VISOVAC
I, .... E BAŠ HOĆEMO U ČAVOGLAVE
Sa slapova idemo na sjever pored rascvjetanog vinograda
Na putu prolazimo Miljevačkim platoom pored crkve u Drinovcima
do vidikovca
gdje stoluje Petar Svačić,
a pod nama Visovac kao na dlanu.
Spuštamo se serpentinama pored rascvjetanih grana,
taman na vrijeme kad kreće brod
do našeg cilja.
Najprije šetnja okolo,
sve skupa cca 400 m,
pored ribarske kućice,
i mjesta za odmor
do uređenog prostora pred crkvom,
uz koju je i muzej
sa raznim eksponatima uključujući i mene!
Pročelje crkve
i unutra sa dva glavna oltara
povezana sa samostanom
i njegovim klaustrom.
Ispred su grobovi s anđelom smrti,
mjesto za paljenje svijeća
i stari bunar.
Tu su dva momka, jedan crven
drugi plavi,
mali žuti pačići
i koka sa dječicom se valja u zemlji.
A kad se pojavi dama plavoglavog,
on se rašepuri i sprijeda
i straga,
uživajući u poziranju.
Sve u svemu .... Raj sada i tu. I ne triba ić dalje!
Nastavljamo osvajanje i drugih prostora.
Drniška crkva
koju čuva fra Julijan Ramljak.
I dalje Siverić, stanište jedne naše blogerice.
Penjanje uz brijeg do žute kuće, mogla bi bit mrtvačnica,
pred križem palim borcima,
crkvom sv. Petra
i grobljem.
Na povratku, zna se, pored Bevery hillsa
i već iz daljine nišanimo brijeg u Otavicama
pa preko Čikole
do podnožja mauzoleja
uh, uh,... puno skalinih,... do Crkve Presvjetlog Otkupitelja,
mauzoleja Meštrović, grobnice njegove obitelji.
Krećemo u posljednji okršaj i nakratko se gubimo,.....
ni ovima nije jasno ko in se to mota po ataru,
a i mi vidimo
da smo promašili metu.
Ipak, pronalazimo putokaze
i evo nas, kažu, na izvoru iako meni tako baš ne sliči.
Dalje, za svaki slučaj, koristimo tešku artiljeriju
i evo nas konačno tamo di, kažu, nećemo,
baš usred Zabrana
|