subota, 04.08.2007.

Razgovarati...

Image and video hosting by TinyPic

...o dvije činjenice. Koje povezuju seks, kao seks i nastanak djeteta, kao djeteta. Igra se skupina djece, nije ih mnogo, na obližnjoj terasi. Prolazim ulicom. Čitaju neku ogromno debelu knjižurinu, žute boje. Odjednom tišina i međusobno šaputanje. Slučajno stanem sa strane ne bi li čula o čemu je riječ. Predvodi djevojčica. Ionako je ženski spol u tome dominantniji, i svakako smo pametnije na tom području, znamo o seksu kao muškarci o automobilima. Zaustavljena stranica kod "stvaranja djece" i dječarac govori to tome kako se muško i žensko ljube, onda muški legne na nju i ona ima stomak i onda ona i njena mama idu u babnje, il' kako se to već kaže. Ja slušam. Razmišljam...
Za mlade je poema seksa samo seks, tj. nekako fizičko zadovoljavanje kojim upotpunjujemo i psihičko stanje uma i podižemo adrealin. A djeci, djeci do puberteta seks znači; "Tata na mami, ona s trbuhom i babnje."
Nailazim ja, i onako u čudu gledam u njih. Mala skužla da sam ja čula, stavlja ruku na čelo (postoji puno smajla koje bi mogla staviti uz tu njenu facu) kaže iznenađujećim glasom: ajoooj, zacrvenjela se i spustila glavu.

Smijem se ja a i ostala djeca.
Prilazim njenoj tetki, tek onako uz put, tek će ona meni kako joj je mala rekla da sam čula, smije se ona, gledam ja, a ona će: "Zna ona o tome, vidjela je mamu i tatu kad su to radili!"

Vidjela sam i ja.
Ali nikad nisam razmišljala o babnjama.
[16:07 - 11 ]
Komentari | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.