ponedjeljak, 06.08.2007.

Nema puno smisla, vjeruj mi...


Image and video hosting by TinyPic

Osjećam se sretna.

Tko je kralj, tko pleše sam?
Sve tajne ovog karnevala znam,
Muči me samo da li tu sam gost,
Možda i moje lice krije lica još...


Ali sam proplakala cijeli dan.

Toliko sam sretna.

Al', čemu strah i čemu sram?
Ja neću više čekati ni dan,
galama zove, ali neću s njom:
idem tamo gdje je sve po mom!


Ne razumijem zašto...

... se ponašam tako.
Da ne poludim, da ne mislim,
da ne čujem i ne vidim,
da ne izgorim u sjaju tom,


Brinem se za sebe.

Tko je kralj, tko pleše sam?
Sve tajne ovog karnevala znam;
galama zove, ali neću s njom:
idem tamo gdje je sve po mom!


Pitam se što mi je.


Da ne poludim...


Možda sam bolesna!?

Tamo gdje je davno stao sat
i vrijeme broji se na bezbroj načina,
tamo gdje još ima snova,
tamo gdje je parada ova
nema puno smisla vjeruj mi...


Možda sam plakala da se ispucam!?

Čemu strah i čemu sram?
Ja neću više čekati ni dan,
galama zove, ali neću s njom:
idem tamo gdje je sve po mom!


Vjeruj mi...

Da ne poludim...

[20:41 - 9 ]
Komentari | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.