geomir

SUNCE MOJE ŽARKO

Prošle godine u ovo doba bio sam izgubljen u „tuđini“.



I sada sam napustio svoje stanište uz more



gdje se djeca igraju po isturenim grebenima,



a penzioneri griju kosti na toplom suncu,



a sad se i ja priključujen!!



di se jedri na laganom povjetarcu



ili u zalazu sunca lovi na udicu s kraja



i došao na kontinent u carstvo kristala mraza



koji stvara neobične figure



i šare



u kojima vidim svoj krajolik



poluotoka,



otoka



i otočića.



Ovdje posjećujem prijatelja blogera
čije stanište za ugodu, od fizičkih opasnosti, čuva lički tornjak,



a na duševni mir, razumi se, pazi Gospa.



Naša bandira se vije nad roštiljem,



a sportski duh traži samo bezalkoholne pijaloke.



U daljini fumar toplane



radi punom parom, ako neće sad - kad će,



a sveti Marko evanđelista se grije u predgrađu



na istoj zvijezdi s početka, koja ovdje pokazuje zube



i jedva da otopi mraz,



samo ondje gdje njene zrake padnu na tlo.



Malo crvene boje na ovo sivilo nije na odmet,



dok usamljeni letač plovi u visinama,



a zubi Arene čekaju gladijatore!

Štioče, pazi da to ne budeš ti. Želim ti zdravje i berićet u Novoj !!

Živili!!

PS

Eto, intrali smo u tu Novu i ništa me ne pjaži!!!



Evo šta me jutros dočekalo....... maglušina,



okitilo jelke,



a lišće obrubljeno u bilo,



injem ukrašeno,



crven, bijeli,.... i ja plav, na minus pet!!!

Di je moje sunce žarko!!?