Ajme ča san sritan. Matejuška će se sredit. Moja sriča je na kvadrat, jerbo će se napratit po idejnom rješenju moga prijatelja Ede Šegvića. Još prije tri godine mi je s ljubavlju i zanesenošću maloga diteta priča o toj ideji. Sritan san zbog Matejuške ča će se stredit, sritan san zbog Ede.
Uz njega me vežu lipe uspomene. Prije nekih 10 godina smo skupa radili i iz tog doba ima jedna anegdota. Njemu je bila želja napraviti 3D kompjuterski model katedrale Svetog Duje. On je nacrta 3D model a ja san mu pomaga u 3D studiju napravit prve renderinge. I kako smo tada radili na 386-icama s 8Mb RAM-a, da bi kompjuter skuva jednu sliku katedrale tribalo je puna dva dana. E kako nismo mogli to napravit priko sedmice, odlučimo lipo pustit kompjuter priko vikenda da nam skuva jednu sliku. Radovali smo se ka mala dica ponediljku i ča ćemo vidit.
U ponediljak nas je skoro kolpalo kad smo ušli u kancelariju. Kompjuter ugašen, a na stolu poruka: "Evo sam vidila da vam je osta kompjuter upaljen pa sam ga izgasila. Čistačica." A u pizdu materinu, proplakali smo deboto od muke. Aj ništa, idemo ponovo idući vikend. E ovaj put smo napisali na 10 papira "NE DIRAJ" "RADI" "OPASNO PO ŽIVOT" i postivali ih na stol i oko stola. Nije ugasila i u ponediljak se na ekranu ukaza Sveti Duje. Skakali smo od sriče.
E danas je tehnika otišla naprid. Danas 3D model cile gradske jezgre na kojoj radimo računalo prokuva u par minuta. Triba li nam ta brzajuća brzina. Možda i ne, ali je veeeeeliki gušt stvarati virtualni 3D svijet, a pogotovo kad je u pitanju ono ča se najviše voli.
Evala Edo, neka Matejuška bude još jedan dragulj u kruni tvoga rada.
|