geomir

MASLINA

Odoh u Stari Grad (Faros, Paiz) s ciljem
biti na susretu pjesnikinja otoka Hvara sa temom "MASLINA"
u Hektorovićevom Tvrdlju.




U luci jahte u šesteroredu



i šuma jarbola.



Na zapadnom kraju je kuća i mauzolej (foto internet)



don Šime Ljubića.



Mauzolej se uređuje, a kuća je sada privatni pansion



pred kojim je uređena nova riva.



Evo me ispred TVRDLJA,



njegovom



sjevernom fasadom



i njegovom bistom u dnu trga.



Pred ulazom



morski bazenčić,




a nad vratima ploča, spomen na CCCL godišnjicu smrti.



Unutar, iza zgrade je poznati ribnjak



mjesto večerašnjeg susreta pjesnikinja.



Natpisi na njegovim i drugim zidovima



su misli i shvaćanja



vlasnika, graditelja. (vidi u gornjrm linku)



Okolo ribnjaka



nadsvođeni lukovima



natkriveni hodnici,



a južno od svega je raskošni vrt.



Počinje sumrak,



zvonik crkve sv. Roka je osvijetljen,



a susret započinje



svirkom na fruli.



Sve pjesnikinje



su tu



i počinje pojedinačno čitanje,



svaka svoje pjesme.



U ribnjaku cipli uživaju, jer znaju da neće završit na gradelama.



Tema večeri je maslina
i pjesme se čitaju pod donesenom maslinom



koja će kasnije biti zasađena u vrtu Tvrdlja.



Publika je okolo pod lukovima



i gošća večeri Mejrema Reuter čita nekoliko svojih pjesama,
a ja prepisujem njenu pjesmu večerašnje teme.



ŽENA MASLINA JA SAM
Žena maslina ja sam
I uvijek takva ću biti
Odreži mi grane i deblo mi odnesi
Opet narast ću vitka
Žena maslina ja sam
U cvatu i na vjetru
Umij me kišom i svjetlom
I plodnost moja podarit će ti život
Okus zemlje što u ustima
Tinja dok piješ moje ulje
Utroba je Zemlje same
Odakle dolazim i ja




Zato naučite djecu da vole moje grane
Zato naučite djecu da plodove mi beru
Zato naučite djecu da piju moje ulje
Da hrane dušu u hladu moje krošnje
Žena maslina ja sam
Lijepa i kad starim
Bujna i kad umirem
A umrijeti nikad neću
Dok je god ljubavi oko mene
Dok je god djece na ovoj zemlji



Publika pažljivo sluša gošću



kao i sve druge pjesnikinje



koje govore svoje pjesme na jaziku svojih materih.



Pred kraj večeri čita svoju pjesmu



i jedna broška, (bračanka)



a Damir Carić recitira stihove jedne umrle pjesnikinje.



Posljednji, ali ne i manje važni nastupaju debitanti



jedna mlodo ješonka



i još mlajo varbuovka.



Sad kad smo se nauživali slušot



vajo se pokripit sa hrustulima,



starogrojskin paprenjocima



i za mesojede malo narezanog.



Živili i uslast!!