Mjesto radnje: jedan prašnjavi šufit
Glavni lik: moj kum
Radnja: čišćenje i bacanje nepotrebnih stvari
E… ali među tim zaboravljenim ostacima, jedna knjiga. Almanah Jadranske straže iz 1936 godine. Čim su knjige u pitanju oma me je kum zva da je dođen izvižitat.
Ajme svitu ča je to. Puno lipih slika naših malih i velih mista uz obalu, dok su joj bila ka cure, ka pupoljci u kamenu, a ne ka sad, pretila puna celulita (divlje i divljačke betonske izgradnje).
Ma nisan tija o divljoj gradnji, nego evo i ovo malo slobodnog vrimena kojega iman potrošit ću da van iz tega libra prepišem jednu pismu koja me je takla u srce do bola.
E… evo pisme…
POVRATAK
(DR. LOVRU DOJMI)
Još uvijek to zalazi sunce, ko što je zalazilo i prije,
Još uvijek se starice žure, da noć ih ne nađe sred druma,
kraljež im međ prstima skliže, a molitva teče bez šuma,
krste se zanosno i smjerno na zvukove Ave Marie.
Još uvijek pred kućama našim ona stara primorska slika:
sjeli na kam starci i šute… Valjda se to sjećaju klatnja,
što tuđinskim prošli ih svijetom, il' dugih stradanja i patnja
u rudniku daleke zemlje il' na pramcu kakvoga brika.
Još uvijek onaj isti miris mora, vrijesa i ružmarina,
što k'o djetinja radost nekoć zasjela je u mojoj duši;
još uvijek je je sve k'o prije: ujna što ljubeći me guši
i ujak, što bez srama plače, jer nađe izgubljena sina.
Ali zašto si, pošteni starče, svoje tijelo na poklon svio?
Zašto, reci, preda mnom skidaš svoju kapu mornarsku, plavu?
Možda ja više nisam onaj, što sam kod vas i prije bio?
Možda Vašu izgubih dušu, pak pred strancem otkrivaš glavu?
Da, htjedoh, luda, znati, kako se vjere i ruše i grade;
htjedoh sići u nutrinu zemlje i vaskolik otkriti svemir.
A danas, bez vjere u zanos, usne mi prose: daleki grade,
daj, vrati mi djetinju radost i moje duše čarobni mir!
Ne, nije sve k'o prije! Tako rado sada bih plako
u motrenju večeri blagih, k'o što ih promatrah i prije!
Čuj me, zemljo djetinjstva lijepog, usnama bih svojima te tako,
uz brujanje večernjeg zvona: Angelus nunciavit Mariae!
(Dubrovnik) Toma M. Šiljić
Evala Šjor Toma, tko god bili.
Nakon 70 godin ova je Vaša pisma izronila iz tame jednog šufita u svitlo digitalnog svita interneta.
Nadam se da je vaša duša, u Božjem svitlu, našla toliko željeni čarobni mir.
Eto svitu moj, toliko od mene Šjor Tomi a vama pozdrav ka i uvik.
Zdravi i veseli bili.
|
