koji, u život.





Pa tako sam ja prvo zaposlenje našao baš ovdje,
u Mlinima, u Dubrovačkom poduzeću "Graditelj",
kao tehničar u gradnji magistrale na potezu Zvekovica - Kupari.





U Mlinima još stoji kućica koja mi je bila mjesto boravka i kancelarija.
Kako @friški (skoro) sve zna, a detektirao sam
da mu je, najblaže rečeno, ovo područje poznato,
da ispita da li je @domeniko vlasnik i ove kućice,
naravno, uz vilu New York, i šta drži unutra.





Prolaskom ovim područjem sjetio sam se života tih par godina
kada smo plesali "valcer",





i grupno išli na izlete čak do Boke





u vlastitoj režiji





u ne baš bistroj perspektivi.





Onda smo došli nad najlipšin miston, posli Varbuoske, dabome!





a kad smo ogladnili svratili na rižot, zna se di.





Prikontrolirali kako nan Kinezi grade punat





i posljednja panorama prije ulaska na auto put.

EKSKURZIJA

Ovogodišnji posjet suprugalandu dao mi priliku da se vratin,
more se reć, pola vika unazad, u iljadudevestošezdesetiprvu.
Brodom do Dubrovnika, spavanje u prostorijama ferijalnog saveza
(je li još živ taj omladinski ferijalni savez??)
potom autobusom do Kotora i na vrh Lovćena, posjet Njegoševom Mauzoleju.
Detalji su isparili, ali ostalo nekoliko fotografija da me sjete na to vrime.



Ondašni i današnji itinerer od Kotora do Njegoševog Mauzoleja.





Nas devetnaestorica pred brodom, spremnih za polazak.





Valjda je profesor imao fotoaparat pa je ova slika





i ova nastala u vožnji na brodu.





Sad već danas, vozim po serpentinama nad Kotorom,
istim putem kojim smo i tada išli autobusom.





Kratkotrajni odmor i valjda okrepa s paštetom na kruhu.
Pašteta i kruv se ne vidu!!





Ondašnja i današnja panorama Kotora





i Tivta pod nama.





Na jednoj od serpentina nad Kotorom,
nas devetnaestorica+profesor+dva šofera.
Tko je slikao, pitaj bloga!!





Danas, na istom mistu,





zna se ko je slikao, al neću van reć!





I onda na rampi - ulaz u nacionalni park Lovćen





prema Mauzoleju





na vrhu.





Autom se stiže na stotinjak metara od vrha
i uz malo sriće nađeš misto za limenog jubinca
što bliže početnoj točki skalinade.
Gogoo, Jelen i slični njima bi vjerojatno parkirali
prije naplatne kućice na ulazu u park,
ne da uštede ulazninu, već da potroše kalorije
koje im, siguran sam, ne smetaju.





Mi, ovako malo popunjeni, držimo se propisa





i krećemo u avanturu svladavanja te 461 skaline.





Nije lako ni pasima, kažen ti ja!





Pred ulaz u tunel pogled na Cetinje i Skadar u daljini,





intrajen hrabro u tunel, di i nije baš mračno,





sve do i posljednje četiristošezdesetiprve skaline





i tada se ukaže Mauzolej.





A onda, 1961, verali smo se ka maške po ovom kamenju
do ondašnje kapele, Njegoševog Mauzoleja
(slika s interneta)





i letratali se zajedno s profešuron,





koji, sada to vidim, liči na Nikolu Teslu,
a učio nas je Hrvatski jezik, mene ne baš uspješno!!





Danas, na vrhu se vijori Crnogorski barjak,





dvije kariatide pred ulazom u prostor





gdje sjedi Petar s orlom.





Ups!
Ovo je iz nekog drugog filma!!
Mali Pišta-bači i dvorac Dunđerski!!