geomir

utorak, 27.05.2014.

PODGORICA II.

NEKOĆ TITOGRAD
Došli smo iz pravca Danilovgrada,
sve neki grad ovaj, grad onaj,
(morat ću nać neki Geomirgrad!)

i pravo na glavni most,

most, ala naš Dubrovački.

Na sto metara još jedan most

pješački

a uzvodno i nizvodno od ova dva

još je osam mostova

u prostoru cca 4-5 km Morače.

Tu je spomenik Visockom.

Potom šetnja gradom

pored

ove grdosije,

sva u staklu

sa šarenim odrazima

do, pazi vamo

Petra I. Petrovića Njegoša, barbe onog Njegoša na vrh Lovćena.

i dalje kroz grad

modernih

fasada

do Skadarlije

gdje je pao grafče-tavče.

I još posjet dvoru

kralja Nikole I. Petrovića Njegoša

u velikom parku

pored kojeg je američka ambasada.

Da bih vama što bolje prezentirao

okolicu dvora

sa svih strana,

detalje

i skulpture

svugdje

okolo

po parku,

zatim nadstrešnicu

i crkvicu

sv. velikomučenika Dimitrija Solunskog

skoro sam nastradao

i završio

u Guantánamo.

Kad sam obavio slikavanje, kod auta me dočekali
dva MonteNegro policijota da me legitimišu
jer su me kamere ambasade registrovale.
Kako me nisu uapsili, biž ća ča prin!! :-)))

Pravac Skadarsko jezero

prekriveno tmurnim oblacima

presječeno cestom i prugom.

Koloritno seoce Vranjina s jedne,

a s druge strane ostaci tvrđave Lesendro

Na stajalištu

prije prijelaza

vinski podrum

u tunelu.

Opcija daljnjem nastavku putovanja tunel Sozina /4189 m/

Odabrali smo put preko planine, Paštrovske gore

zmijolik

sa pogledom u daljinu

i Skadarsko jezero.

Na prijevoru pogled na more

i dva otočića pred Petrovcem na moru

pa pored sv. Stefana

do Budve,

kojoj

jadna majka

što je snađe.

Prolazimo pored aerodroma u Tivtu

i evo nas u Lepetane

i preko

do Kamenara.

Zatim pored Cavtata

i "moje" Župe Dubrovačke

Mrkana (nije u kadru) Bobare i Sustipana.

Kruzer u Gružu

sa svojim balkonima

i poslije Neuma novi vinogradi

blizu Komarne,

ulaza na budući most.

- 09:14 - Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.05.2014.

PODGORICA I

EKS TITOGRAD

Sahat kulu sagradi turski vezir Osmanagić

i već stotinama godina odolijeva

zubu vremena

Nedaleko je isti vezir sagradio džamiju

koja je izgleda ovih godina

mjesto razdora.

Na kraju bulevara JB Tita betonska građevina

poprilični siva

skromnih insignija

i još skromnije unutrašnjosti.

Jedina svjetlost je ova cvjetna gondola!

Kao kontrapunkt u centru grada prošle godine

osvešten hram Hristovo vaskrsenje

Da puno ne pričam

prošetajte sa mnom

okolo

s grupom ruskih vjernika

i unutra

s njima izmolite Očenaš!

- 09:43 - Komentari (26) - Isprintaj - #

petak, 16.05.2014.

DANILOVGRAD

Vrime je za odlazak iz Žabljaka

Idemo pored drvenih kućica

s drvenim artefaktom prošlosti u dvoru.

Tu negdje

samohrana majka

i njena curica pasu.

Prate nas livade s mejama

pune žutog cvijeća,

Vidi me što san zgodna? Oćeš me stavit na net?

a maslačak ću smazat!

I tako stigosmo pred Danilovgrad.

U centru je

spomenik

borcima NOB-a

pored kojeg je gušt ljubiti se,

a ostavljena lopta neće biti zaboravljena.

Preko puta

je galerija sulptura

Traži se naslov ovoj kompoziciji!

U obližnjem restoranu teleća čorba

i pastrmke sjele ko kec na desetku!

Zatim posjet

ženskom manastiru

Ždrebaonik

Stari grobovi okolo,

a cijelo groblje pored,

i maketa crkvice pored zastava.

Idem u dvorište

ispod tornja

kroz otvorenu kapiju.

Unutra je sve uredno,

a čak su i ovdje prisutni

partizani.

Onda se pojavila jedna švora

i upitah je da li se može snimat okolo.

Pa i ne može baš!
Kažem, ...ja već zgriješih, oprostite ......i odosmo.

Bilo bi lipo posjetiti manastir Ostrog
ali je trebalo vratiti se petnaestak km. što mi se nije dalo.

Zato, da ipak bude ovdje prikazan

posudio sam slike OVDJE

Vidimo se u Titog.... ups, ..... Podgorici!!

- 18:40 - Komentari (35) - Isprintaj - #

utorak, 13.05.2014.

ŽABLJAK

I tako stigosmo u Žabljak

Mjesto je na 1450 m NM, a okolo ima više od 20 vrhova preko 2200 m NM.
U okolici je cca toliko i planinskih jezera, sa najbližim Crnom jezerom.
U blizini je i kanjon Tare, najdublji u Evropi.
Raj za blogere planinare mountain bikiste!!

Vrhovi Durmitora pokriveni snijegom i vikendice u podnožju

Ne fali bildborda u slavu skorih izbora.

Hotel u centru, a mi idemo dalje

po preporuci

do malog Zlatnog bora

Svugdje okolo su stari alati i domaće potrepštine.

Tri roštilja će u promet kad bude više gostiju.

Dizelaš ARAN , ako ikom, @frataru je sigurno poznat!!

Tu je i potkova za sriću,

po zidovima vise bivše kućne potrepštine,

stari kredenac i radio.

Glavna sala kao muzej,

uz kamin zimi sigurno godi,

dok nas sa zidova

gledaju

šumski stanovnici.

Na prozoru maštovita košarica s cvijećem,

a naizgled stroga, a ljubazna domaćica

donese okrepu.

Danas je praznik rada, Prvi maj,

i jedino kuco čuva crnogorsku reputaciju.

Obilazim mjesno groblje

sa starom crkvicom

iz 1862 godine.

i nekim starim grobovima pored,

a na obližnjoj uzvisini

spomen

na pale u NOB-u.

U blizini Crnog jezera vikendice i kamp placevi.

U jednom su ova dva veseljaka,

a strogi vratar

pušta samo one koji zadovolje njegove kriterije!

I stigosmo na prilaz Crnom jezeru,

koje je dio šireg

Nacionalnog parka Durmitor.

Na cca 1 km od jezera je kapija i upad je 3 €, a parking 2€.

Mora da su naši to vidjeli od njih.

Uz put je bilo još ostataka snijega,

i poslije desetak minuta šetnje dolazi se do jezera.

Okružen visovima

tu je čudan spomenik,

a staza uz obalu okolo jezera

i preko mostića

pa kroz šumu, daje nam cca tri kilometra ugodne šetnje.

Tu su natpisi o

životinjicama koje tu žive.

Moguće okvir za portret,

nadstrešnica za odmor

i opet

opis života u vodi.

Ovo stablo se naknadno sjetilo da treba rasti u vis.

Kamena staza

prepletena korjenjem stabala

vodi do

Titove "pećine"

gdje je tada nekako doznao da sam se ja pojavio

pa donio odluku o proboju preko Sutjeske!

A kako je počela kiša to smo donijeli odluku da se vratimo u hotel,
a sutra drugim putem nazad, sa zastajanjem u Danilovgrad i Podgoricu.

- 08:26 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.05.2014.

GOSPA OD ŠKRIPIH

oni rečedu "OD ŠKRPJELA"

Iz Herceg Novog pored Kamenara

i dalje

prema Perastu

vidimo otočić sv. Jurja

i cilj, Gospu od Škrpelja.

U Perastu brod nas čeka

i vozi nas na otočić.

Već s broda aparati škljocaju

prema otočiću koji nije posjetljiv

i našem cilju.

Akoštajemo uz rivu

i evo nas na čvrstom s pogledom na Perast.

A onda u obilazak i bilježenje

motiva

crkve

pomoćnih građevina

i detalja

Zatim pogled sa sjevero zapada

na ulaz crkve

i unutrašnjost.

Sliku na plafonu

i brojnim slikama po zidovima,

mjesto za paljenje svića i škrabicu.

Ponovno vani na sjevero zapadni dio otočića,

još par slika cvijeća,

roza ruže

i povratak na kopno.

A onda put na sjever

i još jedan pogled nazad s planine.

Spomenik

i slano jezero pred Nikšićem.

Stari most

i novi preko Zete

do centra gdje dom revolucije

avetinjski

stoji,

a Kralj Nikola jaše.

Produžujemo dalje u planine

do etno restorana “Jatak”

i s druge strane ceste spuštamo se do

spomenika

Vuku Karađiću.

Zatim još dalje prema sjevero zapadu

i pred Šavnikom

gdje bez mene ne mogu. party njami

Tu čoban pase ovčice

uz cestu pod Durmitorom pred Žabljakom.

- 06:00 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 02.05.2014.

PRVOMAJSKA ŠETNJA

PRVI KORAK

Delta Neretve je sva pod kulturama

navodnjavana.

Neum je neizbježan, još uvijek,

a putokazi su po zakonu

ili možda i nisu!

Most pred Dubrovnikom

znatno skraćuje put,

a kao i uvijek, pogled na Grad impresionira.

U Konavoskom polju ovce sa svojim podmladkom

vrijedno brste travu.

Mora se štogod obrstiti

u Konavoskim dvorima

uz staru vodenicu,

drveće pod mahovinom,

živopisne Konavoke

i s pogledom na cvijet i brzac

stiže brstilo,

crni rižot.

Stari most me ispraća

i stižem u Boku.

Šetnja uz more

do osnivača Herceg Novog

kralja Tvrtka I Kotromanić.

Idem do kule sa satom

i društvo me upozorava na štamparsku “pogrešku” na ploči,

da umjesto “oslobodiše” trebalo stajati “zauzeše”.

Dalje na trgu je crkva sv. arhanđela Mihovila.

Pogled odostraga

i na ikonostas unutra.

Na trgu je i mostarac Šantić,

a na otvorenju nove slastičarne

dijeljen djeci sladoled i oblak mjehura sapunice.

Predvečerje je i glavna ulica skoro prazna,

jedino mačka uporno stoji na pragu butige

s nadom da će joj netko dati zalogaj.

A za hercegnovljane legendarni NJUNJO i dalje živi.