Nasadio sam se svega i svačega, takva faza koja je trajala desetljeće. Ogrozda, mušmule, šljiva čačanki, marelica mađarskih sorti koje su trajale točno par godina da počnu roditi i onda sahnule. Sad je taj veći voćnjak u fazi prodaje, a u preostalom mi rastu pretežno divlje breskve tzv. vinogradarke, crni ribizli i još neke sitnice. Ništa mi to više ne pruža bogznakakvo zadovoljstvo.
09.04.2024. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen, nije meni toliko lijepo raditi koliko volim imati (jesti) voće... a kako imati ako nećeš raditi :O A očito da je i mišljenje mojih predaka, po kojem je šteta da zemlja stoji neiskorištena, odigralo važnu ulogu i u mojem odgoju :)
WORLD OF A DREAMCATCHER, to je lijep hobi... a meni nekako i mjerilo koliko mi kola idu nizbrdo.
Prije dvije godine trava u dvorištu je u jednom trenutku bila dosegla nekakvih pola metra. Gledala sam kako moj stari i bolesni otac prolazi pored nje i ne osvrće se (a košenje je inače bio njegov posao) i shvatila da je to onaj prijelomni trenutak kada ću ili pustiti kola nizbrdo ili povući kočnicu. Nekako sam uspjela to s kočnicom... pa se evo još uvijek drmuckam :)
10.04.2024. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
V
'Nako
09.04.2024. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Nasadio sam se svega i svačega, takva faza koja je trajala desetljeće. Ogrozda, mušmule, šljiva čačanki, marelica mađarskih sorti koje su trajale točno par godina da počnu roditi i onda sahnule. Sad je taj veći voćnjak u fazi prodaje, a u preostalom mi rastu pretežno divlje breskve tzv. vinogradarke, crni ribizli i još neke sitnice. Ništa mi to više ne pruža bogznakakvo zadovoljstvo.
09.04.2024. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
Ovo me podsjeća na voljenu baku. Sadila je sve što je mogla i sve je uvijek bilo u punom raskošu. Doslovno je biljkama udisala život i uživala u tome
10.04.2024. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
V
jelen, nije meni toliko lijepo raditi koliko volim imati (jesti) voće... a kako imati ako nećeš raditi :O
A očito da je i mišljenje mojih predaka, po kojem je šteta da zemlja stoji neiskorištena, odigralo važnu ulogu i u mojem odgoju :)
WORLD OF A DREAMCATCHER, to je lijep hobi... a meni nekako i mjerilo koliko mi kola idu nizbrdo.
Prije dvije godine trava u dvorištu je u jednom trenutku bila dosegla nekakvih pola metra.
Gledala sam kako moj stari i bolesni otac prolazi pored nje i ne osvrće se (a košenje je inače bio njegov posao) i shvatila da je to onaj prijelomni trenutak kada ću ili pustiti kola nizbrdo ili povući kočnicu.
Nekako sam uspjela to s kočnicom... pa se evo još uvijek drmuckam :)
10.04.2024. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...