Bogu je jedan dan kao tisuću godina i tisuću godina kao jedan dan.
Koliko čega??? Što je sad to???
Jednostavna rečenica. Ona nije informacija, ona je alat.
Kakav alat??? Alat za što???
Pokušaj je zamisliti kao dalekozor kroz koji možeš udaljene predmete vidjeti kao da su ti tu, na dohvat ruke. Ne pokušavaj kroz nju približiti zvijezde, one su ipak predaleko. Za doći do zvijezda treba puno više rečenica :)
Ma daj… stvarno… ne kužim.
Odabrao sam ovu rečenicu kao uvod u naš razgovor s razlogom. Ona je stvarno dalekozor kroz koji ako pozorno gledaš, možeš puno toga vidjeti.
Nama ljudima, vrijeme je jedan kontinuirani slijed i sve njime mjerimo.
Mjerom određujemo što je kratko, što je dugo, što je prije, što je poslije, sekunde, minute, sati, godine.
Utjecaj vremena na naš život je ogroman, determinira nas fizički, intelektualno, emocionalno. I na što se svede? Konstatiramo: "Bože moj kako ovo vrijeme leti, prohujala mi je sedmica samo tako, a evo skoro će i kraj godine, pa ovo je stvarno za ne povjerovati."
Zbog čega imamo taj osjećaj? Zbog krivog mjernog utega vremena.
Oslobodimo se tog utega i poslušajmo, osjetimo vrijeme Božjom mjerom.
U Njega je jedan dan kao tisuću godina i tisuću godina kao jedan dan. Neka i nama tako bude.
Ne brojimo sekunde, dane, godine kao dobro ili loše potrošene dukate.
Jednostavno budimo uvijek potpuno prisutni u svakom događaju, budimo intenzivni u odnosu spram drugih ljudi i što je najvažnije od svega, postanimo svjesni tih događaja.
A sad si mi ga zakomplicira. Pa stvarno… gdje vodi ova priča?
Evo vidiš, dok ti ja govorim, tebi se već žuri i nisi prisutan, nisi svjestan. Reagiraš kao i svi "normalni ljudi".
Sve kraće od vječnosti
samo treptaj je svjetlosti
Leptiru što živi jedan dan
godina života je san
Srni dvadeseta godina
starost je golema
Kornjači kojoj nije stota
druge zbore, "stvarno sramota"
A čovjekov tek vijek,
na kapaljku curi
ko' skupocjeni lijek
Tada nisam znao što mi je starac govorilo. Znam li sad? Trudim se shvatiti i što je najvažnije, prihvatiti.
|
