geomir

KONTRASTI

Kako nisan @brod u boci to ću s ovo malo riči ča znan
pustit da slike govore o kontrastu u mojem malom mistu.





Gledam s prozora šumu svjetlih jarbola
koji se s večeri sklanjaju u našu valu.



Na drugoj strani je bivši škver i fabrika sardina,



koji ovako iz daljega izgledaju čak romantično.



Iz blizine se vidi da umiru, već godinama, u tišini,



s ostacima navoza,



umirućim levutima,





vinćima za potezanje.



Buceli vataju ruzinu,



a i šta će kome.



Tu je i mala smišna dizalica



i još jedan bucel s komadom kadene.



Prova (staroga kova)



krma (što sitno se drma)



„a kroz buže od madiriiiii“
vidi se fabrika



koju Zemlja vuče k sebi!!



Ploča na zgradi škvera svjedoči nedavnu slavnu prošlost



a stare razglednice još slavniju davnu prošlost
kad su servisirani i ondašnji prekooceanski brodi !

Škver je bio privatna imovina, nacionaliziran i sada predan u ruke zlotvora.
Amo reć, @brod je ovdje moga ostvarivat svoje snove!!
Škver je uz ACI i lokalne brode moga prosperirat.



ACI je pontonima proširila kapacitet
i kako su brodi sigurni ka u škatulu
to je sada, a pogotovo kad zapuše burin,
puna ka šipak.
A dolaze oni i zato ča smo in dragi!!
Sad dalje neka slike govore, ja san potroši riči!!

IVKO RADOVANOVIĆ

U svojem muvanju po Hvaru u mjestu GDINJ, na istočnom dijelu
otoka, imao priliku upoznati umjetničku familiju Radovanović i
njihovu rodnu kuću, koja je svojevrsni muzej umjetnina oca Ivka,
o kojem nema mnogo na  Wikipediji.
Više ima o njegovoj kćerki Tatjani, a i sin Ivo nije pao daleko od stabla.

Kuća je uz cestu koja vodi u Sućuraj.

Ograđena i okružena borovima i čempresima.

Na ulazu s ceste

dočekuju nas jedna od kćerki i jedna od unuka

Nad vratima je spomen ploča.

Gostoljubivo smo posluženi,

a zatim i uvedeni u kuću  kojoj je već i hodnik  prepun Ivkovih   djela.

Dnevna soba je prepuna, .... kćerka nam sve prezentira.

Tu je i fotografija Ivkove djece

Zidovi su puni slika,

naravno i  auto portret,

 razne figurice,

interesantne školjke,

i kamenčići,

plakati,

i opet slike  

i  kipići

Lanac napravljen od jednog komada drva.

Štafelaj  umjetnika

ormar

regal

kantun u kuhinji

i u spavaćoj sobi mural.

Gospa,  koja čuva
miran san!!

NOĆNI ĐIR

Dal će kiša il počet silazit mali zeleni!??



Ni jedno ni drugo...... u rumenilo se rasprši!



Potom arija kao suza bistra,



a svjetla se bore s mrakom.



Crkva – tvrđava vjekovima stoji



postojano kano klisurina



uvik na iston mistu,



a stara ura neumorno



broji



i otkucava sate



dok Vrboska tone u noć!

Z A D U Ž B I N A

Govoridu da je Oni gore, meni nevirnome, da u zadatak
da mu buden PR, kad su već ovi njegovi okolo mene linčine.
Kako na drugi luja nisan moga bit na dva mista u isto vrime,
(radimo mi dva tuta forca i na tome!! ) to sam bio samo u Dol.
(vidi prethodnu pisaniju i slikariju!)

Zato tek sada gren na specijalni zadatak.



Lokacija je na najvišem dilu otoka, malo ispod glavice sv. Mikule.



Sa svoje terace vidim odredišno misto.

Izvjesni Ivan Paršić pok. Nikole još u pretprošli vik, kao mladić,
trbuhon za kruhon, otiša u „sijanicu“, kako su naši stari zvali Argentinu.
Tamo skromno živio, nije se ženio i teškim i poštenim radom,
(a vjerojatno i uz bokun sriće), stekao bogatstvo, koje je
darivao u dobrotvorne svrhe, a najviše darivao crkvama, jer je bio pobožan čovik.

Tako dao i novac da se sagradi Crkva iznad njegovog mista, Svete Nedije,
i posveti  tajni „Pohođenja Blažene djevice Marije,
blagdan drugi luja ( 2. srpnja), kraće zvana „Guospa od zdrovjo“!!!

Njegov brat, sada pokojni Juraj Paršić p. Nikole gradio 1909. godine,
a na moj rođendan 1910, dobio dozvolu da je može blagosloviti.
Kad su je blagoslovili bila „velika fraja“ i još i danas se priča
da su se mišćani eto žrtvovali i išli u trošak s pečenim kozlićima,
kad je već njihov „barba Ivon u Argentini mogo činit pokoru za njih“!!

Naknadno Juraj dobije nalog da je ogradi zidom i napravi gustirnu.

Crkva je vlasništvo obitelji Jurja, koja se obvezala, voljom Ivana,
da će svakog blagdana i svake subote „nažeći kandelu“ u njoj,
a svake godine reći i tri mise, koje obaveze potpisao i sam Ordinarijat.
I išlo tako do 1950. godine kada Ordinarijat, neobjašnjivo,
ograničio na jednu misu, na sam dan Pohodjenja, drugi luja!!! ???

Ivan Dobročinitelj bio položio i znatnu sumu novca na banku
da bi se kamatama trebalo ( i moglo se!) održavati Crkvicu i
podmirivati sve druge obveze u vezi s tim.

Posli WWII propao taj kapital i sada je sve palo na špale
i dobru voju nasljednika pok. Jurja Paršić iz Svete Nedjelje!!

Homo sad uzbardo!!



Pristup je sa zapadne strane preko blagih padina i dolova,
koji su sada rijetki pod lozom ili lavandom.



Kada se dođe blizu odmah se vidi glavica sv. Mikule.



Put je djelomično, na većim uzbrdicama, betoniran,



a na vrhu je kameni križ, ukopan baš na mjesto
gdje je bio stup trigonometrijske točke I reda.
Očito je bio nepodoban!! Stup,... je li!!



Pogled prema sjevero istoku, terasi odakle sam krenuo.



Dolje ispod, južno, skoro vertikalno, leži Sveta Nedjelja.



Dalje prema pučini cca 3 milje ukotvili se Lukovci.
Ne postaje se lukav kad ih posjetiš, ali možeš nabrat divljeg luka!!



Prema jugo istoku ispružilo se Šćedro, moje nedavno odredište.



I onda tu pred nama, prema zapadu, okružena zidovima,
crkvica gleda prema udaljenom Visu obasjana zalazećim suncem.



Prošpetiva



Gustirnica



Pogled sa stražnje strane



Posljednje zrake sunca padaju na nju



i kroz vrata osvjetljuju unutrašnjost,



oltar s još svježim cvijećem od nedavne fešte



i majku Božju s djetetom.



Tako je sunce svojim zracima miluje



dok se "spušta" tamo negdje prema Hvaru i Paklenim otocima.



Tu je neobičan usamljeni bor.



Napuštena, srušena kuća.



Sunce se skriva iza drugog usamljenog bora,



a ti Geomire, odmori se, zaslužio si!!



Na povratku, tu u blizini, prolazim uz seljačko gazdinstvo



u sklopu kojeg je konoba Kolumbić



i ispraćam sunce na noćni počinak.

DOBRO NAM DOŠLI

Tako svake godine na drugi luja Doljani dočekuju pozvane i nepozvane.



Faroska limena mužika



odsvira dobrodošlicu,



a onda se instrumenti odlože okolo



i ide se na misu.



Zidovi



i gomile (kameni suhozidi) su crkveni banki,



a stoji se pred crkvom



i u dvorištu.



Oltar je pod palmama



odakle domaći don Mario održa vatreni uvod.



Vođenje mise preuze furešt don ........ , zaboravih mu ime



uz koncelebraciju ostalih.









Djevojčice se dogovaraju kako će posipati cviće,



a onda ipak malo slušaju misu



Ministranti se odmaraju



dok ne krene procesija koja će napraviti krug oko mjesta.



Na čelu su pjevači



za njima mužika



i onda slika Marije



koju nose na nosiljci.



Za njima je svećenički kor



kojeg slijede muškarci



i na kraju žene i djeca.



Kad je gotovo neki svraćaju na okrepu, ako se nisu kripili cilo vrime,



a drugi se razmile kod prijatelja ili rodbine.



i uz ugodne ćakule o svemu i svačemu



dočeka se namještanje trpeze



na koju se iznose razne delicije







I dok se mi sladimo i uz pismu nazdravljamo



i macaklini izlaze pod svjetlo



i tamo se časte svojim delicijama.