Lost.

NIje da nisam htjela napist post, ili da nisam mogla, smao jedna je stvar, koja možda i nije iskrena.
Možda sam samo čekala da mi se nakupi komenatara, ali nisam se načekala.
Neke stvari jednostavno ne stignem.

Osoba sam koja se za sve pripremi. Škola je za četri dana a ja nisam još ni na što počela misliti. Kada uđem u školu, već znam knjige ću nabaviti ( no to mi nije bitno, ionako rijetko učim iz njih) ali ostale stvari nemam.

Ne stignem o svemu razmišljati.



Bojim se da neke ljude jednostavno neprimječujem.
Ali to ne znači da ih ne volim.

Od srca se izvinjavam.

Pijem omiljeni sok od marelice i premotavam ne daljni razgovor s momkom.
Nije bitko niti tko je, niti što mi je bio, i tko zna što će mi biti, samo se radujem svemu.

Jedna je uciteljica jednog dana zamolila svoje ucenike da na jednom
papiru napišu imena svih drugih ucenika u razredu i da ostave malo
mjesta kraj svakog imena. Tada je rekla ucenicima da razmisle što je
najljepše što mogu reci o svojim razrednim drugovima, te da to napišu
kraj svakog imena. Cijeli sat je potrajalo dok su svi bili gotovi, a prije
izlaska iz razreda, papire su predali uciteljici.
Preko vikenda, uciteljica je napisala svako ime ucenika na jedan list
papira i navela sve lijepe primjedbe koje su ucenici napisali o svakom
pojedinacno. U ponedjeljak je svakom uceniku dala papir s njegovim
imenom. Ubrzo su se svi smiješili. "Zaista?", culi su se šapati...
"Nisam imao pojma da nekom nešto znacim!" te "Nisam znala, da se
tako svidam drugima," bili su komentari.
Liste se kasnije nisu više spominjale. Uciteljica nije znala jesu li ucenici
diskutirali o tome medusobno ili sa svojim roditeljima, ali to i nije bilo
važno. Vježba je ispunila svoj cilj. Ucenici su bili sretni sobom i
drugima.
Godinama kasnije je jedan od ucenika poginuo u Vijetnamu i uciteljica
je otišla na njegov pogreb. Crkva je bila prepuna njegovih prijatelja.
Jedni za drugim, oni koju su poznavali mladica, prilazili su kovcegu da
bi mu odali posljednju pocast. Uciteljica je prišla posljednja. Dok je
tamo stajala, jedan od vojnika koji je nosio kovceg pitao ju je, "Jeste li
vi Markova uciteljica iz matematike?" Kimnula je potvrdno glavom.
Tada je rekao, "Mark je vrlo cesto pricao o vama."
Nakon pogreba, skupila se vecina Markovih prijatelja iz razreda.
Markovi roditelji su takoder tamo bili i nestrpljivo su cekali da
razgovaraju s uciteljicom. "Htjeli bismo vam nešto pokazati," rekao je
otac i izvukao novcanik. "Ovo su pronašli kad je Mark poginuo.
Vjerujemo da cete to prepoznati." Iz novcanika je izvukao vrlo istrošeni
komad papira, koji je ocito bio slijepljen, mnogo puta savinut i
rastvaran. Uciteljica je bez gledanja znala da je to papir s lijepim
rijecima Markovih razrednih drugova. "Htjeli bismo vam se zaista
zahvaliti što ste to napravili," rekla je majka. "Kao što možete vidjeti,
Mark je ovo vrlo cijenio." Svi bivši ucenici su se skupili oko uciteljice.
Charlie se nasmiješio i rekao, "Ja svoju listu takoder još imam. U
najgornjoj je ladici mog radnog stola." Chuckova žena je rekla, "Chuck
me zamolio da listu zalijepim u naš vjencani album." "I ja svoj još
uvijek imam," rekla je Marilyn. "U mom dnevniku je." Vicki je izvukla
svoj rokovnik i pokazala svima svoju istrošenu listu. "Uvijek ju nosim
sa sobom," rekla je Vicki i primijetila, "Vjerujem da smo svi sacuvali
liste:" Uciteljica je bila toliko dirnuta, da je morala sjesti i zaplakala.
Zaplakala je za Markom i zbog svih njegovih prijatelja koji ga više nece
vidjeti.

U zajednickom životu s ljudima cesto zaboravljamo da ce svaki život
jednog dana završiti i da nikada ne znamo kada ce taj dan biti. Zbog
toga bismo osobama koje volimo i o njima brinemo trebali reci da su
nam nešto posebno i važno.
Reci im to prije no što bude kasno...

Nasmješi se.

Ne plači više.

Ljeto nam odlazi.

Idem u školu.

Osjećam se sretna.

...o dvije činjenice. Koje povezuju seks, kao seks i nastanak djeteta, kao djeteta. Igra se skupina djece, nije ih mnogo, na obližnjoj terasi. Prolazim ulicom. Čitaju neku ogromno debelu knjižurinu, žute boje. Odjednom tišina i međusobno šaputanje. Slučajno stanem sa strane ne bi li čula o čemu je riječ. Predvodi djevojčica. Ionako je ženski spol u tome dominantniji, i svakako smo pametnije na tom području, znamo o seksu kao muškarci o automobilima. Zaustavljena stranica kod "stvaranja djece" i dječarac govori to tome kako se muško i žensko ljube, onda muški legne na nju i ona ima stomak i onda ona i njena mama idu u babnje, il' kako se to već kaže. Ja slušam. Razmišljam...
Za mlade je poema seksa samo seks, tj. nekako fizičko zadovoljavanje kojim upotpunjujemo i psihičko stanje uma i podižemo adrealin. A djeci, djeci do puberteta seks znači; "Tata na mami, ona s trbuhom i babnje."
Nailazim ja, i onako u čudu gledam u njih. Mala skužla da sam ja čula, stavlja ruku na čelo (postoji puno smajla koje bi mogla staviti uz tu njenu facu) kaže iznenađujećim glasom: ajoooj, zacrvenjela se i spustila glavu.

Smijem se ja a i ostala djeca.
Prilazim njenoj tetki, tek onako uz put, tek će ona meni kako joj je mala rekla da sam čula, smije se ona, gledam ja, a ona će: "Zna ona o tome, vidjela je mamu i tatu kad su to radili!"

Vidjela sam i ja.
Ali nikad nisam razmišljala o babnjama.

Nije uopče bitno želim li ja napisati post ili ne, niti je bitno što sam u jebenom pms-u. To me ne zabrinjava. Zabrinjava me jedna stvar. Moja jebena sestrica uvijek mora svoj prčasti nosić turati di mu nije mjesto, i opet se petljala u moj BLOG! Da, dobro ste pročitali, ona o kojoj sam Vam pričala neki dan mi je šunjala po blogu. Ah, što se voli petljati u tuđe stvari, jesam ja ikad u njene? Ne, nisam. Osim kad sam imala manje od 10 godina i igrom slučaja sam pročitala dva dana njenog dnevnika, u biti, nisam niti znala što je to dnevnik. I samo sam si rekla; "Hej mala, kužiš ti to, to nije nešto što bi trebala čitat, daj si ga zatvori i spremi ga u ladicu, ali lijepo ga namjesti da ona ne skuži." I hvala Ti, *znam da Bog postoji, pa mu zahvaljujem, nije nikada saznala da sam pročitala nekoliko redaka na dvijema stranicama u kojima je opisivala da voli nekog, ma, šljiga muška, i neće se udat za njega, ah, to svi znamo. Čemu uopče služe dnevnici. Da ih danas pišemo, a sutra se smijemo sami sebi i onom što smo pročitali!?

I dobre sam volje.
I u PMS-u sam.
I noge su mi hladne.
I idem po čarape.

*Suddenly
Znaš šta znači PMS?

PreMaloSeksa

*Dopuštam si jedan smail.

Ostajem stara ali ipak postajem nova, ne cijela, ali dobrom polovicom desne strane svoga uma.

Volim vas.