Trnoviti report

Svi su očekivali kako će odluka Europske komisije da se "EllaOne", poznata i kao tableta za dan poslije, prodaje bez recepta u ljekarnama, olakšati život svim ženama čiji su dečki zaboravili "omotati ga" ili one same nisu koristile neko drugo sredstvo iz širokog asortimana kontracepcije. Međutim, ministar zdravlja, Siniša Varga, uveo je protokol (pod utjecajem katoličke udruge Vigilare koja je u otvorenom pismu tražila da se bezreceptna prodaja potpuno ukine prvenstveno zbog njegovog nedovoljno istraženog djelovanja), koji čak prema nekima još više otežava dolazak do tablete, nego da jednostavno kod ginekologa otiđete po recept. Već smo upoznati da je riječ o formularu koji ženu ispituje detalje njenog seksualnog života, nakon čije će analize ljekarnik odrediti hoće li joj prodati tabletu ili ne. A inače, kada u teoriji kažete da se nešto izdaje bez recepta, znači da se može kupiti bez ikakvih provjera. I takav lijek, osim eventualno maloljetnika može kupiti bilo tko. Ako vašeg supruga ili nekoga drugoga boli glava i ima visoku temperaturu, a vama je, primjerice, ponestalo "Lupoceta", valjda ćete vi otići po taj lijek umjesto njega, a njega pustiti da se odmara i ne napreže. Dakle, kupiti ćete lijek, iako ga nećete konzumirati, jer vam ne treba, no treba vašem bližnjemu koji nije u mogućnosti otići po njega. I nema nikavih problema u tome postupku, jer je "Lupocet" lijek koji se izdaje bez recepta. A provjere kod bezreceptnog izdavanja tablete za dan poslije, ženu kojoj ta tableta treba provjeravaju kao da se želi zaposliti u tajnoj službi, ili pak kao časna sestra. I time joj otežavaju nabavu, kao što je već spomenuto, još i više nego kada se za takve stvari mogla obratiti jedino ginekologu. Vrijedi li onda uopće pokušati da je nabavi netko tko je ne treba, ponajviše, ako ne postoji nikakva teoretska šansa da ta osoba postane trudan?

Za početak, treba se upitati u kojoj bi to situaciji muškarac ušao u ljekarnu i tražio tabletu za dan poslije? Naravno, to nije svakidašnja situacija, ali recimo, žena je na poslu i zatrpana obavezama, stigne jedino kod kuće na kraju dana otići na spavanje. Njen dečko, želeći joj pomoći kako god umije, kuha, čisti, posprema i odlazi u trgovinu. Nije nemoguće da zbog svojeg truda bude nagrađen, ali da mu je ponestalo kontracepcije i da je prekasno otići u dućan.

"Ali dragi, ja bi htjela, no nije to pametno."
"Ma hajde, dugo smo već zajedno. Ne bi čak ni bio prvi put"
"Ali imam previše posla cijeli ovaj mjesec, šef će mi mozak popiti. Neznam hoću li stići u ljekarnu."
"Ma bez brige, budem ja. Čekati će te kod kuće kad se vratiš"
"Obećaješ?"
"Naravno."

Imajući na umu i ovakav scenarij, upustili smo se u istragu s ciljem doznavanja kakav doček će zateći našeg muškarca, tako što smo se predstavili upravo kao muškarac u nezgodnoj situaciji.
Uzorak od pet ljekarni je poprilično malen i svakako bi se trebao proširiti, no s obzirom na popriličnu monotomiju odbijanja farmaceutskih djelatnika, ipak će poslužiti.
Odgovor je dakle, većinom bio negativan, osim u jednoj ljekarni, gdje je djelatnica htjela pomoći, malo odudarajući od protokola tako što je tražila od nas matični djevojke i potom nas htjela pustiti da ispunimo formular. Međutim, ta ljekarna nakon provjere svoje ponude, ustvrdila je kako nema ni jednu pilulu "EllaOne". Dvije su nas ljekarne potpuno odbile, ne davajući nam nikakvu alternativu, osim da žena sama dođe kada nađe vremena. Preostale dvije su malo zaostale s vremenom jer su nam rekli kako im djevojka mora doći s receptom koji izdaje ginekolog, s tim da su u petoj ljekarni objasnili kako nas traže recept zato jer im famozni Vargini formulari još nisu stigli. I dakako, recept vrijedi samo za djevojku.

Već je ustanovljeno da tablete za dan poslije doista nisu bez recepta, nego da su samo promijenili koncept izdavanja dozvole za njih. Također, već je ustanovljeno da je taj koncept apsurdan, jer ako je već Europska komisija nešto odlučila, a to se tiče naše zemlje i svih ostalih zemalja koje su težile ulasku u Europsku Uniju, poštovani ministar Varga, trebao bi to potpuno poštovati, a ne kako to inače biva, samo na papiru. I iako je vjerojatno da će protokol ostati na snazi do daljnjeg, onda bi ga barem trebalo prilagoditi. Ako muškarac dođe u ljekarnu tražiti tabletu za svoju dragu, a ima njene potrebite podatke, zašto on ne bi mogao ispuniti formular? Pa u vezi je s tom ženom i valjda zna njezin seksualni život, jer je isti kao i njegov. Naravno, nevjera je veoma česta, no ako ju je žena i počinila, ne očekuje valjda netko da će to doista priznati u ljekarničkim formularima zar ne?