Kad se oči zagledaju u daljinu, kad horizont zove, zaboravi se ono što je u neposrednoj blizini. To što je blizu nekako postaje nevažno, manje vrijedno, vizija onog dalekog postane opsesija. Dugo sam vremena u svojoj okolini bio fizički prisutan a mislima skroz u nekom drugom filmu. Što sam to tražio? Pa sreću. Dalaj Lama kaže da je smisao života upravo to… sreća. I je, živa istina, ali… moja pogreška je bila što sam je tražio tamo negdje. Kad sam se izmirio sa svojim najvećim neprijateljem tj. sa samim sobom, stvari su sjele na svoje mjesto. Sva sreća kojoj sam stremio cijelo vrijeme je bila tu oko mene. Zamišljam je kao luku koja me je obgrlila svom ljepotom i ljubavlju.
Posvećujem ovo mojoj boljoj polovici, našim dvjema kćerima i nezaobilazno našoj maloj kudravoj kujici.
A što mogu… blaženi među ženama :)
Post je objavljen 05.06.2004. u 20:49 sati.