Jal... brate

Razgovaram sa sestrom neki dan, pa ona kaže:
- Pazi sad... izađem na terasu, sjednem, a ono: trešti s nogometnog igrališta, trešti kod susjeda; slave nešto.
- Pa dobro, - branim ja odmah - dobro je da ljudi imaju što slaviti...
- A je, - dodaje ona - jesam i ja odmah pomislila da je bolje da pjevaju nego da plaču, ali što pjevaju... cijeli dan Jala Brat, brate.
Aj, ovi na igralištu i imaju ukusa, ali od jutra Jala Brat, previše malo.
Evo sad trešti i kod drugog susjeda.
Aj bok!
- Bok!

***

U subotu je Nova TV prikazivala film 'Toma' o srpskom pjevaču Tomi Zdravkoviću. Čini mi se da su ga nedavno, ove godine, već prikazivali, a prošle godine je najmanje dva put bio na televiziji. Aj, ne sjećam se na kojoj, ali i nebitno sad dok mi na RTL-u iskače najava za seriju 'Toma'...
Prijovićka, Toma... meni to samo pojačano proizvodi iskakanje upitnika iznad glave.
Čemu to?
Čemu toliko nametanje?
Zna li netko?
Je l' zato da se imamo razloga baviti susjedima?

Spli'ska torta

E, doći će gosti, pa ću ja ispeći torticu... red je kad će netko doći, je li.
Al' malu ću... jer da što će mi velika, a i lakše je s malom baratati i brže će biti gotova...

Aha... al' kad sjeckaš 300 grama badema, smokava i svega još što ide u nju, onda možeš i 500, 600... isto ti to dođe. Sporo. Pa još - peku se četiri tanka biskvita, odvojeno, jer se jedan veliki ne bi mogao izrezati, a ne bi se ni ispekao dobro, al' ja nemam četiri mala kalupa pa onda peci četiri puta...
I onda još - dekoracija bi trebala biti... onak', malo retro, al' kako god krenem nisam zadovoljna. Pa sam ušećerene naranče glazirala čokoladom i slagala ih po torti, al' ni to mi se onda nije svidjelo pa sam išla druge naranče ušećeriti... (a nu krugova... i sve sam ih i napravila i dirala :O)
Pa mi se ispraznila baterija fotoaparata...


Uglavnom. di si bio - nigdje. Što si radio - ništa.
Splitsku tortu

Piši, piši k'o nekad dva, tri reda...

E, nema više gulaša. A i neka ga nema... jer što je previše previše je previše...
Do neke druge prilike... a sad bi mogli ponovno kupus. Recimo s krpicama/flekicama (u Slavoniji mnogi kažu flekice)
Možda i piletina, nekak' sumnjam da bi se mačke zadovoljile s kupusom

Mudrac ništa, ha?

Mišljah ja da će nakon moje molbe za pomoć oko kupovine madraca savjeti pljuštati na sve strane... a ono - ćorak, ništa.
Aman svima kušin stina, pa sam' za nju znaju... To je sigurno, jer ne želim ni pomisliti da ima ljudi koji nešto znaju ali ne žele pomoći nekome u nevolji :O
Al' nema veze, pomoći će Šveđani... zapravo - Scandinavian Sleeping & Living, pa što god da jesu.

Alzo, danas je opet li-la dan. Taman pohvališ vrijeme a ono se ponovno pokvari. Mislim - pokvari s navodnicima, jer meni ovakvo vrijeme inače odgovara, ali ne pretjerano ako sam u fazi staračkog reagiranja na njega
Al' nema veze ni to... jer ako jedan dan ne ustaneš do podne, drugi onda ne moraš ni popodne
Pogotovo ako gulaša imaš za tri dana.
Jer gulašu ni'ko ništa ne može.
Gulaš je neuništiv.

Dobro je

Od ranog jutra sija sunce, ptičice pjevaju... pokupljeno je smeće, još u petak zgrnuto pa takvo ostavljeno na dvorištu, a evo i gulaš je skuhan.
Mačke kažu da je odličan, no bitno je da se danas ne mora kuhati. ako se ne želi...
Dobro je... jedino se intenzivno razmišlja o kupovini novog mudraca... ovaj madraca

Kakvo je vaše iskustvo s njima... koliko je novca pristojno izdvojiti za jedan?
Odnosno, kolika je najpristojnija najniža cijena?

Nije neka sreća

Nije neka sreća, kažeš, ni probuditi se u pet, šest, sedam... sati ujutro pa se onda vratiti u krevet i ponovno ustati tek netom prije podnevnog zvona.
Proljetna jutra su nerijetko s tim nekim čudnim upalama, čini ti se nekad svakog komadića tijela i svake i najmanje koštice...
Istina. ne možeš ne reći - dosta manje nego nekih prijašnjih proljeća, ali taman dovoljno da zagunđaš i u pet, i u šest i sedam... pa onda i netom prije podnevnog zvona, jer ti se čini da je tada tijelo i mrvicu bolnije.

I zato sad u večernjim satima kuhaš gulaš koji je bio predviđen za ručak.
Bolje ikad nego nikad, kažeš.
I, uostalom - sutra je novi dan.
I bit će bolje
Valjda?
Mora biti.
Sigurno?
Valjda.

Neinformisana

Gledam, svi se nešto ovih dana bave politikom, a ja ne mogu jer sam skroz neinformisana. Pa reko' ajd da se dalje ne sramotim, idem i ja malo pogledati o čemu se to priča. I naletim tako na neke izjave našeg precjednika i pošteno se stresiram. Ozbiljno - baš sam se nešto uznemirila danas dok sam ga slušala, tako da sam mam požalila što sam poželjela biti informisana... a inače stalno govorim kako ja i ne moram baš sve znati
Et' što se dogodi kad ne slušaš sebe...


I tako... dok sam ponovno bježala u neinformisanost naletim nekako na Frau Jovanu i tek se onda najpoštenije istresiram.
Pa dobro - kako ja prije nisam znala za nju??? Zar ja stvarno moram uvijek biti toliko neinformisana?!?!?!

Slavonska zima

Da proljeće, koje je inače poznato po svojoj prevrtljivosti, ovakvo je i onakvo... a nitko se nije žalio na zimu :O

Jutros snimljena surfinija koja je cijelu ovu zimu ostala vani na stepenicama.







A što se tiče proljeća... jučer, sva napeta kao struna čekajući da se smiri vjetar, nakon što je prošao zaspala sam kao klada. Što ti je čovjek - junak :O
Poslije gledam: požari, snijeg, poplava u pustinji... i ne mogu misliti na to kako smo dobro prošli.
Što ti je žena - junak; niš' joj nije teško... kad sve prođe.

Nova tava i o klinu visi

Izreka inače kaže da o klinu visi sito , ali mi smo to govorili za tavu. A može i za štošta drugo, u smislu da je sve dobro dok je novo, ali i u onome po kojemu se sve novo u početku čuva i njeguje, a poslije...

Situ/tavi inače daju tri dana na klinu, no kod mene se još ništa ne zna. Tavica je nova, za palačinke, i kupljena prije par dana. Stara je služila desetljećima valjda, a ovo posljednje sam ja bila odgovorna za nju i nisam ju dala baciti jer mi je baš dobra bila. No, kako sam posljednje palačinke pekla tati prije skoro godinu i pol, a tavica je prijetila i pravom pravcatom rupom na dnu, onda sam je se prije nekoliko mjeseci ipak riješila.

I tak... došla nova.
I stvarno ju jesam okačila na zid, kako je to i red, ali bome i odmah nabacila na vatricu da vidim s čime to imam posla.
Bolje da se to odmah vidi, je li...





No, da, navikavamo se...
Ja inače radim palačinke od nepuno jaja i s kombinacijom mlijeka i obične vode. Tako su palačinke mekše i ne budu žilave ni kad ohlade, ali volim ih raditi i jako tanke, tako da smo odmah naišli i na maleni problem... em..em...m...

Alzo, tavica je poprilično široka, iako se to na fotografiji možda i ne vidi, tako da je tanku i mekanu palačinku malo teže preokrenuti. Non-stick je, ne zagara ali palačinka se dosta čvrsto drži za dno pa ispada da je prevrtanje u zraku skoro pa nemoguće. Ne želim grebati metalnom špatulom po njoj (jer nova je i klin, i tako to, je li...) a za silikonsku zapinje.
No, navikavamo se..
Naći će se i za to lijeka.

Zovem nećaka u deset navečer da dođe, da ću mu ispeći palačinke s bananama, a on brzo i živahno odgovara da, joooj, bi, ali nema slobodan automobil.
Trebalo bi mu pola sata, ali došao bi.
Pa se mislim - djeca i jesmo valjda sve dok se možemo iskreno obradovati palačinkama.




Al' stvarno, ove ne da su velike nego su gigantske... eto problema :))

Greensleeves

Kosim ja tako travu - 'na rate', jer se brzo umorim, a dok kosim 'jukebox' u glavi neumorno vrti 'Greensleeves', tradicionalnu englesku kompoziciju iz vremena Tudora.
Iako danas povjesničari tvrde da to nije istina, jako dugo su kružile priče kako je tu pjesmu skladao Henry VIII za svoju tadašnju odabranicu Anne Boleyn.
Naime, ne znam koliko je vama to poznato, ali poznato je da je Henry VIII u pauzama od sjeckanja ženskih glava vrijeme trošio na skladanje i sviranje. Kažu da je znao svirati čak nekoliko instrumenata.
Et'... kad svašta znaš pa ti svašta pada na pamet.
Njemu sjeckanje vratova, a meni ovakve gluposti :I






'Alas, my love, you do me wrong
To cast me off discourteously
And I have loved you oh so long
Delighting in your company
Alas, my love, you do me wrong
To cast me off discourteously
And I have loved you oh so long
Delighting in your company
Greensleeves was all my joy
Greensleeves was my delight
Greensleeves, my heart of gold
And who but my Lady Greensleeves
And I will pray to God on high
That thou my constancy may see
And that yet once before I die
Thou wilt vouchsafe to love me
Greensleeves was all my joy
Greensleeves was my delight
Greensleeves, my heart of gold
And who but my Lady Greensleeves
Greensleeves, now farewell, adieu
To God I pray to prosper thee
For I am still thy lover true
Come once again and love me'

Prrrr... frrrrr...

Nu... jedini predator koji ima moju podršku










Vikend je, a to je vrijeme za malo opuštanja, i možda za pokoji film.
Neki dobri se mogu pogledati i više puta.
Volimo one s 'twistom'

Duo des fleurs

Alzo... sve skupa, ove i prošle godine, posađeno dvanaest novih ruža. Ostaje još jedna koju želim, sadim kad oslobodim prostor za nju. Ove posađene do sada sve su se primile.
Mašala.
Četiri ribizle posađene prošle godine također su preživjele i počinju cvjetati. To me silno veseli, jer je njih nevrijeme prošlog ljeta dobrano zatrpalo starim i polomljenim suhim voćkama.
Ja nekako baš volim ove otporne i korisne biljke.

Novi klematis, posađen prošle godine, također je jedva preživio svoju kalvariju... što zbog prevrnute smokve, što zbog mačaka koje su se baš rado odmarale na tankoj slamčici koja je od njega ostala. Eno ga sad, narastao više od metar i pokazuje prve pupove.
Cvjetovi bi trebali biti kraasneee purpurne boje. Zapravo bordo, ali lupim nekad tako nešto krivo... da ne ureknem, je li.
Novi ružmarin je dobio cvjetiće, božikovina se drži, kao i dvije od četiri novoposađene voćkice. Za treću se još ništa ne zna, a nije se znalo ni ranije, pa se čeka, dok je četvrta sada počela štucati.
No ja sam dosta optimistična i u vezi njih dvije.

Nedostaje mi red mirisnih datura (anđeoskih truba) koje smo godinama imali, sve dok se jedan moj macan nije zaigrao s jednim njenim suhim listom pa drugi dan uginuo. Onda smo ih povadili.
Ne želim ni zamisliti kako bi to izgledalo s ovim današnjim šašavcima, pa onda sadim ruže...

Mlada trešnja, koja je već odavno dovoljno stara za plodove, a njih još nema, ove godine je dobila zadnji ultimatum - ne bude li ni sada niti jedne jedine zrele trešnje, prijeti joj smrtna kazna.
Prvi put smo joj zaprijetili prije četiri godine i nakon prijetnje je prvi put u svom životu pokazala nekoliko cvjetića pa smo je ostavili. Plodova nije bilo, no iduće godine je cijela jedna grančica bila rascvjetana pa joj je život ponovno bio pošteđen. Plodova ni onda nije bilo, ali lukavica se prošle godine cijela bila rascvjetala i ponovno preživjela.
Iako ni prošle godine nije bilo zrelih plodova, dana joj je još jedna šansa.
Prije nekoliko dana dok sam se žalila na nju, a cijelu rascvjetanu, prijatelj je obazrivo pitao da ju dođe poprskati.
- Pršći! - reko' mu bez puno razmišljanja.


I za kraj još jedna od meni dražih arija (no, dobro... a koomee nijeee... :I) iz opere Lakme, iako i sirota Lakme na kraju skončava od otrova anđeoske trube :I

Tortelli

Sve nešto zeleno kuham pa mi, hoćeš-nećeš, @kupus padne na pamet... i to kako bi vjerojatno podsmješljivo komentirao pjenice i fensišmensi tanjure...
Al' nije tako.
Vrhnje, bučino ulje, češnjak (punooo češnjaka), kako i inače volim tjesteninu, pa nadjev od dvije vrste sira, jaja, začina, mladog luka i uskrsne šunke koju sam kuhala tek nakon Uskrsa.
Skroz sam priprosta.

Od vrta do stola

Vrt je pun koprive.
Problem.






Pa onda malo čupam i bacim... pa malo režem i sušim za čaj, i malo za hranu.

Zgodno za riješiti se nekih ostataka...








Uglavnom - za tjesteninu ovakvu i onakvu.







































Još malo... i nema problem.

Pusti svoj glas

Jutros je u Zagrebu jedna žena ubijena pištoljem, druga nožem. Za ovu drugu kažu da je bila jako plaha. Eto zašto ja stalno govorim da se treba znati zauzeti za sebe, pa i kad su protivnici jači, nasilniji... jer tvoj strah im samo daje snagu. Čak i kad te nečim drže u šaci, zapravo nemaš što izgubiti jer ćeš u toj šaci najvjerojatnije zauvijek i ostati.
Doduše, i među tim plahima ima onih koji također rado lešinare na onima koje smatraju slabijim plijenom, skloni su čak i udruživanju radi sigurnijeg ishoda... njih mi malo manje žao kad i sami nastradaju, al' generalno sam uvijek za zauzimanja za sebe u svakoj prilici.

I strašno mi je to što je ispod ove vijesti prvo što sam pročitala bio komentar nekog papka koji se zabrinuo oko toga kako će se sad ponovno na sve strane čuti glas za prava žena, jer da je po njemu važnije to što nakon stotinu ubijenih žena bude ubijen i jedan muškarac.
On je valjda više za kvalitetu nego za kvantitetu.
Kaj vi mislite o svemu tome?

Sport i glazba

Jebiga... ostaviš prvi put komentar i odmah te blokira :I
A ja u dobroj namjeri htjela inspirirati za novu frku i post o zlim ljudima, a zlo ovaj put jedva komentarom dotaknuto.... ehhh, očito ni ja nisam više ono što sam bila :I

Mjesečeva ratnica

I dok je još jučer tražila da joj napraviš čarobni štapić Mjesečeve ratnice, za kojeg je vjerovala da je pravi pa ga ni u snu nije ispuštala iz ruke, dok se njemu svo vrijeme boja topila i razlijevala unaokolo... danas ju, već odraslu, slušaš dok te pita trebaš li nešto iz parfumerije.
- Kupi mi piling - govoriš joj... pa dok poslije gledaš pregršt tubica pilinga, krema i peel-off maski ispred sebe, i dok skidaš sve one silne odumrle slojeve s lica, ti i dalje znaš za koga bi to i jučer, i danas i sutra bez razmišljanja umrla.

Patuljci pojma nemaju