Biti u svome filmu

To što sam sposobna jako dobro prepoznati razloge nečijih postupaka, nikada nije značilo da ih i odobravam.
Neodobravanje ne znači nužno i osudu. Uostalom... za suditi drugima, potrebno je prvo znati/moći presuditi samome sebi.
A za presuditi sebi, potrebno je shvatiti...

@muromeroo (2)

I baš si mislim kako neću micati onaj zadnji post neko dulje vrijeme, jer kad ću se ja ponovno ovako iznenaditi, kadli primijetim kod Murata nešto od čega sam se zagrcnula...
Zagrcnula od smijeha... a dobar smijeh je od B(l)oga dan vrijedan poklon, to se ne odbija :)))

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Murat Meral (@muromeroo)

@muromeroo

Strašno je to kad se klackaš više od pola sata moralnom dilemom objaviti post ili ne... jer, eto, ne znaš hoće li se netko, tko zna zašto, osjetiti povrijeđen/isprovociran, pa ćeš onda morati čuvati živu glavu... a s druge strane, baš imaš želju, i osjećaš se dužnim dati nekakav doprinos zajednici kojoj pripadaš, oplemeniti je i obogatiti :O
E tak' se ja cijelo jutro klackam, obzirna ovakva kakva već jesam, s jednom objavom... al' na kraju je vaga ipak prevagnula u korist bogaćenja. Dakle, odlučila sam podijelit s vama današnje iskopano blago :))

Murat Merak (@muromeroo) je ime koje mi povremeno iskoči na Instagramu. Murat je, tako piše, glumac/komičar, koji svojim objavama jako lijepo uveseljava jako lijepi broj svojih pratitelja. Duhovit jee... manje-više i kako kada. Pregledala sam jedan mali dio njegovih objava, i tak'...ima i svojih svijetlih trenutaka, i podosta onih dvojbenih u kojima se izruguje osobama kojima su se određeni estetski zahvati malo oteli kontroli... ili oteli malo više. Ima tu primjera(ka) gdje je evidentno da se radi o nekoj vrsti psihičkog poremećaja, a ja se bolesti, kakva god da je, teško mogu narugati.

No dobro, pustimo sad to, vratimo se pravom razlogu mog klackanja. Ja sam inače osoba koju je teško iznenaditi. Odavno sam ja načisto s time što su ljudi sve sposobni napraviti, što jesu, i što bi mogli... a ako me ponekad ipak ulovite kako se nečemu čudim kao pura dreku, onda se vjerojatno radi samo o tome da, iz nekih svojih razloga, želim izazvati nekakvu (dodatnu) reakciju, ili... ili sam samo imala potrebu tog trenutka pridružiti se zboru pura :O
Valjda zbog onog toplog osjećaja pripadanja.

Enivej... ne moći se iznenaditi ničemu... ičemu, stanje je koje ima svojih prednosti, ali i nedostataka.
S jedne strane - teže te lovi panika i strah, i sve nekakvi takvi ružni osjećaji, što je uglavnom dobro, a s druge strane, što je manje dobro, izostaju i oni ljepši osjećaji uzbuđenja, radosnog iščekivanja...
Ha.. kak' se kaže - nikad imati i ovce i novce :I... no, isto se tako kaže da kad imate nekakvu jako veliku želju, onda se i Svemir uroti kako bi vam je omogućio.
E meni se to jutros dogodilo. Istina, ne radi se ni o kakvom krasnom i lijepom uzbuđenju, ali isto tako nisam morala ni strahovati... no da sam se uspjela iznenaditi nečemu što baš i nisam mogla zamisliti, e to bome jesam (a ne kaže se uzalud - pazi što želiš :)))
Ak' se ne varam, to se zove i kulturni šok... a ako mi ne vjerujete i mislite da pretjerujem, a vi pogledajte ovu Muratovu objavu:

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Murat Meral (@muromeroo)

Cilj

Prije spavanja stati pred ogledalo, i moći si reći - Napravio sam sve kako je trebalo. Ponosan sam danas na sebe.

Proljeće pred vratima

Kroasani su u pećnici, a vani je osjetno zatoplilo i bez pećnice. U cvjetnjaku su se pojavili prvi šafrani, tulipani samo što nisu, a i Zlajo je konačno otišao u prvu ovogodišnju šetnju. Jednosatnu, doduše, ali nakon duge zime i dugog ležanja, više ne bi ni mogao.
No, i ovako se uspio vratiti s čak dva krpelja. Njemu ne mogu ništa, jer je u programu zaštite svjedoka (untouchable :O) - omame se pa samo plahutaju po površini, ali zato ja moram okom sokolovim (kojiiim??) paziti da ih ne unosi u kuću.
Idem sad pomesti svoj vlastiti prag... da mi se ne bi kojim slučajem netko od njih zalijepio.




Malo random glazbe s playera.

Songs From A Room

Behind The Song: Leonard Cohen, “Bird On The Wire”

Kome treba pažnja? (dan drugi)

Kome treba pažnja?

.
.
.
..

... a dok se nitko ne javi, ja ću glumiti DJ-a :O

1.

.
.
.
2.

.
.
.

3.

.
.
.
4.

.
.
.
5.

.
.
.

6.

.
.
.

Kolačići

Jučerašnji.
Jedan dan se peku keksići s lješnjacima, joconde biskvit (ovaj put isto s lješnjacima, inače se radi s bademovim brašnom) i coulis od malina koji se izljeva u kalupiće i preko noći ostavlja u zamrzivaču.
Drugi dan se radi bavarska krema i oblikuju kolačići s komponentama iz prethodnog dana. Sve zajedno se zaledi i treći dan se radi mirror glaze s kojim se kolačići preljevaju.
Ostaje još ukrašavanje - KIČenje s kojim ja, mašala, redovito pretjeram :/

Iako je jako ukusno, ne mogu baš reći da vrijedi (mojih... netko drugi će to brže) tri dana, ali me veseli :)

Nedjelja

Ono kad je glavno pitanje dana što za ručak.
Ja sam zbog nekih 'olakotnih okolnosti' :/ tek sada, na ho-ruk, krenula nešto pripremati... a pobijedile su prokulice, krumpir i Cordon bleu, al' to samo zato što bi prokulice propale, inače bi bio ponovno nekakav rižoto kao jučer.
E sad, zašto na fotografiji nisu prokulice, nego nešto skroz drugo...pa vidite da bi se stalno netko gurao tamo gdje mu nije mjesto :))

Što ti je sudbina...Dok drugi dobivaju nove usne, ugrađuju trepavice, obrve... i svašta još što pošteni mačak ne smije ni izgovoriti, ja dobijem samo onaj šugavi Selehold. Pa mi ga utrlja k'o sol na ranu.
Dobro, to je sve za žene... al' mogla mi je barem ugraditi nove kandže, ili presaditi dlaku na glavi... il' brkove, pa što ne bi' ja im'o ljepše brkove. Da što je macan bez brkova...
A ovako ispade prava blamaža.
Eh, ima li pravde na ovom svijetu...

Modni ćaća(k)

Tata ima jedan stari sako iz kojeg skoro nikada ne izlazi. Sako je prljav i u takvom stanju da bi se raspao kad bih ga oprala.
Tata ima puno jakni, a neke od njih nije nikada ni obukao... pa sam ja izvukla jednu plavu iz ormara, odnijela mu je i rekla da ću baciti sako. Jaknu je nosio dva dana, i činilo se da je sve u redu, a onda je jutros, sjajeći kao božićna jelka, osvanuo u starom sakou.
Ne sjećam se kako sam izmucala, u prevelikom sam šoku bila - Tata, pa ja sam taj sako bacila u kantu za smeće...
- Da? I ja sa ga izvukao natrag. Mog'o sam i ja baciti ono plavo... - reče moj otac, ostade živ i prođe kroz kuhinjska vrata.
Zanijemih pred tim njegovim 'argumentom', i još uvijek sam u laganom šoku...
Svaki dobronamjerni savjet je dobrodošao, jer ja sad ne znam što napraviti :I

Ispovijest obijesne kućanice

Moja mama je tajno ljubovala s mlađahnim mesarom. Pisala sam ranije o tome. Njih dvoje su se stalno nešto domunđavali, došaptavali, pozivali, dočekivali...
Nikad nisam bila sigurna što misliti o toj vezi, pa sam zatvarala oči i pravila se da ništa ne vidim. To s mesom i tako nije nešto što bi mene zanimalo. Uvijek mi je bilo pomalo čak i gadljivo. Ja sam više za lonac juhe za cijeli dan, po mogućnosti - uz prozor, u toploj šalici u hladnim rukama. A ako mi se ni to ne da, onda su dovoljne samo hladne ruke u prozoru...
A mama je bila drukčija. Njoj čak da se to i gadilo, sve bi potisnula jer joj je na prvom mjestu uvijek bila samo briga kako sve nahraniti.
Da nitko nikada ne ostane gladan.

Mame nema već skoro dvije godine, a ja sam danas u imenik dodala mesarev broj.
Ne znam kako ću se sutra pogledati u oči... ali večeras Zlajo s velikim veseljem stražari pored osvijetljene pećnice.

Klingonci, čelična krila, bičevi... i svakakva druga čudesa, kad mozak pregori :))

Kaže moj Zlajo da mu je najbolje kad zatvori oči. Jer kad nagazi nekakvu... kaljužu... onda barem ne vidi koliko je gadna. Svijet iznutra je puno ljepši.

***
Tamo negdje, pred dvadesetak godina, dođe cura iz Zagreba svojima u Zagoru. I opere majka njen veš, pa ga objesi sušiti, a s njime i oprane tange. I gleda žena u njih tako poredane, pa kaže - Vise o Božjoj riči...
Smiješno je, ma u kojoj prilici da se sjetimo (mi kojima je ta anegdota poznata)... a ovih dana, slušajući ovu pjesmu grupe Stories, s albuma koji se zove 'Kama sutra' (Kama znači senzualnost ili seksualno zadovoljstvo, i sutra znači konopac koji drži stvari zajedno.), bude mi jasnije na što je žena mislila :))
Nisam sigurna da je čula za Damoklov mač :D

(ovo sam dodala samo zbog Regine, kojoj je draga pisana rič :))

Kuna

Zakasnila... e tko mi kriv kad ne znam dizajnirati :))






Inače, fotografija je ukradena ovdje.

Tko se mačka laća, od mačka i gine :D

Sinoć, očekujući petu večeru za redom, a naišavši samo na (moje) prazne ruke, bijesan, Zlajo je onda (moju) desnu snažno zagrizao zubima i pošteno je izgrebao. I to toliko pošteno da sam ga morala stiskati za šiju kako bi prestao. Pustio me tek kad se počeo gušiti (e, znam kako ti je... :))), ali je i dalje nastavio ljutito frktati, tako da sam ga ja onda, sretna što se konačno prestao ponašati kao uškopljenik, kad to nije, razdragano isprašila po stražnjici... Al' preko dekice, da me ponovno ne izgrebe... dok je on ispod osvetnički puštao glinene golubove...pfff...

Onda smo se brzinski smirili kako bi odgledali Eastwooda dok je bio samo napola olinjala vojničina, a ne potpuno kao u onom posljednjem filmu kojeg smo gledali, kad je (iz)ginuo od/zbog Hmonga.
E a onda se, valjda od filma, Zlajo ponovno pronestašio (malo više no što bih očekivala od njega:/) pa počeo skakati po stolovima kao ponovno mladac, tako da sam ga ekspresno istjerala van... da malo o'ladi. Namjeravala sam ga ostaviti vani (ili kamo već želi otići) do jutra, ali sam nešto malo iza ponoći ipak išla provjeriti situaciju...a nakon provjere, 'situacija' se stuštila kroz dvoja vrata poput munje i onda tiho smotala do mojih nogu. Sad ga zovem Pokajnik.
I eno ga, još uvijek vrši pokoru... do sada s već dva doručka i (za sada) jednim ručkom :D
A ja sam ponosna vlasnica nekoliko ogrebotina na desnoj šaci (bome ih ne pamtim od djetinjstva), od kojih najveća izgleda kao slovo V, ili IV, ili VI, IVI... ako pridodam i one malo manje vidljive. Ili, ako okrenem šaku, onda izgleda kao Z...
Jebote, pa mene je napao Voldemort! :O

Gorući obrazi

U mom kraju se vjeruje kako osoba kojoj se naglo zažare obrazi s pravom može tvrditi da je netko ogovara, tj. ružno priča o njoj. Moja sestra me jutros, već treći dan za redom, pita tračam li ju, jer da joj obrazi izgaraju. Ja se cerekam svaki puta govoreći joj kako je baš prava vrata pogodila (al' nije crkvu), jer kao da ne zna da, i da hoću, nemam je kome ogovarati, pa se obje tome smijemo, i onda joj treći dan za redom govorim da ušokira vatru ledenim oblozima. Mnjaaa... neećeee... al' jutros govori da ide šetati pse, pa će hladni vjetar to urediti...
Nešto vremena poslije zažare se iznenada moji obrazi, i ja ju zovem da pitam je l' to možda kleveta skrenula s nje na mene. Sad se ona smije i kaže da je njoj prestalo :))
Dobro, rekoh, ja neću čekati tri dana, idem ja to odmah srediti... pa ušokiram vatru s nešto ledene vode (usput se i umijem.. i mam proljepšam :O).
:D... moram priznati, ma koliko da netko/ja vjeruje u ovakve stvari, ili ne, mene to dosta često zabavi. Konkretno, u ovom/ovakvom slučaju, zabavlja me pomisao/mogućnost da osoba koja bi (s pravom) povjerovala u ogovaranje kao uzrokom zažarenih obraza, na jednak način uzvrati ledenim tušem, odnosno vjerovanjem kako od mača gine onaj tko se mača laća :D

Idem si ja sad zažariti obraze na nekakav prirodniji i ljepši način ;)

Razmjenjivanje nježnosti

Starog psa ne možeš naučiti novim vještinama. Čuli ste za tu izreku?
E, možda ona i vrijedi za pse... konje, magarce...al' bome, ne vrijedi i za mačore.
Provjereno.

Jutros smo Zlajo i ja izmjenjivali nježnosti. Ja bih njega malo taknula iza uha, a on bi mene nježno doticao šapom. Pa bih ja njemu počeškala bradu, a on bi se onda priljubio uz mene i trljao svoju glavu o moju... :)
Slatko zar ne? :)
Da, reći ćete da je, ali da to nije ništa neobično za mačke... one su takve - umiljate.
E, a onda ja vama kažem kako to baš i nije istina. I mačke se mogu razlikovati jedna od druge, jednako kao što im se razlikuje i otisak njuškice... kažu da svaka mačka ima unikatan otisak njuške, baš kao što ljudi imaju unikatan otisak prsta, pa gdje je jedna razlika...

Da, uglavnom, moj Zlajo nije od onih umiljatih. Dobro, je..ali do sada je takav bio samo kad bi tražio hranu. Pražnjenjem zdjelice s hranom, nestajala bi i njegova umiljatost. I kao da ljubavi nikada među nama nije ni bilo, mogla sam samo gledati u njegov uzdignuti repić na odlasku... tko zna kamo, i tko zna kome... ehhhh...
E, al' jutros se to konačno promijenilo... jutros smo se voljeli, mazili i pazili i prije i poslije jela!

Dakle... svi vi koji čekate da vam vaš mačak posveti malo više pažnje i nježnosti, ima nade za vas... samo trebate dočekati da jako, jako ostari, uvuče mu se zima u kosti i prestane naokolo šarati i loviti mačke...
Onda je samo vaš, i moći ćete ga naučiti još koječemu...
Provjereno.

A kaj bu danas...

Baš sad gledam... hoće li netko posegnuti za mirovnim snagama i bijelim zastavama, ili će se i dalje ratovi voditi na svim frontama..
Ratni profiteri se podrazumijevaju, o njima nećemo :O

Što kaže vaš grah?





I saw her today at the reception
A glass of wine in her hand
I knew she would meet her connection
At her feet was her footloose man
No, you can't always get what you want
You can't always get what you want
You can't always get what you want
But if you try sometime you'll find
You get what you need
I saw her today at the reception
A glass of wine in her hand
I knew she was gonna meet her connection
At her feet was her footloose man
You can't always get what you want
You can't always get what you want
You can't always get what you want
But if you try sometimes, well, you might find
You get what you need
Ah, yeah
Oh
And I went down to the demonstration
To get my fair share of abuse
Singing, "We're gonna vent our frustration
If we don't we're gonna blow a fifty-amp fuse"
Sing it to me, honey
You can't always get what you want
You can't always get what you want
You can't always get what you want
But if you try sometimes, well, you just might find
You get what you need
Ah baby, yeah
Ah
I went down to the Chelsea drugstore
To get your filled
I was standing in line with Mr. Jimmy
And, man, did he look pretty ill
We decided that we would have a soda
My favorite flavor, cherry red
I sung my song to Mr. Jimmy
Yeah, and he said one word to me, and that was "dead"
I said to him
You can't always get what you want, well no
You can't always get what you want. I tell you, baby
You can't always get what you want, no
But if you try sometimes you just might find, uh, mm
You get what you need, oh yeah, woo!
Ah, woo!
You get what you need, yeah, oh baby
Ah yeah
I saw her today at the reception
In her glass was a bleeding man
She was practiced at the art of deception
Well, I could tell by her blood-stained hands, sing it
You can't always get what you want, yeah
You can't always get what you want, ooh yeah, child
You can't always get what you want
But if you try sometimes you just might find
You just might find
You get what you need, ah yeah
Ah baby, woo!
Ah, you can't always get what you want, no, no, baby
You can't always get what you want, you can't now, now
You can't always get what you want
But if you try sometimes you just might find
You just might find that you
You get what you need, oh yeah
Ah yeah, do that

Slavonsko zlo

Duhovito... nasmije me kad god vidim







Evo, ovdje imate LINK gdje možete, ako želite, naručiti zdrave, prirodne ljute umake, ak' radite barbekju, želite dodati malo ulja na vatru, il' tako nešto :)

On će meni nema tarta

Dok mi je mene, bit će... svašta :)

Alzo, moram se malo vratiti na slatke staze. Čak i ako to slatko nitko neće pojesti. Evo, ni za ovaj tart se ne zna što će dalje s njim biti. Ja sam pojela jedan komad, i dosta mi je, a tata vjerojatno neće ni jedan. Pretpostavljam da će mu biti previše slatko, ili s previše čokolade, ili.. već nešto...

Koliko rijetko radim kolače govori i to da sam ovaj tart htjela raditi za Božić, pa nisam... pa za Novu godinu...isto nisam...
Nije mi se dalo... ništa. Čak ni ovako nešto :I
No sad mi već malo nedostaje zujanje miksera, pa ćemo vidjeti kako će dalje ići.

Evo, ovako je tart izgledao jučer... čokolada, karamel, lješnjaci...




A ovako danas. malo sam mu promijenila 'lični opis'. Pa što... i ja sam danas do podne nosila hlače naopako, a od podne kak' se spada :O

























Inače, tart je slatko-slani (ono bijelo na vrhu nije šećer nego morska sol)... čist tako da ne ispadne neslan :))

Life is life