18.06.2004.
pitalica
Leptiru reci mi
dal' sutra živjet ću san…
ne mogu ti odgovoriti galebe dragi…
ja živim samo jedan dan
Cvijete reci mi
dal' će ljeto opet doći…
ne mogu ti odgovoriti galebe dragi…
ja ti venem ove noći
Ženo reci mi
dal' nježnost je vrlina…
ne mogu ti odgovoriti galebe dragi…
nježnost umire u svima
O more reci mi…
gdje da nađem spokoj
kojem moja duša stremi…
more valom odgovori…
galebe…
u meni… meni… meni…
ps.
stvarno sam danas u kurcu
|
večer kad me je drob bolija od smija
Bilo je to prije ravno 22 godine, ima san tada… ima san tada… e… ima san tada 18 godina. Je san ostarija u pm. Sićan se te večeri ka danas, večeri kad me je drob bolija od smija. Možda te baze nisu nekima bile smišne ni onda u ono doba, a kamo li danas. Možda smo mi bili ekipa blesana koja se znala nasmijat i najmanjoj pizdariji… ma smo se znali smijat. Dakle, sve se zbilo u roku od 5 minuta. Sidimo mi tako na zidiću na rivi i u tišini pušimo cigarete, sve zvirkamo okolo nebi li kome naletija otac ili mater. Tišinu razbija K.
K.: je san bija grub kad sam bija mal
Svi smo ga dobro pogledali, kritički izmirili i zavarili od smija.
Najviše se smija A.
Na to će S.: a šta se ti A. smiješ, pogledaj sebe, koliki si, koliki ti je drob, kad bi sad nedajbože umra… mater i otac bi ti tribali posič cilu bračku česminu za napravit kapsil u koji bi te mogli smistit.
E sad su već suze krenile od smija.
A. odgovara S. ... jedva govori kroz smij i suze: Je je moj S. imaš pravo… zato tvoji nebi imali problema s tobom… jerbo… kolišni si… mogli bi te stavit u kutiju od šangajki (popularne patike u to doba).
E sad smo već bili po podu.
Uto dolazi P. na svojoj kozi latašici (poznati tomosov motor šta su ga vozili poštari) i gleda nas kako varimo.
P. se skine s motora i govori: Alo ekipa šta ste zavarili…
Niko mu ne može odgovorit od smija a on nastavi…
A dobro kad vam je do smija evo vam jedna moja baza…
Malo smo se mi motoristi kurčili jedan drugome i…
prvi govori: kad ja lomin čošu sa svojom kozom… lata strže po asfaltu da vrcaju iskre…
drugi govori: nije to ništa… kad ja lomin čošu sa svojom kozom… strže po asfaltu lata i kolino
treći govori: nije to ništa… kad ja lomin čošu sa svojom kozom… strže po asfaltu lata i kolino i lakat
Na to ću ja (P.): brale… svi ste vi papci… kad ja sa svojom kozom lomin čošu… strže po asfaltu lata i kolino i lakat… a glava mi je tako blizu poda da čujen mrave kako mi šapću… poginit ćeš brale… poginit ćeš brale…
To je bija krešendo… Toliko smo se smijali da nas je svih drob zabolija
I danas kad se toga sitin zaigra mi osmjeh uz tužnu uspomenu šta P. više nije među živima… ubija ga neki lik iz pištolja zbog sudara na cesti.
Ritko se više sastaje ta stara ekipa, nima više onog smija... i u to ime uzimam gitaru u ruke i pivan...
šaka suza... vriča smija...
ča je život vengo fantažija...
|
dan mrmota
Čitavi tjedan mi je prošao kao «dan mrmota» (valjda se netko i sjeća tog filma). Frka, zbrka i trka u poslovnom i privatnom životu. Količine kave i cigareta koje sam konzumirao u proteklih pet dana bile bi dovoljne za ubit konja. No, što je tu je, idemo dalje za iste pare :). Budući da iz svake situacije u životu nastojim naučiti nešto novo ali i potvrditi prijašnja saznanja, evo par natuknica:
- što jedan glupi sjebe, sto pametnih ne može popraviti
- ako po definiciji pametniji popušta posljedica je da ti budale kroje sudbinu
- bori se časno do posljednjeg daha, mirna savjest vrijedi više od bilo kojeg materijalnog dobra
- budi svoj pred vratima raja i pred vratima pakla
- ne bacaj bisere pred svinje
- nitko nije prorok u svom selu
- odjebi pozive sa skrivenim brojem
- kad ti se dijete razboli cijeli svijet oko tebe se uruši
- itd. itd.
Eto svašta nešto mi se događalo ovog tjedna, a ja samo želim letjeti od vale do vale i biti neodvojivi dio velikog plavetnila.
Ps.
Ma jebi se galebe ti i tvoje pizdarije, pljuni i zapivaj… lipo li je lipo li jeeeee…
|
13.06.2004.
pasja posla
Sidin ja i gledam utakicu. Mala me svako malo zove... tata... tata... Ma daj pusti me minut da ovo pogledam, pokušavam je otkačit. Ali tata... tata... hahahaha... tataaaaaa... ovo moraš vidit. A jeba ga led šta je sad. dignem se i gren vidit. Hehe, stvarno su ova dica ispaljena. Evo šta mi je pokazala ---> klik. Kad malo bolje promislim bolje se zajebavat i smijat sa dicom, nego gledat nogomet. Daj, mala, daj... ajmo okinit još koju sliku... hehehe
|
nedilja u gradu
Nedilja je najbolji dan za prođirat po gradu. Nema gužve u prometu, sve je nekako smireno i usporeno. Na pazaru sam kupija nešto voća i verudre, spustija se na rivu popit kavu i pustija mozak na pašu. Naletilo par poznanika, svi od reda u Portugal filmu a ja ne mogu odlipit pogled od mora i palmi. Na povratku doma proša motorinom priko Bačvica i Žnjana i uslika par fotki. Na Bačama svita ka u priči a na Žnjanu prometna nesrića. Nisam iša dalje da se i meni šta gruboga ne dogodi, jerbo je, šta od sunca, šta od baluna, ljudima proključa mozak.
|
10.06.2004.
sezona otvorena
Sezona kupanja je otvorena.
Ja sam cili dan van švare tako da nisam ulazija u more, nego samo blesija u ladovini. Ali su zato dica guštala. Sad je najlipše, nije još previše vruče, na plažama nema gužve a more je taman osvježavajuće. Samo da sredim petljanac na poslu koji me muči već danima i koji mi blokira sva čula pa ću i ja smočit guzicu. E… skoro sam zaboravija. Sinoć sam se bacija u potragu za knjigom aforizama… Volite se ljudožderi… od Tome Bebića. Bila je ufff, bolje da ne napišem di sam je bija stavija. Toma je stvarno legenda. Pa da završim ovaj post s jednim prigodnim tominim aforizmom… U Jadransko moru kao i na kopnu žive veoma interesantne i rijetke ribe. Haug
|
09.06.2004.
balun na rivi
Za sve one koje je uvatila nostalgija za Splitom evo par neviđenih fotki rive. Prvi i jedini balun koji je bija na rivi doveja je moj dragi prijatelj, koji mi je omogućija da napravin par fotografija.
Slika 1
Slika 2
Slika 3
Slika 4... ode balun u pm. :)
|
1762m
Pozdrav s vrha Biokova, 1762 metra nadmorske visine. Pogled... ludilooo.
Evo par slika (sl1. sl2.) s vidikovca.
btw. počelo je lito... idemo namoreeeee...
|
08.06.2004.
morski pas
Lipo sam joj reka... mala ne puštaj pasa s uzice uletit će nam u more. Nemamo šugaman, do doma će se beštija razbolit. Neće tata neće. Ma opet ona, nemoj me mantat, vidiš kako te potiže prema moru, ka puška je napeta. Neće tata neće... I pusti ona pasa. fijuuuu... Slika1... Slika2... Slika3...
Neće je li... pas mater i pas
|
07.06.2004.
mol
E… ono san pisa prije neki dan o pizdarijama… evo nastavka… :)
Sutradan nakon epizode s fratrima, opičila južina ka luda. Spuštamo se kum i ja u misto popit kavu, i raspitati se di moremo bacit tunju kad je južina. Na putu do kafića viče kum… Fermaj evo F. (nedaj bože da se pripozna u ovoj priči) sad čemo ga pitat. Alo F., kako je stari, ća ima. A jebe me ova južina, ciloga me je blesirala, odgovara F. Na to će njemu kum… aj s nama u kafić popit kavu. F. ga pogleda, podigne obrvu, i ka ono čudi se kako ga to može pitat, vidno uzrujan odgovara… Ma jesi li ti u kurcu… da u kafić… ma di ćeš tamo… ko more tamo živit od onih grintavaca ća im smeta južina. Zavarili smo na tu konstataciju ali i izvukli informaciju da je po jugu najbolje stat iza mrduje na rotu o vapori. Nakon kavice, kupovine kruva, sira, mortadele i pive uputili smo se na poštu. I stvarno, iza mrduje more ka uje a okolo bile ovčice od juga. Ka bog, bacimo sidro, lipo drži, ajmo arbuniiiii griziteeeeeee. Ješka je bila kozica, nadijem lipa dva komada i buć u more. Ma nije nego došlo do dna, poteglo i to lipo. Vučem ja tunju nazad, pari mi lipi komad. Izvučem neku ribu cca. 30 deka i gledam je u čudu. Nikad u životu nisan to vidija na tunju. I taman kad sam zaustija… kume koji je ovo k… sitin se… mol. Jeba te led, uvatija san mola na tunju. Hehe sad sam ka već cili sritan. Gledam ga milo i sve komentiram kako je kurvin sin zaguca udicu tako da mu je ušla u drob. Lipo ga uvatim rukom i ka zadnja pizda gurnem mu kažiprst u usta, nebi li dobavija udicu da je izvadim. I tad sam ugleda sve zvizde usrid bila dana. Aaaaaaaaaaaaaaaa, kurvin sin, ispa mi je iz ruke i osta visit na prstu kojim sam tija dobavit udicu… aaaaaaaa... ugriza me je kumeeee… Daj kume, brzo baci krpu da ga uvatim… aaaaaaaa… klizav jeeeee… ne mogu ga skinit sa prstaaaaaaa... Skočija kum, sve ništo ronje u bradu i već ceni. Dok je on naša krpu, ona se beštija tako trzala i bacala da mi se parilo da će mi okinit prst. I dobaci kum krpu, uvatim ja nekako mola, izvadim prst, a ono krvi kada je neko prikla prajca. Visi koža, ja ublidija, a kum totalno zavarija. Vadi rakiju da mi prolije po prst, ja nedam i prvo potegnem dva dobra guca u grlo… e sad proli. Aj nekako smo sanirali taj prst, kum se nemore fermat smijat i govori mi da će idući put kad bude iša navigat, tražit da i mene ukrcaju, da ne moram ništa radit, jer će pizdarije i tako doći same od sebe. U to me na mobitel zove tajnica iz firme, nešto zbog posla i ja joj govorim ća mi se dogodilo. Ala greške... pročulo se po Splitu u roku oma... pa kad su krenile kanonade brume na mobitel. Bilo ih je toliko da nebi stale na ovi blog, pa ću napisati samo neke:
- ma stari di ti je bila pamet vatat mole, pa oli nisi zna da su to poznate morske nemani koje se znaju iz mora zaletit na obalu i zaklat ovcu
- dobro si stari proša… ja san čuja da moli imaju tako oštre zube da znaju prigrist i propelu od trajekta kad je dobave
- prijatelju jesi li dobro… evo je s menom u društvu likar, toksikolog pa ti priporuča da daš nekome da ti dobro počuča prst jer je mol poznat ka smrtonosno otrovna riba
- evo smo organizirali helikopter da dođe pote iz Divulja i da te odvede ravno u bolnicu
i tako dalje i tako šire.
Kad sam se vratija u Split u kancelariji me je na stolu čekala slika mola sa prigodnim tekstom… Ovo je mol – riba koja je poznata po tome da otkida prste
Eto to je bila još jedna pizdarija koja mi se dogodila.
E, a ća je bili sa hobotnicom i ugorom… e… o tome drugi put.
Srića i bog da me kum voli ka brata, inače bi bija završija dikod u more ka kolpomorto.
|
06.06.2004.
lito
Gluvi dan. Uvatila me je neka grinta, cili sam dišperan.
Mora bit da je to od ovog vrimena.
Kad će više litoooooooooooo... ne mogu više trpit ovu kišu.
Evo jedne slike sa sustipana, par stihova i to je sve ća iman danas za reč.
lito je... tepla arja struji priko vala
hitam obalom do mog bilog žala
ća san bliže… srce jače tuče
ća san bliže… želja jače vuče
još koja vala… i tu je moja stina
nježna posteja za umorna krila
vidim je... o bože… koja lipota
da je ovod ostat do kraja života
sletim tiho… žalo nježno ljubim
vitar nosi misli… od sriće se gubim
more i nebo mišaju boje
upila ih duša… bridi žalo moje
znam da neće dugo… život gura daje
ali ovi tren… neka pinku traje…
|
05.06.2004.
luka
Kad se oči zagledaju u daljinu, kad horizont zove, zaboravi se ono što je u neposrednoj blizini. To što je blizu nekako postaje nevažno, manje vrijedno, vizija onog dalekog postane opsesija. Dugo sam vremena u svojoj okolini bio fizički prisutan a mislima skroz u nekom drugom filmu. Što sam to tražio? Pa sreću. Dalaj Lama kaže da je smisao života upravo to… sreća. I je, živa istina, ali… moja pogreška je bila što sam je tražio tamo negdje. Kad sam se izmirio sa svojim najvećim neprijateljem tj. sa samim sobom, stvari su sjele na svoje mjesto. Sva sreća kojoj sam stremio cijelo vrijeme je bila tu oko mene. Zamišljam je kao luku koja me je obgrlila svom ljepotom i ljubavlju.
Posvećujem ovo mojoj boljoj polovici, našim dvjema kćerima i nezaobilazno našoj maloj kudravoj kujici.
A što mogu… blaženi među ženama :)
|
blues
Svi pozaspali. Sluše na ušima, lagano pivica i blues… Susan Tedeschi… Just won’t burn.
uff... fali mi kum koji je sada u tripizdini negdi na brodu u zapadnoj africi. Ovo je inače naša ura kad bi zajedno još ka studenti slušali bluziju. Jeba te led, od tada je prošlo skoro 20 godina a nama je muzički vrime stalo. Stari di god da si ovo je za tebe. Mirno ti more prijatelju.
|
04.06.2004.
in memoriam
Na današni dan prije koju godinu je nesta s ovog svita.
Da nije bilo tog pragaleba, nebi bilo ni ovoga danas.
Njemu u spomen nek još jednom zazvone njegove riči.
jednom davno
prije početka vremena
vjetar priđe moru
šaptom lahora
i u trenu
nježnog dodira
more zadrhti
igrom valova
zanijemiše tada
bića svemira
utihnu boli
nesta nemira
još i danas
priča legenda
s vjetrom i morem
ljubav je rođena
Svaka moja na ovo bila bi suvišna.
|
03.06.2004.
pizdarije
Danas sam umoran ka pas. Ma isto me vuče napisat par riči i stavit koju lipu sliku. Sa slikom je lako, snimija sam ih iljade, ali riči danas zapinju. Evo sam i počeja pisat onako kako i mislim tj. baštardanim dijalektom. Me jebe mi se oli će ko ovo čitat. Sitija san se jedne pizdarije koja mi se dogodila prošle godine. Zva me kum da pobignemo par dana na Brač, pivica, ribica, lignjice, blues, rock&roll…. Ma ko bi odolija.
I lipo se pokupili, stigli, raspakirali, ukrcali na brod i nirvana. Jebalo nam se oče li se šta uvatit ili neće, bilo je bitno da pive ne pofali. Bome u Livku smo digli 3, 4 fratra i još nešto sitnarije i pridvečer se pripomistili na puntu o liganj. Pa mrak, upalili feral, more ka uje, ooooo odiljam se…. Tu i tamo se baci koja lignjica, popije koja pivica, diš lipše. I sad počinju pizdarije. Zvoni kumu mobitel. Zove ga kuma i govori, da joj je otac reka, da ako nam ponestane plina za feral, da je puna boca plina u kući. Kum ju je skinijia s linjije u roku oma jer se taman lignja bacila na peškafondo. I dok mi je on prinija šta mu je ona govorila nestalo nam plina i udunija se feral. E sad je palo beštimanje. En ti mobitele, žene, boce plina itd. itd. A ništa, još je rana ura, ajmo u porat i doma po plin. To je trajalo cca 45 minuti i bili smo opet na punti o liganj. Došla ponoć, po sića liganja, piva nas smantala, ajmo ća. I sad dolazi moja pizdarija.
Vežemo mi brod, bacan kese na rivu i govorin kumu da dok on obavi ća ima da ja gren bacit prazne limenke od pive u kontejner. Rečeno, urađeno. Dođemo mi doma, pribire kum po kesama i pita… a di je ona kesa s limenkama? Bacija san je u kontejner, odgovorim ja. Ma bravo, u njoj su bili fratri, na to će on. A jebali te fratri, dabili fratri, pa di ti je pamet stavit ih sa limenkama o pive. Uvatija me je totalni popizdikis. Uzeja sam niku štapicu, sija u auto i natrag na rivu po fratre. E sad možete li zamisliti sliku, prošla ponoć, faca s mečkom parkira isprid kontejnera, upalija duga svitla i ništo kopa po prvom kontejneru. Sriča je bila šta nije bilo nikog (valjda), šta je kesa bila dobro vezana i šta je kontejner bija totalno prazan. Nataknem ja vrh kese na štapicu i taman da ću je dignit, klizne mi i štapica iz ruke u kontejner. E to me je raspizdilo totalno. Uvatija sam oni kontejner, odgura ga nasrid puta, privalija ga priko kolina, uletija unuta i uvatija kesu. Taaaaa naaaaa, moji ste pizda vam materina. Vratim kontejner nazad, siden u auto i kimba da me ko ne vidi. Kad sam ispriča kumu šta mi se dogodilo zavarija je i pita me da koji kurac nisam otvorija kesu i bacija limenke u kontejner a donija samo fratre. Je, sve sam popizdija, svaka mi je sekunda te sramote bila ka ura, samo mi je još tribalo i na to mislit. Eto to su bile naše pizdarije tog dana, a bilo je toga joj ali… i ovo je previše slova.
I jedna molba… ubuduće kad vidite kojeg galeba na kontejneru nemojte ga gađati stinama i tirat, jerbo su mu možda u kontejner upali fratri… :)
|
02.06.2004.
panem et circenses
Nismo se puno civilizacijski pomakli od doba rimskog carstva. Kruha i igara (panem et circenses), daj nam danas gospodaru, kruha i igara spremi nam i za sutra.
Individualno još ponetko od nas nešto i vrijedi ali kolektivno smo totalna šteta. Gubimo energiju i vrijeme na bezvrijedne stvari, bavimo se drugima, hranimo se tuđim životima kako bi utažili prazninu vlastitog.
Valjda je to normalno, valjda sam ja nenormalan kad me više ne zanimaju dnevne udarne vijesti iz sporta, politike, estrade, crne kronike, kad me više ne zanimaju tračevi odakle susjedima novac za novi automobil.
Zašto ovo pišem. Pa danas mi je stiglo x sms-ova, y e-mail-ova, z telefonskih poziva… Severina se jebe… Severina u pozi x… Severina u pozi y…
cila meni poznata muška populacija lijepe naše danas je na ovaj ili onaj način općila sa Severinom. Ma nije stvar u Severini jer jučer je to bila neka afera mita i korupcije, sutra će biti kolektivno padanje u trans zbog igre reprezentacije u Portugalu…. Itd… itd…
Zar smo toliko svi skupa isprazni kad se kao marionete na nevidljivim koncima, njišemo u ritmu, vidi ovo, vidi ono, čuo ovo, čuo ono, pa u krug. Da se razumimo, nisam ja nikakav svetac i nisam cijepljen protiv te bolesti, ali postajem svjestan koliko je to blesavo i pružam masovnim opsesijama žilav otpor.
Uspijem li promijeniti sebe možda mi pođe za rukom da promijenim i svijet oko sebe.
Drukčije ne ide, tj. ide sve u tri p.m.
|
01.06.2004.
san
Opet kiša, opet sivo nebo. Samo me vuče krevet i duboki san. Evo jedne slike iz tog dubokog sna. Lito… Primošten… cvrčci ččč…ččč…ččč… borovina… lagani maestral…. Idem natrag u krevet, danas je program u snovima puno bolji od onog na televiziji.
|
|