geomir

POSLJEDNJA ŠTACIJA

REGIJA VENETO
VERONA



Posljednja štacija, Verona.



Opet autobusom do kolodvora



u Padovi



polazak



i za cca 1 sat putovanja stižemo na Nova Vrata Verone.



Kod njihovog Paola moji mišćani pazarili davno prije



slikarije sv. Lovrinca i drugih za glavni oltar naše crkve.



Po izlasku s kolodvora pored Porta Nova



ravno 1 km po Corsa Porta Nova



izlazimo na centralni trg



okružen štekatima,



rent a bičikleta,



monumentalnim građevinama











Tu je i njihov



Padre della Patria



kao i arena, kažu



di smo mi Ervati znali dogovarat neke posle.





Ovi partizan kao da je maneken pa ćemo ga pustit na miru.



Prošetajmo još malo okolo







susjednim ulicama













pored Ronalda u punom zaletu.



A onda na zelenu pjacu



šarenih fasada



štandova punih svega i svačega



od robe za fieru



maski



za karneval



voćnih čaša, a nemaju pojma zašto ime macedonia.



Palača Maffei



toranj



i mač slobode



u ženskoj ruci.



Uputimo se sada prema najčuvenijoj kući u Veroni.



Prema putokazu



nalazimo kapiju,



a kroz prolaz s šarama posjetilaca,



s jedne i druge strane,



ulazi se u dvorište



nad kojim je čuveni balkon,



a pod njim Julija, meta hodočasnika i fotografa



koji se jedan po jedan smjenjuju



da je pomilke.



Nije bilo šanse da dođen na red!



Bidnoj, nije joj lako,.... Altroke naš Gargur!!



Jedva sam uhvatio predah od 1/60 sekunde da je uvatim liberu



i pozadi na zidu zaljepljene nekakve žvake, valjda kao zavjet jubavi!



Na balkonu svaki čas se pojavljuje



nova živa Julijeta,



a u kući još jedna rezervna, neživa, koju se ne smi dirat!



Ko zna koji utisak ova imala!
Sad sam se sjetio da sam trebao snimit njen upis!!
Kao razumili bismo!!



I onda opet preko zelene pjace, pored Madone Veroneške,



Palazza Maffei



sa Venecijanskim lavom ispred.



Zatim ulicom Porta Borsari



pored pjesnika



I onda još jedan bloger,..... mislio da će se meni sakrit,



a vidi ga ča je lip, odma san ga pripozna!



Malo dalje još jedan iz mog kraja,



ja pomislio kako će ovdje bit dobar roštilj. A ono naš sv. Lovrinac!!



i na kraju CastelVechio



uz rijeku L´Adige



sa svojim starim mostom



bedemima



zidinama



prolazima



i kulama



pod budnim okom



oca od risorgimento. i......

Gotovo, nema više,... idemo doma!