Iz Cetinja idem dalje na sjever pravo u ..... Titograd,
ups... Podgoricu, već dugo glavni grad Crne Gore.
Prije pet godina, prošetao ovim gradom. Staro stoji, a ima i novina.
U staroj varoši čovjek prvo naleti na Sahat kulu Hađi paše Osmanagića
Prije 100 i kusur godina po oslobođenju od Turaka na kuli instaliran krst.
Sada je renoviranje financirala neka turska firma i na kuli osvanuo samo ... gromobran.
i crkva Gospe od zdravlja.
Drugi put ću, ako ti buog do, rekli bi moji oponenti,
učinit tih 1300 skalinih,
kad san ovin tiron svlada Lovćen i njegove 461 skale.
O čemu će bit govora u nastavku.
Srića je da nisu ovako molali in bando
i stari grad koji je još uvik prva klasa,
Prije dvi godine prolazili smo kroz ovo misto, Prrenjas,
prvo iza granice s Makedonijom, ovih šara nije bilo.
Očito, ovo je neki napušteni propali pogon kojeg su
lokalni umjetnici "oživili"!!!
Došlo vrime za povratak.
Povlačili smo se prema jugo zapadu, Bitola, Ohrid pa priko Albanije.
Na Jadran izašli negdi kod Budve, a onda još nikoliko dana
obigravali Crnu Goru, Kotor, Cetinje, Podgoricu. (ex Titograd)
Od baze u Kavadarcima idemo do Struge na Ohridskom jezeru
di ćemo prispavat i tako razbit 500 km u dva dila.
Zastajemo u Bitoli di ćemo se okripit, parkiramo u centru
S jednog mista vidimo skoro sve.
Tu je Jeni, ča turski oće reć Nova, džamija.
Ono desno je osmerokatnica!
¸
Izakova džamija u renovaciji,
a tu je i Saat kula.
U centru Magnolija trga, naravno, Aleksandar na konju.
Potom šetnja Širokim sokakom
do Centar na kulturata.
Tu su stavili spomen na zaginatite 2001
i kako bi to moglo bez onih iz 1941 -1945,
Znači ratovi, a što zapravo spada u nečiju - nekulturu