Marketing
Baština
Problem s tim narnirjskim ormarima (zapravo, jedan od problema) je što kad se uvučeš u njih onda se izlasku ne vidi kraj :I
Jer tamo su hrpetine ovakvih stvari
... koje kad se operu, moraju se poštirkati i ispeglati. A ja, pogotovo posljednjih godina, baš i ne peglam :I
Dobra strana je što kad se jednom poštirka i popegla, onda te stvari mogu takve jako dugo stajati u ormaru, godinama, a ona manje dobra je da si, prije no što ih spremiš na spavanje, stvarno moraš dati truda da to urediš kako B(l)og zapovijeda... tako bi meni moja mama rekla :I
I sad... obzirom da sam ja ovaj put odlučila iz ormara izvući sve do posljednje krpice i sve oprati, peglati se sad mora. Ne baš sve... neke stvari rješavam sušenjem na vješalicama, nešto prvo složim, pa onda samo kratko popeglam pod jakom parom... a dosta toga sam i bacila.
A dosta toga sam samo pokušala baciti, kao recimo jedan prekrivač za krevet s nekakvim psihodeličnim uzorkom iz sedamdesetih. Dugo ga imamo, no mislim da nikada nije korišten. Pođem ga baciti, i onda čujem mamu kako govori - Pa nemoj, što ćeš bacati a novi je! - i štrecnem se, pa ga samo osvježim malo u perilici, zalijem s puno omekšivača i opet vratim u ormar :)))
No dobro, doći će i on jednom na red, lako za to... ali, dotukoše mene ove čipke i šlingeraji. To se ne baca. To su dugo i strpljivo radile žene u mojoj obitelji... i to se mora istezati i peglati sve centimetar po centimetar...
Mora.
Mora.
Mora.
I tako danima već
I sad zamislite jedan drugi prekrivač za krevet (ni taj se ne koristi :))), cijeli od rukom rađene čipke, 3x2,5 m (maloprije sam išla izmjeriti da budem sigurna)... pa kad se zapletete u takvo nešto, kao u ribarsku mrežu...
Ah, majko moja...
Post je objavljen 08.08.2023. u 17:58 sati.