Tko o čemu, kurva o poštenju

Nu, pošteni svitu... ovaj pošteni naslov je trebao biti prvi u ovom posljednjem nizu 'nakuvavanja', ali sam ja to malo 'priokrenila', onako kako već godinama govorim da bi trebao izgledati uobičajeni ručak od tri, četiri slijeda - prvo kolač, pa na kraju juha. Jezikova barem, ako nema one mit griessknoedel, da razbije malo onu slatkoću s početka.
Nisam ovaj put kuhala juhu. Nisam je kuhala mjesec dana najmanje, i najmanje toliko (si) govorim da bih trebala. Al' vruće je, pa mi se istovremeno i htjelo i nije dalo :O.
Alzo... nema juhe, al' zato ima salate. I to s kvinojom, ni manje ni više.

Kvinoju imam (ne)ravno nekakve dvije, tri godine (ako ne i dulje...), no naravno, ne na zraku jer bi je (ga) odavno moljci pojeli... nego sam ja nju, znajući da će mi jako brzo trebati :O strpala u zamrzivač, pa je tamo čekala da proleti to vrijeme do njenog pojavljivanja na svjetlu danjem.
A kažu da je zdrava... pa sam ju valjda iz tog razloga tako i toliko čuvala :O

Nego, kad smo već kod zdravlja, a vezano uz naslov koji se toliko često rabi (:O) pa mu uspijeva i prostitutke iznova isprostituirati, je l' primijetite vi kako ljudi vole najviše o onome što im samima nedostaje (aj, ovaj put možemo ostaviti po strani činjenicu da jako vole i o onome o čemu pojma nemaju)?
E, tako eto i ja o zdravlju...








Pa dok sam, ja koja inače ne doručkujem, pripremala ovu zdjelu, za koju kažu da je idealno zdrava za doručak, malo sam si dala truda i izanalizirala tu zdravoću.
I shvatila!
Eureka!
Alzo, dakle...m... dok sam stajala nad štednjakom i budno pazila da se poširano jaje ne kuha ni sekundu dulje od dvije minute u vodi koja, zapravo, i ne smije kuhati nego samo lagano strujati... i provjeravala je li kvinoja (koju sam prethodno pod mlazom vode ispirala vječnost čitavu) kuhanjem dovoljno nabubrila tako da je sad mogu malo i ohladiti, trčala sam i do hladnjaka provjeriti još jednom jesam li odabrala najbolji avokado od onih nekoliko kupljenih na akciji (a kad su oni 'in' pa posljedično skupi kao suho zlato), prosvijetlilo me (aj, možda se samo svjetlo u hladnjaku upalilo, al' ipak...) i ja sam tog trenutka shvatila tu zdravoću. Dakle, evo zašto je kvinoja dobra... ako ne za fizičko zdravlje, onda barem maše psihičkom - ona ti pomogne shvatiti zašto i sutra nećeš doručkovati, jer ne znam koga ranim jutrom ne bi ispililo trošenje dva sata na kuhanje jednog obroka... u vrijeme kad si u stanju jedva kavu skuhati, a i to samo zato što bez nje ne uspijevaš otvoriti ono drugo oko :))
Hvala ti, kvinojo draga, što si tako zdrava!