Iz Cetinja idem dalje na sjever pravo u ..... Titograd,
ups... Podgoricu, već dugo glavni grad Crne Gore.
Prije pet godina, prošetao ovim gradom. Staro stoji, a ima i novina.
U staroj varoši čovjek prvo naleti na Sahat kulu Hađi paše Osmanagića
Prije 100 i kusur godina po oslobođenju od Turaka na kuli instaliran krst.
Sada je renoviranje financirala neka turska firma i na kuli osvanuo samo ... gromobran.
Nedaleko je i Osmanagićeva đamija
koja imala interesantnu povijest.
Umjesto obilaska narednih znamenitosti lutao sam gradom
i ustanovio da ni mi nismo za bacit!
Ima generala iz turskog doba,
a i prošlostoljetni Maršal lani uskrsnuo
u centru, na najljepšem mjestu
gdje uživa da oro gleda u stereo tehnici.
Ladnoj Morači pao vodostaj
A most se ispružio nad rijekom kao harfa.
Školska djeca igraju nogomet na ulici,
dok ih promatra Nikola I.
Gradsko groblje ograđeno zidom s malim ostaklenim prozorčićima
koji su svi do jedan porazbijani??
Unutar zidova sve uredno,
kako i treba da bude.
Podalje od centra u Zagrebačkoj 3 (žrtava fašizma)
Crkva Presvetog Srca Isusovog
izvana i iznutra poprilično skromna, ali raspjevana.
Znakovito, na Zagrebačku se nadovezuje ulica
koju BMW,
a i hotel Aurel, baš di san prespavao, zovu Bulevar.
Post je objavljen 28.11.2019. u 23:26 sati.