Trnoviti report

Iako su se svi mediji već raspisali o Norijadi, par sati nakon što je ona započela, u srijedu, 20.5.2015., to nije slučaj s nama koji, evo, tek sada se osvrćemo na taj događaj. Razlog tome je, osim što nismo profesionalna novinarska stranica, također i to što je autor ovog teksta slavio Norijadu (i to zasluženo, nakon četiri zanimljivih i dinamičnih godina). I zato što je slavio Norijadu, trebalo mu je malo vremena da se oporavi, posloži taj buran dan i sada vam ga može prenijeti, ekskluzivno na Trnovitome reportu.

U mom slučaju, sve je počelo na putu za moju srednju školu, a to je Prirodoslovna škola Vladimira Preloga u Zagrebu. Još prije dogovorenog okupljanja, mogli ste čuti žviždaljke koje su orile iz obližnjeg parka gdje su se poneki razredi nalazili ranije. Neki su se nalazili po obližnjim kafićima gdje su se još jednom podružili uz tu istu kavu koju su ispijali zadnje četiri godine. Konačno je došlo vrijeme velikog okupljanja ispred škole. Žviždi se, pjeva i veseli. Svi se zajedno fotografiramo i glupiramo. Konačno nas puštaju u školu, gdje u učionicama u koje su nas smjestili, naravno, radimo kaos. Ovaj dio sada vjerojatno ovisi od škole do škole, neznam, no u našoj školi, svaki maturantski razred je na priredbi izvodio vlastitu točku kako bi zabavio i oprostio se od nižih razreda (od profesora tehnički ne. Ipak ćemo se s njima proveseliti na maturalnoj večeri zar ne?). I konačno, nakon toga, započeo je dio gdje se maturanti naše škole po gradu pridružuju sa ostalim maturantima grada Zagreba u masu od 5000 mladih i veselih ljudi. U našem slučaju, zaputili smo se izravno na Bundek, preko Avenije Marina Držića, u smjeru Zapruđa. Žviždanje koje je paralo uši svima koji su se šetali školskim hodnicima, sada paraju uši svakome tko se prošeta gradskim ulicama. Hodali smo u koloni s pratnjom par policajaca, koji nisu zamjerili neke sitnice kao što je tabla iz tramvaja broja dva, linije Črnomerec-Žitnjak Ljudi su bili sretni što nas vide. Mahali su nam i čestitali, a mi smo se, uistinu, osjećali veoma dobro i zadovoljno. Kako smo se približavali Bundeku, sve više smo mislili na naš glavni prioritet, a to je zauzimanje najpogodnijeg mjesta (negdje u hladu s obzirom da je bilo izrazio sunčano). Mi smo u tome uspjeli, raširili smo dekice i izvadili pića, ona alkoholna, ali i bezalkoholna. Sad vam ovdje mogu prepričavati kako smo pričali, igrali "Rigoleto" i tako to, ali radije ću te neke privatnije stvari ostaviti za sebe i ljude koji su to samnom proživjeli, a vama prepričati kakva je bila općenito situaciju na Bundeku. Unatoč upozorenjima da će pristup jezeru biti zabranjen, mogli ste se bez problema prošetati do njega, ali i svugdje gdje vam srce poželi bez da vas itko ometa (ili barem nas nije nitko ometao). Iznimka je bio veliki bijeli ograđeni šator s redarima sa svih strana ograde. Tamo je svirao taj anoimni bend o kojemu svaki put kad bi pitali tko će svirati na Norijadi, niste mogli saznati ništa, a ja nisam uspio o njima išta saznati ni na samoj Norijadi. Ušavši unutra, vidio sam samo da je frontman benda bio neki lik odjeven u Supermanov kostim, te ustvari ni ne pjeva, no dobro je znao podizati atmosferu na brojne hitove raznih žanrova. Ulaz je bio besplatan, ali niste smjeli imati unutra toga dijela svoju hranu i piće. Vrijeme je bilo kako smo već spomenuli sunčano, što je bila sjajna stvar s obzirom da barem već zadnje dvije Norijade su bile obilježene kišom i blatom. Ipak, Bilo je par kišoviti trenutaka popraćenu čak i grmljavinom, koji iako su trajali samo tri minute, uspjeli su nas dobrano smočiti jer se radilo o onim apsurdnim monsunskim pljuskovima, koji sada postaju normalna pojava i u Hrvatskim krajevima. Sa Bundeka se velika većina ljudi pokupila oko 5 popodne i krenuli prema svojim kućama. Ovisno o tome koliko su popili, neki su odmah odlučili kod kuće i ostati, a oni koji su malo energičniji, stali su se spremati za izlazak u neki od noćnih klubova koji su nudili organizirani Norijada afterparty. H2O, Inbar ili Roko, bila su tri najpunija kluba. Autor je osobno posjetio Inbar (koji nije zahtijevao plaćanje upada i rezervaciju), a čuo je i od prijatelja koji su se odlučili za druge dvije opcije, da su ostali klubovi sjajno ugostili maturante koji su srijedu navečer proveli partijajući do ranih jutarnji sati.

Kako je još u veljači ove godine bila dogovorena suradnja udruge "Moj Buševec" i biciklističkog kluba "Velika Gorica", bilo je i vrijeme da se plodovi te suradnje manifestiraju.

Prošlu nedjelju 17.5.2015., tome smo svjedočili na drugoj Buševečkoj biciklijadi, koja je uz prošlogodišnju rekracijsku rutu Buševec - Vukovina - Buševec, uz pomoć B.K. "Velika Gorica", priredila i XC utrku "Turopoljski Lug". Utrka je prolazila diljem ovog zaštićenog šumskog kompleksa, ukupne veličine 4.334,00 ha, (iako je zaštićeno samo 3.340,38 ha), kroz Zagrebačku i Sisačko-Moslavačku županiju, u duljini od 35 km. 260 ljudi se prijavilo za sudjelovanje, od čega se njih 96 natjecalo na XC utrci. Početak utrke bio je u 16 sati, na Trgu Seljačke sloge, a već nakon sat vremena, oni najbolji pristizali su na cilj.
To su bili:

U muškoj kategoriji:

1. Ivan Dvoraček (vrijeme: 1:2:12)
2. Danijel Dikšić (vrijeme 1:5:24)
3. Milan Pernar (vrijeme 1:6:52)

U ženskoj kategoriji:

1. Jasminka Zvonar (vrijeme 1:13:42)
2. Suzana Antolović (vrijeme 1:16)
3. Josipa Buntak (vrijeme 1:20:16)

Predsjednik B.K. Velike Gorice, Ivan Barišić, zadovoljan je postignutim rezultatima. "Sve tri nositeljice medalja su iz našeg kluba, kao i jedna muška. To je plod već obećanih treninga i priprema za ovakve događaje. Ljudi su se stvarno angažirali, dolaze na treninge, trude se i to se vidi u rezultatima", izjavio je gospodin Barišić za Trnoviti report. Nakon utrke, Buševec je i dalje bio ispunjen životom i sjajnom atmosferom na zabavi gdje se jelo i pilo, te uživalo u notama domaće glazbe i pokojeg narodnjaka koje je svirao DJ Špic.

Sportska dvorana Trnsko, bila je domaćin, ne toliko značajnog, ali ipak vrijednog košarkaškog okršaja između klubova Zagreb i Alkara iz Sinja.

Utakmica 10. kola košarkaške lige prvaka, koju je u dvorani pratilo 150 gledatelja, varivala je od čas vrhunskih akcija, asistencija i upada, do čas katastrofalnih brljavih srljanja, koji su se čini se odvijali radi sebičnosti igrača koji su željeli pod svaku cijenu zabiti koš. Prva četvrtina je bila izjednačena, a u drugoj četvrtini, Zagreb je poveo s rezultatom od 27:17, u petnaestoj minuti utakmice. Pod košem ste imali priliku vidjeti brojne padove, koji su djelovali kao da se događaju namjerno u svrhu ostvarivanja slobodnog bacanja. Drugo poluvrijeme, 25. minuta. Zagreb ponovno pojačava tempo i ostvaruje 47 bodova naprema Alkarovih 40. Konačno, slabo dinamičan, ali donekle zanimljiv okršaj završio je pobjedom Zagreba s rezultatom 61:44. Nakon prvotnog veselja zbog ovog uspjeha, trener KK Zagreba, Danijel Jusup, dao je izjavu. "Alkari su iz Senja došli bez Svaline i Bobana, zbog čega su se mobilizirali i igrali čvršće od očekivanoga. Ipak, Zagreb je vratio ritam pobjede" Iako je to bila tek jedna pobjeda Zagreba nakon manjeg niza poraza, bio je to i više nego odličan povod da malobrojna publika koja je glasno navijala za vrijeme cijele utakmice, bude zadovoljna

Svi su očekivali kako će odluka Europske komisije da se "EllaOne", poznata i kao tableta za dan poslije, prodaje bez recepta u ljekarnama, olakšati život svim ženama čiji su dečki zaboravili "omotati ga" ili one same nisu koristile neko drugo sredstvo iz širokog asortimana kontracepcije. Međutim, ministar zdravlja, Siniša Varga, uveo je protokol (pod utjecajem katoličke udruge Vigilare koja je u otvorenom pismu tražila da se bezreceptna prodaja potpuno ukine prvenstveno zbog njegovog nedovoljno istraženog djelovanja), koji čak prema nekima još više otežava dolazak do tablete, nego da jednostavno kod ginekologa otiđete po recept. Već smo upoznati da je riječ o formularu koji ženu ispituje detalje njenog seksualnog života, nakon čije će analize ljekarnik odrediti hoće li joj prodati tabletu ili ne. A inače, kada u teoriji kažete da se nešto izdaje bez recepta, znači da se može kupiti bez ikakvih provjera. I takav lijek, osim eventualno maloljetnika može kupiti bilo tko. Ako vašeg supruga ili nekoga drugoga boli glava i ima visoku temperaturu, a vama je, primjerice, ponestalo "Lupoceta", valjda ćete vi otići po taj lijek umjesto njega, a njega pustiti da se odmara i ne napreže. Dakle, kupiti ćete lijek, iako ga nećete konzumirati, jer vam ne treba, no treba vašem bližnjemu koji nije u mogućnosti otići po njega. I nema nikavih problema u tome postupku, jer je "Lupocet" lijek koji se izdaje bez recepta. A provjere kod bezreceptnog izdavanja tablete za dan poslije, ženu kojoj ta tableta treba provjeravaju kao da se želi zaposliti u tajnoj službi, ili pak kao časna sestra. I time joj otežavaju nabavu, kao što je već spomenuto, još i više nego kada se za takve stvari mogla obratiti jedino ginekologu. Vrijedi li onda uopće pokušati da je nabavi netko tko je ne treba, ponajviše, ako ne postoji nikakva teoretska šansa da ta osoba postane trudan?

Za početak, treba se upitati u kojoj bi to situaciji muškarac ušao u ljekarnu i tražio tabletu za dan poslije? Naravno, to nije svakidašnja situacija, ali recimo, žena je na poslu i zatrpana obavezama, stigne jedino kod kuće na kraju dana otići na spavanje. Njen dečko, želeći joj pomoći kako god umije, kuha, čisti, posprema i odlazi u trgovinu. Nije nemoguće da zbog svojeg truda bude nagrađen, ali da mu je ponestalo kontracepcije i da je prekasno otići u dućan.

"Ali dragi, ja bi htjela, no nije to pametno."
"Ma hajde, dugo smo već zajedno. Ne bi čak ni bio prvi put"
"Ali imam previše posla cijeli ovaj mjesec, šef će mi mozak popiti. Neznam hoću li stići u ljekarnu."
"Ma bez brige, budem ja. Čekati će te kod kuće kad se vratiš"
"Obećaješ?"
"Naravno."

Imajući na umu i ovakav scenarij, upustili smo se u istragu s ciljem doznavanja kakav doček će zateći našeg muškarca, tako što smo se predstavili upravo kao muškarac u nezgodnoj situaciji.
Uzorak od pet ljekarni je poprilično malen i svakako bi se trebao proširiti, no s obzirom na popriličnu monotomiju odbijanja farmaceutskih djelatnika, ipak će poslužiti.
Odgovor je dakle, većinom bio negativan, osim u jednoj ljekarni, gdje je djelatnica htjela pomoći, malo odudarajući od protokola tako što je tražila od nas matični djevojke i potom nas htjela pustiti da ispunimo formular. Međutim, ta ljekarna nakon provjere svoje ponude, ustvrdila je kako nema ni jednu pilulu "EllaOne". Dvije su nas ljekarne potpuno odbile, ne davajući nam nikakvu alternativu, osim da žena sama dođe kada nađe vremena. Preostale dvije su malo zaostale s vremenom jer su nam rekli kako im djevojka mora doći s receptom koji izdaje ginekolog, s tim da su u petoj ljekarni objasnili kako nas traže recept zato jer im famozni Vargini formulari još nisu stigli. I dakako, recept vrijedi samo za djevojku.

Već je ustanovljeno da tablete za dan poslije doista nisu bez recepta, nego da su samo promijenili koncept izdavanja dozvole za njih. Također, već je ustanovljeno da je taj koncept apsurdan, jer ako je već Europska komisija nešto odlučila, a to se tiče naše zemlje i svih ostalih zemalja koje su težile ulasku u Europsku Uniju, poštovani ministar Varga, trebao bi to potpuno poštovati, a ne kako to inače biva, samo na papiru. I iako je vjerojatno da će protokol ostati na snazi do daljnjeg, onda bi ga barem trebalo prilagoditi. Ako muškarac dođe u ljekarnu tražiti tabletu za svoju dragu, a ima njene potrebite podatke, zašto on ne bi mogao ispuniti formular? Pa u vezi je s tom ženom i valjda zna njezin seksualni život, jer je isti kao i njegov. Naravno, nevjera je veoma česta, no ako ju je žena i počinila, ne očekuje valjda netko da će to doista priznati u ljekarničkim formularima zar ne?