Iako su se svi mediji već raspisali o Norijadi, par sati nakon što je ona započela, u srijedu, 20.5.2015., to nije slučaj s nama koji, evo, tek sada se osvrćemo na taj događaj. Razlog tome je, osim što nismo profesionalna novinarska stranica, također i to što je autor ovog teksta slavio Norijadu (i to zasluženo, nakon četiri zanimljivih i dinamičnih godina). I zato što je slavio Norijadu, trebalo mu je malo vremena da se oporavi, posloži taj buran dan i sada vam ga može prenijeti, ekskluzivno na Trnovitome reportu.
U mom slučaju, sve je počelo na putu za moju srednju školu, a to je Prirodoslovna škola Vladimira Preloga u Zagrebu. Još prije dogovorenog okupljanja, mogli ste čuti žviždaljke koje su orile iz obližnjeg parka gdje su se poneki razredi nalazili ranije. Neki su se nalazili po obližnjim kafićima gdje su se još jednom podružili uz tu istu kavu koju su ispijali zadnje četiri godine. Konačno je došlo vrijeme velikog okupljanja ispred škole. Žviždi se, pjeva i veseli. Svi se zajedno fotografiramo i glupiramo. Konačno nas puštaju u školu, gdje u učionicama u koje su nas smjestili, naravno, radimo kaos. Ovaj dio sada vjerojatno ovisi od škole do škole, neznam, no u našoj školi, svaki maturantski razred je na priredbi izvodio vlastitu točku kako bi zabavio i oprostio se od nižih razreda (od profesora tehnički ne. Ipak ćemo se s njima proveseliti na maturalnoj večeri zar ne?). I konačno, nakon toga, započeo je dio gdje se maturanti naše škole po gradu pridružuju sa ostalim maturantima grada Zagreba u masu od 5000 mladih i veselih ljudi. U našem slučaju, zaputili smo se izravno na Bundek, preko Avenije Marina Držića, u smjeru Zapruđa. Žviždanje koje je paralo uši svima koji su se šetali školskim hodnicima, sada paraju uši svakome tko se prošeta gradskim ulicama. Hodali smo u koloni s pratnjom par policajaca, koji nisu zamjerili neke sitnice kao što je tabla iz tramvaja broja dva, linije Črnomerec-Žitnjak Ljudi su bili sretni što nas vide. Mahali su nam i čestitali, a mi smo se, uistinu, osjećali veoma dobro i zadovoljno. Kako smo se približavali Bundeku, sve više smo mislili na naš glavni prioritet, a to je zauzimanje najpogodnijeg mjesta (negdje u hladu s obzirom da je bilo izrazio sunčano). Mi smo u tome uspjeli, raširili smo dekice i izvadili pića, ona alkoholna, ali i bezalkoholna. Sad vam ovdje mogu prepričavati kako smo pričali, igrali "Rigoleto" i tako to, ali radije ću te neke privatnije stvari ostaviti za sebe i ljude koji su to samnom proživjeli, a vama prepričati kakva je bila općenito situaciju na Bundeku. Unatoč upozorenjima da će pristup jezeru biti zabranjen, mogli ste se bez problema prošetati do njega, ali i svugdje gdje vam srce poželi bez da vas itko ometa (ili barem nas nije nitko ometao). Iznimka je bio veliki bijeli ograđeni šator s redarima sa svih strana ograde. Tamo je svirao taj anoimni bend o kojemu svaki put kad bi pitali tko će svirati na Norijadi, niste mogli saznati ništa, a ja nisam uspio o njima išta saznati ni na samoj Norijadi. Ušavši unutra, vidio sam samo da je frontman benda bio neki lik odjeven u Supermanov kostim, te ustvari ni ne pjeva, no dobro je znao podizati atmosferu na brojne hitove raznih žanrova. Ulaz je bio besplatan, ali niste smjeli imati unutra toga dijela svoju hranu i piće. Vrijeme je bilo kako smo već spomenuli sunčano, što je bila sjajna stvar s obzirom da barem već zadnje dvije Norijade su bile obilježene kišom i blatom. Ipak, Bilo je par kišoviti trenutaka popraćenu čak i grmljavinom, koji iako su trajali samo tri minute, uspjeli su nas dobrano smočiti jer se radilo o onim apsurdnim monsunskim pljuskovima, koji sada postaju normalna pojava i u Hrvatskim krajevima. Sa Bundeka se velika većina ljudi pokupila oko 5 popodne i krenuli prema svojim kućama. Ovisno o tome koliko su popili, neki su odmah odlučili kod kuće i ostati, a oni koji su malo energičniji, stali su se spremati za izlazak u neki od noćnih klubova koji su nudili organizirani Norijada afterparty. H2O, Inbar ili Roko, bila su tri najpunija kluba. Autor je osobno posjetio Inbar (koji nije zahtijevao plaćanje upada i rezervaciju), a čuo je i od prijatelja koji su se odlučili za druge dvije opcije, da su ostali klubovi sjajno ugostili maturante koji su srijedu navečer proveli partijajući do ranih jutarnji sati.
