Tko o čemu, kurva o poštenju
utorak, 29.08.2023.
Nu, pošteni svitu... ovaj pošteni naslov je trebao biti prvi u ovom posljednjem nizu 'nakuvavanja', ali sam ja to malo 'priokrenila', onako kako već godinama govorim da bi trebao izgledati uobičajeni ručak od tri, četiri slijeda - prvo kolač, pa na kraju juha. Jezikova barem, ako nema one mit griessknoedel, da razbije malo onu slatkoću s početka.
Nisam ovaj put kuhala juhu. Nisam je kuhala mjesec dana najmanje, i najmanje toliko (si) govorim da bih trebala. Al' vruće je, pa mi se istovremeno i htjelo i nije dalo :O.
Alzo... nema juhe, al' zato ima salate. I to s kvinojom, ni manje ni više.
Kvinoju imam (ne)ravno nekakve dvije, tri godine (ako ne i dulje...), no naravno, ne na zraku jer bi je (ga) odavno moljci pojeli... nego sam ja nju, znajući da će mi jako brzo trebati :O strpala u zamrzivač, pa je tamo čekala da proleti to vrijeme do njenog pojavljivanja na svjetlu danjem.
A kažu da je zdrava... pa sam ju valjda iz tog razloga tako i toliko čuvala :O
Nego, kad smo već kod zdravlja, a vezano uz naslov koji se toliko često rabi (:O) pa mu uspijeva i prostitutke iznova isprostituirati, je l' primijetite vi kako ljudi vole najviše o onome što im samima nedostaje (aj, ovaj put možemo ostaviti po strani činjenicu da jako vole i o onome o čemu pojma nemaju)?
E, tako eto i ja o zdravlju...
Pa dok sam, ja koja inače ne doručkujem, pripremala ovu zdjelu, za koju kažu da je idealno zdrava za doručak, malo sam si dala truda i izanalizirala tu zdravoću.
I shvatila!
Eureka!
Alzo, dakle...m... dok sam stajala nad štednjakom i budno pazila da se poširano jaje ne kuha ni sekundu dulje od dvije minute u vodi koja, zapravo, i ne smije kuhati nego samo lagano strujati... i provjeravala je li kvinoja (koju sam prethodno pod mlazom vode ispirala vječnost čitavu) kuhanjem dovoljno nabubrila tako da je sad mogu malo i ohladiti, trčala sam i do hladnjaka provjeriti još jednom jesam li odabrala najbolji avokado od onih nekoliko kupljenih na akciji (a kad su oni 'in' pa posljedično skupi kao suho zlato), prosvijetlilo me (aj, možda se samo svjetlo u hladnjaku upalilo, al' ipak...) i ja sam tog trenutka shvatila tu zdravoću. Dakle, evo zašto je kvinoja dobra... ako ne za fizičko zdravlje, onda barem maše psihičkom - ona ti pomogne shvatiti zašto i sutra nećeš doručkovati, jer ne znam koga ranim jutrom ne bi ispililo trošenje dva sata na kuhanje jednog obroka... u vrijeme kad si u stanju jedva kavu skuhati, a i to samo zato što bez nje ne uspijevaš otvoriti ono drugo oko :))
Hvala ti, kvinojo draga, što si tako zdrava!
Šareno je i budali drago
nedjelja, 27.08.2023.
To se kod nas tako kaže... to da nema te budale kojoj šarenilo nije oku ugodno :O
Pa još kad je i nepcu ukusno...
Svašta sam fotkala... a da bih fotkala morala sam prvo skuhati/ispeći, tako da sada opet imam hrpetinu hrane :I
Pored šarenoga, ovoj budali je, kako je već više puta rekla, i azijska kuhinja jako draga.
Piletina s povrćem i indijskim oraščićima je jako, jako ukusna - prefina je, što je dobro... a ono što je manje dobro je da kad nešto volite, onda vam često jedna porcija ne bude dovoljna.
Mrmlj.
Hot, hot, hot... i spajsi
ponedjeljak, 21.08.2023.
Vruće je, ali uvijek se sve može još malo začiniti...:O
Od dva kupusa u hladnjaku, ovaj kineski mi se učinio manje postojan od onog drugog,domaćeg, pa sam onda njega prvog dohvatila.
RECEPT je jednostavan, i ja ga jako volim... a još draža mi je OVA tjestenina, koja se slično začinjava... pa kako je kupus ispao dooobrooo spajsi, poslije sam ga malo razblažila s domaćim rezancima.
To bi bilo nešto kao krpice sa zeljem na kineski način .))
Al fino, sve u svemu :)
***
Cobbova salata
nedjelja, 20.08.2023.
Priča kaže da je vlasnik poznatog restorana jedne noći (hoće to kad se malo zapije...) za sebe i prijatelja složio tanjur od ostatka koje je pronašao u hladnjaku (neš ti tople vode... milijun puta sam ju izmislila :O), a da je ovaj onda sutra, iako trijezan, tražio da mu se tanjur ponovi. I tako, eto, ostaci dobili naziv po čovjeku koji se zvao Robert (Bob) Cobb... Amerikanci ponosni na njih i svojataju ih... a meni tako svejedno (čiji su), samo znam da mi sličan koncept i samoj uvijek paše... uz dobar film pogotovo.
Ima stvari koje (čak ni ja :O) ne mogu shvatiti
subota, 19.08.2023.
Ona me vozi kad trebam nekamo ići (a što će sa mnom, najbolje prijateljice smo skoro cijeli život...). Nije lako, jer ja baš ne volim biti ni o kome ovisna, čak ni onda kad to ne mogu nikako izbjeći...no, ona na tome inzistira, a obično i sama mora nešto usput obaviti pa mi umiruje savjest mrvicu barem...
Jučer joj je trebalo nešto više vremena nego meni, pa je čekam na terasi prvog kafića na koji sam naletjela. Ubrzo nakon mog dolaska prilazi nešto stariji muškarac, osvrće se oko sebe pa upita je li slobodno mjesto do mene. Terasa je mala, s jedva četiri, pet stolova, svi su popunjeni i ja naravno potvrdno odgovaram. Doduše, odmah do mene je stol za kojim također sjedi samo jedna osoba, muškarac, a za minut, dva se ispostavlja da se njih dvojica i poznaju... ali, blože moj, tko sam ja da ulazim u razloge nečijih postupaka. Kako se kaže - ni u džep mi, ni iz džepa.
Ovaj koji je sjeo do mene govori da čeka ženu, i ja na to samo kimnem glavom i nastavim gledati u mobitel kao što to radi svaki nenormalan svijet kojemu nije do razgovora. Ovaj normalni svijet koji bi razgovarao progovara nekoliko riječi s poznanikom za drugim stolom, pa u jednom trenutku naglas izgovara godinu svoje proizvodnje... a potom se okrene meni pa upita - Vi niste ta godina?
Gospodin je stariji nekakvih osamnaest godina od mene, zaključim, lagano se nasmiješim samo kako bi se barem malo posumnjalo u moje očito divljaštvo i neodgojenost, pa jednako lagano, niječno zavrtim glavom. Ne... ponovi on za sebe, pa nastavi pričati i spominjati svoju ženu još najmanje tri puta, pa još jednom nakon što mu je poznanik otišao, govoreći da će se on sad premjestiti za drugi stol... jer da će mu žena doći...
I stiže ona stvarno, i ja lagano podignuh obrvu, jer žena je daleko iznad ranga mog cimera s kojim sam do maloprije dijelila stol - lijepa, plava, elegantna... i, rekla bih, mlađa od mene. Ubrzo sam, dok je naručivala piće, imala priliku čuti joj i glas - mekan i ugodan, pa mi se pored obrve pojavi i upitnik... ali dobro, razlika u godinama i izgledu nikako ne mora značiti da u toj vezi neke druge, ozbiljnije vrijednosti nisu u igri, pa ja spremim upitnik u džep i nastavim proučavati desetodnevnu vremensku prognozu za svoje selo nastojeći ne prisluškivati ovo dvoje, što je bilo jako teško obzirom da je njihov stol ni pola metra od moga. I tako sam onda, hoću-neću, ipak morala čuti kako razgovaraju... zapravo, njega kako cijelo vrijeme navaljuje, skoro sikćućim glasom na ženu pitanjima - zašto... što nisi, mogla si...?!?!
I posvađaše se oni, zapravo, on se posvađao... a ja shvatim da je on njoj prigovarao zbog narudžbe. Nekakav sokić je bio u pitanju.
Ubrzo su ustali i otišli; istovremeno je stizala moja prijateljica pa ih nisam ispratila pogledom, ali poiskakaše svi moji upitnici iz džepova, zalijepiše se na čelo i napraviše gužvu vičući - kako... kako, kako... kako je takvo što moguće?!?!?!
Pokušavajući ih umiriti... rekoh samo kako, eto, postoje stvari koje ni ja ne mogu shvatiti.
Kraljice
četvrtak, 17.08.2023.
Ruže iz novog ružičnjaka. Krasne su, jako sam zadovoljna. Cvjetaju naizmjenično, pa su crvene ljepotice sada zamijenile ove na fotografijama. Ruža u prvom planu je kraljica i doslovno... ime 'Kaiser Farah' dobila je po Farah Pahlavi , supruzi Muhameda Reze Pahlavija, posljednjeg iranskog šaha.
Pa ti budi vrijedan
srijeda, 16.08.2023.
Ormari još uvijek nisu gotovi; osjetila sam potrebu za promjenom pa sam se s čišćenjem i pospremanjem preselila malo u druge dijelove kuće... i od silnog prskanja naokolo kojekakvom kemijom, istom sam se, izgleda, malo zatrovala... kh...khhh...
No, pustimo mene, jer ni malom mačku danas nije dobro... ne želi ni jesti, ni piti, bezvoljan je, a čak je i povratio jednom... pa se sad stalno osvrćem i gledam je li se mogao negdje napiti prljave vode... :I
Ništa sumnjivo nisam primijetila paa...a niš' - dala sam mu sode bikarbone.
Ona je čudotvorna.
I sad ne mogu ne misliti kako cijelo vrijeme pogrešno tumačimo onu izreku o čistoći i pola zdravlja... men' se sad čini da ona govori kako čistoća pola zdravlja oduzima :(
Paella
nedjelja, 13.08.2023.
Paella je tradicionalno španjolsko jelo s rižom (jelo je dobilo ime po širokoj, plitkoj posudi u kojoj se spravlja). Ova paella koju sam ja radila je s morskim plodovima, ali ima ih ih raznih... Oduvijek mi je bilo zanimljivo kako Španjolcima uspijeva u jedno jelo, pored morskih plodova i raznog povrća, utrpati i piletinu i i ribu i chorizo (španjolska kobasica)...
Sve u svemu - fino.
Rad u šumariji
četvrtak, 10.08.2023.
Prošla su već (blooooožeeee... pura&drek) tri tjedna od onog kijameta, a kod mene u vrtu još uvijek leže porušena stabla. Neka leže, mislim se, sredit ću ih kad stignem. Nije to nekakav problem, mislim se i dalje, jer porušile su se stare i trule voćke koje je odavno trebalo izrezati. Mučila me jedino ona suha šljiva što je za sobom povukla i mladu zezdeliju pa su se obje prevalile preko susjedove ograde u njegov vrt. To baš nije trebalo tako ostati. On se jedan dan pojavio, kratko, samo da vidi ima li štete, i onda ponovno otišao ne rekavši ništa za ogradu.
I onda ja... danas ću, sutra ću... pa nikako da to riješim. A sama ću, je li. To mi je nešto od mame... mislila sam da baš i nismo slične, ali ni ona nije bila nekakva haremuša koja bi sjedila na svilenim jastucima i čekala da je drugi služe, nego je uvijek sama zapinjala, a pogotovo ako je trebalo na nekoga čekati.
Eto, i onda se ja čudim da otkud meni to :I
I tako... planirala sam jučer to konačno riješiti, pa zaboravila 
, al' onda jutros odlučim da više nema odgode, i pod punom spremom: u kratkim (poderanim) hlačicama i kroksicama, s Brenchie u rukama i rukavicama (to je jedino pametno što sam napravila :I) kao Čeh na Biokovo navalim ja na zezdeliju i šljivu. I naravno, sve što se izdaleka činilo lagano, izbliza to nije nikako bilo. Zezdelija je mlada, ali visoka oko 3 metra i s bogatom krošnjom, a i deblo joj je široko, za mene nemalih, petnaest (moguće i više) centimetara (bravo Brenchie - ispilila ona to 
). Sve se to upetljalo s vinovom lozom, također porušenom, koja se petljala i oko mojih nogu, pa velikom ružom penjačicom te koprivom, lobodom i drugim korovom koji je nekontrolirano izrastao za ovo vrijeme. Uz to, zaboravila sam da zezdelija ima jako veliko i oštro trnje, pa kad se sve zbroji, ne znam kako sam živa izašla iz te akcije.
Za neke stvari napraviti očito moraš biti malo lud.. ili čak i malo više.
Al' uvijek se nađe i poneka haremuša... koja je to i dušom i tijelom :D
Horoskop
srijeda, 09.08.2023.
E nije 'oroskop, nego numerologija. Malo ćemo se igrati i računati.
Kaj? :O
Pa kaže ovako - Ovo su moćni brojevi životnog puta: Je li i vaš među njima? (naravno, nisam ja pisala tekst... ponovno sam pokrala s interneta - evo OVDJE).
Eto... i mene zanima ima li vas tu, a i možete li pogoditi koji je broj vaše omiljene blogerice :O
Imate pravo četiri puta pogađati :P
Postoje, međutim, tri "glavna broja" na koja treba obratiti pozornost kada računate svoju numerološku kartu: 11, 22 i 33. U nastavku slijede snage i slabosti ovih brojeva.
Koji su moćni brojevi?
Postoje tri slučaja kada broj vašeg životnog puta nije jednoznamenkasti broj, već dvoznamenkasti "moćni broj". Ti brojevi su 11, 22 i 33. Ako ste izračunali svoj broj životnog puta i on se svede na bilo koji od ta tri glavna broja, imate moćan broj životnog puta.
Glavni, moćni brojevi povezani su s borbom, ali s postignućima, objašnjava numerologinja i autorica knjige You Are Cosmic Code Kaitlyn Kaerhart. Ovi brojevi nose jaku energiju, kao i teže lekcije koje ovim ljudima daju dubinu i veliki potencijal, kao i izrazito kvalitetnu staru dušu.
Prema Kaerhart, ljudi s moćnim brojevima se mogu smatrati glavnim učiteljima koji imaju sposobnost donijeti velike promjene u svijetu.
Kako saznati imate li glavni broj?
Da biste saznali svoj broj životnog puta treba vam puni datum rođenja. Uzmimo za primjer rođendan 27. ožujka 1969. Počet ćete ispisivanjem svog punog datuma rođenja, uključujući punu godinu. Zbrojite svaku od znamenki i nastavite ih zbrajati dok ne svedete na jednoznamenkasti broj.
27. ožujka 1969. (ili 27-3-1969), dat će vam: 2+7+3+1+9+6+9 = 37. Odatle, 3+7 = 10, a 1+0 = 1. Dakle, ovaj rođendan ima životni put broj 1.
Sada uzmimo rođendan 4. kolovoza 1961., što bi vam dalo 8+4+1+9+6+1 = 29. Odatle, 2+9= 11. To je odgovarajući broj koji se traži i koji govori da imate moćan životni put (isto je i s 22 i 33).
Broj 11: Vidovnjak
Ako imate životni put broj 11, to je kao da imate pojačani životni put broja 2. Životni put 11 vrlo je osjetljiv. On sjaji univerzalnim, božanskim svjetlom i često dolazi s pojačanom intuicijom, a Kaehart dodaje da ovaj životni put ima duboko unutarnje znanje koje je jače od svih ostalih brojeva.
- Oni su most između podsvjesnog i svjesnog svijeta, uvijek uključeni u univerzalnu svijest, bili oni toga svjesni ili ne - primjećuje Kaerhart. Ako imate broj 11, vi ste stara duša i proveli ste prošle živote stječući duhovnu mudrost i znanje - ovo je vaš dar koji možete podijeliti sa svijetom. Ti ljudi su rođeni iscjelitelji i vjerojatno će u svojim životima biti pozvani da vode i obrazuju druge, objašnjava Kaerhart.
Loše strane broja 11
Izuzetna osjetljivost ovog glavnog broja ponekad može dovesti do nervoze, skepticizma i raspršenog razmišljanja, pa je važno da ljudi s ovim brojem budu svjesni svog pretjeranog razmišljanja i nepovjerenja.
Kaerhart također primjećuje da ovaj životni put ima tendenciju 'hodati tankom linijom između slave i samouništenja'. Naime, oni se sami sebi mogu naći na putu, što ima veze s unutarnjom borbom s kojom se suočavaju između slijeđenja svog racionalnog uma i intuicije.
Broj 11 se usklađuje sa svojom svrhom tek kada nauči vjerovati svojoj intuiciji više nego svom racionalnom umu.
Broj 22: Graditelj
Životni put 22 je kao ekstremni životni put broj 4. Četvorke su "graditelji" numerologije, i kao takvi se smatraju "glavnim arhitektima". A ako je ovo broj vašeg životnog puta, čestitamo jer je to najmoćniji broj u numerologiji.
Vjerojatno ste majstor produktivnosti i imate sposobnost obavljanja sjajnih poslova u ovom životu. Kao što Björklund kaže: "Broj 22 nosi snažnu građevinsku i manifestirajuću energiju."
Općenito, ovaj životni put je ovdje kako bi "arhitektirao" carstvo koje će pomoći da čovječanstvo krene ka boljem. Oni su nadglednici promjena i bez obzira na to koje područje odaberu da izraze svoje talente, predodređeni su da postanu stručnjaci u odabranim područjima.
A kad govorimo o manifestiranju, ovaj životni put također ima veliki kapacitet da manifestira svoju životnu viziju u stvarnost.
Loše strane broja 22
Dok su glavni brojevi moćni, oni također dolaze sa snažnim izazovima, a u slučaju 22, Kaerhart kaže da ovaj put može biti jedan od ekstrema.
Iako su sposobni postići velike podvige, jednako su sposobni biti nesigurni u sebe i svoju jedinstvenu viziju. Oni mogu preispitivati vlastitu moć (ili je ignorirati), što će ih samo kočiti.
Broj 33: Prosvijetljeni hranitelj
Moćan broj 33 je glavni što se tiče bezuvjetne ljubavi i više svijesti. Razmotrite životni put 6, koji njeguje i bavi se čovječanstvom. Životni put 33 podiže tu energiju punu ljubavi na višu razinu i smatra se duhovno najrazvijenijim brojem.
- Životni put 33 predstavlja prosvijetljenog hranitelja i krajnjeg njegovatelja. To je također broj koji predstavlja ljubav u najčišćem obliku - kaže Kaerhart, dodajući da su ti ljudi ovdje kako bi ovladali bezuvjetnom ljubavlju prema sebi - i zatim tu bezuvjetnu ljubav dali drugima drugi.
Ti su ljudi također iscjelitelji i vodiči te daju ljubav bez očekivanja te ljubavi nazad.
Loše strane broja 33
Kaerhart objašnjava da ovaj životni put često ima mnogo toga za iscijeliti, bilo iz prethodnih života ili iz ovog. Međutim, slomljeno srce s kojim se suočavaju tijekom života samo pomaže ojačati njihovu odlučnost u pomaganju u liječenju drugih.
Ovo je životni put koji razumije što znači patiti, a potom želi umanjiti patnju drugih. Izazov im je naučiti ostati otvoren i oslanjati se na svoju osjetljivost, umjesto zatvaranja ili otvrdnjavanja zbog borbi s kojima se suočavaju,.
Baština
utorak, 08.08.2023.
Problem s tim narnirjskim ormarima (zapravo, jedan od problema) je što kad se uvučeš u njih onda se izlasku ne vidi kraj :I
Jer tamo su hrpetine ovakvih stvari
... koje kad se operu, moraju se poštirkati i ispeglati. A ja, pogotovo posljednjih godina, baš i ne peglam :I
Dobra strana je što kad se jednom poštirka i popegla, onda te stvari mogu takve jako dugo stajati u ormaru, godinama, a ona manje dobra je da si, prije no što ih spremiš na spavanje, stvarno moraš dati truda da to urediš kako B(l)og zapovijeda... tako bi meni moja mama rekla :I
I sad... obzirom da sam ja ovaj put odlučila iz ormara izvući sve do posljednje krpice i sve oprati, peglati se sad mora. Ne baš sve... neke stvari rješavam sušenjem na vješalicama, nešto prvo složim, pa onda samo kratko popeglam pod jakom parom... a dosta toga sam i bacila.
A dosta toga sam samo pokušala baciti, kao recimo jedan prekrivač za krevet s nekakvim psihodeličnim uzorkom iz sedamdesetih. Dugo ga imamo, no mislim da nikada nije korišten. Pođem ga baciti, i onda čujem mamu kako govori - Pa nemoj, što ćeš bacati a novi je! - i štrecnem se, pa ga samo osvježim malo u perilici, zalijem s puno omekšivača i opet vratim u ormar :)))
No dobro, doći će i on jednom na red, lako za to... ali, dotukoše mene ove čipke i šlingeraji. To se ne baca. To su dugo i strpljivo radile žene u mojoj obitelji... i to se mora istezati i peglati sve centimetar po centimetar...
Mora.
Mora.
Mora.
I tako danima već
I sad zamislite jedan drugi prekrivač za krevet (ni taj se ne koristi :))), cijeli od rukom rađene čipke, 3x2,5 m (maloprije sam išla izmjeriti da budem sigurna)... pa kad se zapletete u takvo nešto, kao u ribarsku mrežu...
Ah, majko moja...
Paranormalno
ponedjeljak, 07.08.2023.
'Oće me para .
Ovih dana stalno nalazim nekakav novac... maltene mi s neba pada. Ja sam jedna baš bogata žena!
Našla sam još i kune iz NDH, pa hrvatske dinare iz ratnih dana, ali njih sam ponovno uspjela nekamo zametnuti... valjda podsvjesno spremam i za crne dane :O
S razlogom su moji uvijek govorili da novac treba samo meni davati, jer da ja s njim nemam nikakav problem :))
Nego, mali Blogy je danas ulovio svoj prvi veliki plijen. Do sada je vježbao samo na malim gugijima koje sam ja stalno spašavala (pokušavala :I) od njegovih zubi, a danas je ulovio svog prvog miša. Nije ga donio meni, kako to ostale mačke često naprave...dapače, svoj plijen je bio spreman i krvlju braniti... mojom, doduše :D, ali mlad je još uvijek i sve mu se oprašta.
Uostalom, ja baš nešto i ne volim miševe jesti :O
Eto što znači imati pravog mačora u kući, baš sam ponosna na njega 
Mali Zlajo
četvrtak, 03.08.2023.
Mali Zlajo je ponarastao, pa sad više nema smisla da ga zovem Mali... a ne mogu ga zvati ni Zlajo, kad je takav bio samo jedan, jedini.
Nakon dugo mućkanja i smišljanja novog imena, nedavno je odlučeno da se zove Blogy... a prije no što zinete i nešto kažete, zatvorite usta jer, obzirom da sam ga prva ovdje na blogu izgovorila, ja polažem autorska prava na to ime :O.
A mikica je prije dva tjedna ostao siroče, tako da sam mu ja sada i otac i majka... čega je on, čini mi se, i svjestan, tj. obilato iskorištava svoj povlašteni položaj. A i mudar je, pa me uvijek posluša kad mu kažem da nikome ne govori da je dobio kutijicu hrane sa strane...
Doduše, mudre su i druge mačke - i one su već shvatile da je nekome upala žlica u med, pa onda uvijek njega pošalju da pregovara sa mnom oko svih bitnih životnih stvari (čitaj - oko hrane), tako da kad god osjetim da me netko tapka po leđima, pa onda polako i kandžicom vuče za majicu, već znam koliko je sati, tj. da je vrijeme za ručak :))
Ah, taj krasni životinjski svijet...
Kako je moja mama voljela gledati ove dokumentarce :I
Je l' more dvije za deset eura?
srijeda, 02.08.2023.
Ajd...
Raspištoljila se ja... glava malo boli, al' zato perilica radi sve u devetnaest. Oprale se zavjese, plahte, crne majice...
Plahte sam prala dvaput jer mi se prvi put učinilo da nisu dovoljno bijele. A ja volim bijele plahte... pogotovo ljeti - svježe oprane i hladne, pa ih onda takve često mijenjam. Samo ih je Jacqueline Kennedy Onassis mijenjala češće, kažu. Kažu i nekoliko puta dnevno :O. Naravno, nije ona to sama radila, samo je zahtijevala . Tko zna, možda bih i ja tako zahtijevala da imam kome naređivati :D
Alzo... neprocjenjiv je trenutak u kojem se na kraju dana umorna ramena spuštaju na svježe opranu, hladnu plahtu, pa vrijedi malo i sam sebe poslužiti :O. Da, nisam rekla - plahta mora biti i čvrsta. Ništa saten, ništa tanki materijali, samo čvrsti pamuk koji nikamo ne bježi i ne nabire se, i kojeg ni litra omekšivača ne uspije skroz omekšati. A i omekšivača mora biti, jer plahta mora biti: bijela, čvrsta, hladna i mirisava... e, tek kad je takva, onda je sve kako treba.
A od omekšivača najradije biram one koji su preporučeni za bebe. Takvi su obično antialergijski, no ja ih ih ne biram zbog toga nego zato što stvarno mirišu na male bebice. A miline... pa kad zaspem, onda i spavam k'o beba :))
Aj, ponekad samo, al' i to zlata vrijedi :O
I tak' ja rasprostrla te oprane plahte, pa malo odmorila okice, kadli me probudi miris dima. Skočim (jer uvijek me strah da se ne bi negdje nešto zapalilo) i izađem na dvorište... a tamo snijeg pada.
Pogledam dobro, da možda ipak nisu labudovi(?), al' nisu... nego snijeg! Uz snijeg se još čuje i kako negdje led puca, pa zbunjeno spustim pogled na svoja bosa stopala i noge u kratkim (poderanim) hlačicama ... i mam se zapitam kad sam ja to prošla kroz vrata za Narniju. Jest da sam jučer i danas micala onaj veliki ormar u hodniku, al' nešto se ne sjećam da sam unj' ulazila... no istog trenutka se i razbudim i malo razbistrim, pa shvatim da to nisu ni snijezi ni labudovi, nego da pepeo leti i da negdje gori. Pogled odmah bacim na lijevu stranu na kojoj je susjed što stalno roštilja pa vidim da ne pucketa kod njega nego iza smokve što se na zemlji odmara... pa potrčim iza nje taman da vidim kako dim suklja kod novog desnog susjeda, a ogromna lomača za vještice bukti k'o da samo mene čeka...
Aj, vidim i susjeda uz vatru pa se okrenem na peti i vratim u dvorište. Ali tamo onda ugledam svoje plahte pokrivene pepelom, malo mi se smrači pa se ponovno vratim do ograde u vrtu i mahnem.
- Gospon Bosanac, može li to malo lakše?- pitam... a on sa zbunjenom facom i hrpetinom papira u rukama viče da što će on s time...
E da ne znam ja, rekoh mu, samo neka barem malo manju vatru pali jer da sve leti.
Joooj... zna on, oprezan je, bio je i vatrogasac neko vrijeme (a inače - nema što nije bio
), al' dobro, neće više.
Vratim se ja u svoje dvorište, gledam plahte pitam se da l' da ih ponovno operem... al' onda ih ipak samo dobro protresem i pomislim kako bi se sad mamlaz mogao i uvrijediti, pa zgrabim prvu bocu i odem do prozora jer sam ga sad čula s druge strane kako nešto ženi pojašnjava. Mahnem mu ponovno i pokažem bocu a on onda ozarenog lica krene prema meni i viče - Ja se baš mislim, vid' što je V. opasna i ljuta, a ona legenda... e, jes' legenda i gotovo!
Pojasnim mu da nisam ljuta, već da sam se uplašila. Da je vatra bila prevelika, preblizu, da mi je puno dvorište pepela i gareži... da je samo trebao naložiti manju vatru, iako zapravo ne smije nikakvu (al' nisam mu ja ni policajac ni sudac za prekršaje...). Imam i ja hrpetinu granja u vrtu, ali se paliti ne smije.
A jel', čudi se kao bivši vatrogasac... nije znao... al' da neće više, i da je vatru već ugasio... pa odmah otvori bocu koju sam mu poklonila kako ne bi bilo zle krvi, otpije gutljaj i opet ponovi - Legenda!
Mašala.
A sad kad on odjaše, pomislim, i negdje se zakuca autom, zna se tko će biti kriv :I
E, a pitate se vi di su one pare iz naslova, je li? Je, pa isto na prozoru...
Sad si nešto mislim kako bi Through The Window bio odličan naziv za neku novu dostavnu službu (kaj, Wolt i Glovo ne mogu pokriti sve naše potrebe.. ne...)... dostava lubenica, recimo :D
Alzo, netom prije ove paljevine, pola sata najviše, čujem ja da se na ulici prodaju lubenice. Uvijek kad čujem kako ih voze, meni se baš tada lubenica jede (aj dobro, za lubenicu sam uvijek spremna... ovi me samo podsjete), ali ne uspijem zaustaviti vozilo... zapravo, i ne pokušavam, jer nema šanse da mi to uspije, pa samo duboko uzdahnem. No, ovaj put sam se dosjetila pa provirila kroz prozor i mahnula gospon Lubeničaru (jbt što mašem, više nego kraljica majka). Vidio on mene, srećom, pa i sam zamahne rukom k'o da grabi zrak i vikne - Ajd 'vamo!
Ja ništa ne odgovorim, jer i da vičem teško da bi me čuo, pa ponovno, u maniri vrsnih pantomimičara, mahnem i prstom pokažem da mi donese jednu.
-Aj, more - ponovno on zaviče pa upita koliku, a ja onda zaokružim rukama onako kako muškarci često znaju 'opisivati' neke ženske atribute.
I dok sam se okrenula uzeti novac, i ćelavi, mišićavi lubeničar je s lubenicom u jednoj ruci već stigao, vrteći je na kažiprstu maltene, i kad je već tu koristi priliku pa pita je l' može još jedna takva za deset eura.
Aj, može... pristanem ja, ne sumnjajući da će druga biti manja, al' tko zna kad bih ga ponovno ulovila...
Odmah sam jednu stavila u vodu na hlađenje.
Ubijem se još u te dvije... za poslije ću vidjeti.
Tko zna što će donijeti sutra.
