JA SEM VARAŽDINEC, ....
ŠETNJA PO LIPOJ NAŠOJ (2)
Drugo jutro magla je zastrla vidik,
tek toliko da nas podsjeti da nismo doma,
ali čim smo krenuli arija se razbistrila.
U gazdinskom dvorištu
patke se sunčaju,
a bunar spreman da napoji namjernika.
Hitamo na sjever
pored hiža na bregima
i stižemo na odredište.
Grgur Ninski i ovdje digo prst
a pored njega ekipa malo svira
pa se malo krijepi.
Podne je.
Šetnjom po pješačkoj zoni
gazimo jedinstvene poklopce šahti.
Tu je Varaždinska katedrala
i pred njenim portalom
adventski vijenac,
a unutra zatišje, bonaca.
Pogled na katedralu
s druge strane
i još jedan gnomon,
a stoljetno stablo
čuva meteo stup.
Na trgu
pred školom i crikvon sv. Mikule
harmonikaš
svira.
Dućan je otvoren,
a i Varaždinski tekstil još je živ.
Idemo na trg
pored česme pred palačom Hertzer
i zemlje zdravlja
do lounge bara (!?) Mea Culpa
i do Starog grada.
Na kraju i kraju grada
valja u tišini obaći Varaždinsko groblje.
I poslije svega
Verglec nas primi
i nahrani
kako bih se osjećao kao kralj.
|