Iz Cetinja idem dalje na sjever pravo u ..... Titograd,
ups... Podgoricu, već dugo glavni grad Crne Gore.
Prije pet godina, prošetao ovim gradom. Staro stoji, a ima i novina.
U staroj varoši čovjek prvo naleti na Sahat kulu Hađi paše Osmanagića

Prije 100 i kusur godina po oslobođenju od Turaka na kuli instaliran krst.
Sada je renoviranje financirala neka turska firma i na kuli osvanuo samo ... gromobran.

Nedaleko je i Osmanagićeva đamija

koja imala interesantnu povijest.


Umjesto obilaska narednih znamenitosti lutao sam gradom

i ustanovio da ni mi nismo za bacit!

Ima generala iz turskog doba,

a i prošlostoljetni Maršal lani uskrsnuo

u centru, na najljepšem mjestu

gdje uživa da oro gleda u stereo tehnici.

Ladnoj Morači pao vodostaj

A most se ispružio nad rijekom kao harfa.

Školska djeca igraju nogomet na ulici,

dok ih promatra Nikola I.

Gradsko groblje ograđeno zidom s malim ostaklenim prozorčićima

koji su svi do jedan porazbijani??

Unutar zidova sve uredno,

kako i treba da bude.

Podalje od centra u Zagrebačkoj 3 (žrtava fašizma)

Crkva Presvetog Srca Isusovog

izvana i iznutra poprilično skromna, ali raspjevana.

Znakovito, na Zagrebačku se nadovezuje ulica

koju BMW,

a i hotel Aurel, baš di san prespavao, zovu Bulevar.
Post je objavljen 28.11.2019. u 23:26 sati.