25.02.2009.
moje foto sjećanje
Svi mi, koji nekog vraga drljamo s fotografijom, bilo profesionalno ili samo iz hobija, nastojimo s našim fotografijama uspostaviti komunikaciju s drugim ljudima.
Dakako da to naše nastojanje ide u smjeru dopadljivosti, u smjeru želje da te naše fotke budu lipe i oku ugodne širem krugu ljudi.
Međutim, koji put je to nastojanje pretjerano i odvodi nas od same srži fotozapisa, slikopisa kako li ko to zove.
Fotografija je na koncu konca, kad je ogolimo od svih pridjeva i metafora, dokument trenutka, istrgnuti djelić vremena, koji bi trebao nadživiti taj trenutak i ostati kao uspomena.
Ne znam jesam li uspio svoju emotivnu misao spretno pretvoriti u suvisle rečenice, ali evo trenutka koji je meni ostao kao jedna od najljepših uspomena u životu.
Godina 2002-ga, jutro, ja se spremam za odlazak na aerodrom za snimiti splitsku gradsku luku.
U aparatu film, do pred kraj ispucan, ima još 5 snimaka.
Žaj mi primotat, tija bi ispucat tih 5 snimaka, stavit novi film i krenit.
U to se iz postelje diže moja mlađa perla i sjeda do mene na trosjed .
Opa, kažem ja sebi evo mog foto modela i kreče photo session.
Klik 1.: Tupi pogled u zid mozak je još snen, proces buđenja je u začetku.
Klik 2.: Koji je k… ovome ludonji da me slikaje.
Klik 3.: Ženski čip u glavi… pa ne mogu ja na slici ispast musava, evo jedan osmjeh da padnu na guzicu svi kad me vide.
Klik 4: A tek kad se lipo namistim, kad sav moj šarm izađe na vidjelo, e to je braco rapsodija.
Klik 5.: Ups… zaboravila san na zube.
Danas su ti zubi uz pomoć moderne medicine bezprijekorni, ali ovaj trenutak je ostao zapisan.
Sutra kad bude majka, kad je život odvoji od mene, ove fotografije će me sjećati na dane kad je bila moja mala krezuba perla.
Zdravi i veseli bili.
|
21.02.2009.
jedan lipi dan
Evo napokon, nakon onog kijameta od juga, pa sniga, pa leda, ove subote učinija je jedan lipi dan.
Skupija san familiju i otišli smo malo do Solina.
Dok su draga i starija meditirale na šentadi a mlaja ranila patke sa kruvom, ja san potega par slika.
Zdravi i veseli bili.
|
14.02.2009.
Tebi za Valentinovo
Dok ti spavaš...
u ove sitne noćne sate...
ja hodim labirintom svojih misli.
Uskim hodnicima nespokoja...
spotičem se o uspomene.
It would be a comfort just to know you never doubt me
Even though I give you cause most every day
Sometimes I think that you'd be better off without me
Although I love you in my own peculiar way
Don't doubt my love if sometimes my mind should wonder
To a suddenly remembered yesterday
Cause my mind could never stay too long away from you
I'll always love you in my own peculiar way
And though I may not always be the way you'd have me be
And though my faults may grow in number day by day
Let no one ever say that I've ever been untrue
I'll always love you in my own peculiar way
|
10.02.2009.
foto galeb
Svatko ima neki svoj švog.
Meni je to muzika i fotografija.
Koji put ravnomjerno izmiksani a koji put zapizdim ekstremno u jednu stranu.
Sad sam u fazi fotografiranja, nova oprema me navukla na eksperimentiranje.
Ne mogu vam opisati koji je to gušt poza posla zdimit negdi uz more i klikati.
Svakim klikom živci postaju sve labaviji a duša sve punija i smirenija.
Ali se ispatim ka Isus na križu
Evo na jednoj takovoj mojoj seansi pridružio mi se i prika iz firme.
Dok su meni bile napete sike, more, nebo, on je svako malo uslika moje faze snimanja, pa evo da vidite kakovu muku ja prolazim da bi nastale one moje gluparije.
Dolazak na lokaciju iziskuje pomno proučavanje geometrije i kolorita prostora…
he moš mislit, pogledan livo pogledan desno i ajmo moja rokana…
Poza gore opisanog pomnog ispitivanja terena kreče pomno setiranje postavki aparata primjerenih situaciji…
veliki botun vrtim dok me palac ne zaboli a mali koji put zaboravim i okrenit…
Nakon prvih snimaka obavezno zapalin španjulet i pogledam prve snimke analizirajući kompoziciju fotografije…
kako san čorav ka kokoš i još kad zaboravin ponit očale svaka mi je lipa…
Dakako svaki fotograf treba biti u kondiciji i spreman uloviti dobar kadar i na najtežim terenima i u nemogućim položajima tijela…
je sam specijalista za teške uvjete snimanja kao što se da vidjeti iz priloženog…
A kad situacija na zapadu postane dramatična treba biti brz i reagirati u najboljem trenutku jer se samo tako može zabilježiti one nezaboravne trenutke…
ma ko će me dignit sad kad san onako lipo sija…
Slijedi zadnji pregled fotografija , demontaža i zadovoljni odlazak…
aj ovo mogu potpisat uz opasku da su mi se noge sledile…
I sad bi mi stvarno netko moga kazat da san lud ka kupus, toliko se ispatit, deboto ka beštija, za ovih par štrc-brc slika…
E a danas san na Ovčicama lovija valove.
Dok sam snima nisam ni vidija da mi se s leđa prišulja jedan penzioner i čiribimbi ča to ja radim.
I kad je doša oni val ča san ga čeka govorim ja na glas…
ekola, po tebe san doša sad mogu ić ča…
penzioner se samo prikrstija.
Stvarno san prnija u potić.
Zdravi i veseli bili.
|
09.02.2009.
samo za nju
Bez tebe, samo sam hrid u moru beskraja.
…mojoj dragoj za podršku u životu…
|
08.02.2009.
no name
Zdravi i veseli bili.
|
07.02.2009.
jugo
E, danima ne popušta, tu i tamo samo zastane
A da ipak nije jače od želje evo dokaz...
Evo i linka na veliku sliju.
dodatak za čiovku...
Zdravi i veseli bili.
|
06.02.2009.
more
i gledam more gdje se meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more gledam more zlato
i gledam more gdje se meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se smijemo se moru
/Josip Pupačić/
Zdravi i veseli bili.
|
|
