Strašno je to kad se klackaš više od pola sata moralnom dilemom objaviti post ili ne... jer, eto, ne znaš hoće li se netko, tko zna zašto, osjetiti povrijeđen/isprovociran, pa ćeš onda morati čuvati živu glavu... a s druge strane, baš imaš želju, i osjećaš se dužnim dati nekakav doprinos zajednici kojoj pripadaš, oplemeniti je i obogatiti :O
E tak' se ja cijelo jutro klackam, obzirna ovakva kakva već jesam, s jednom objavom... al' na kraju je vaga ipak prevagnula u korist bogaćenja. Dakle, odlučila sam podijelit s vama današnje iskopano blago :))
Murat Merak (@muromeroo) je ime koje mi povremeno iskoči na Instagramu. Murat je, tako piše, glumac/komičar, koji svojim objavama jako lijepo uveseljava jako lijepi broj svojih pratitelja. Duhovit jee... manje-više i kako kada. Pregledala sam jedan mali dio njegovih objava, i tak'...ima i svojih svijetlih trenutaka, i podosta onih dvojbenih u kojima se izruguje osobama kojima su se određeni estetski zahvati malo oteli kontroli... ili oteli malo više. Ima tu primjera(ka) gdje je evidentno da se radi o nekoj vrsti psihičkog poremećaja, a ja se bolesti, kakva god da je, teško mogu narugati.
No dobro, pustimo sad to, vratimo se pravom razlogu mog klackanja. Ja sam inače osoba koju je teško iznenaditi. Odavno sam ja načisto s time što su ljudi sve sposobni napraviti, što jesu, i što bi mogli... a ako me ponekad ipak ulovite kako se nečemu čudim kao pura dreku, onda se vjerojatno radi samo o tome da, iz nekih svojih razloga, želim izazvati nekakvu (dodatnu) reakciju, ili... ili sam samo imala potrebu tog trenutka pridružiti se zboru pura :O
Valjda zbog onog toplog osjećaja pripadanja.
Enivej... ne moći se iznenaditi ničemu... ičemu, stanje je koje ima svojih prednosti, ali i nedostataka.
S jedne strane - teže te lovi panika i strah, i sve nekakvi takvi ružni osjećaji, što je uglavnom dobro, a s druge strane, što je manje dobro, izostaju i oni ljepši osjećaji uzbuđenja, radosnog iščekivanja...
Ha.. kak' se kaže - nikad imati i ovce i novce :I... no, isto se tako kaže da kad imate nekakvu jako veliku želju, onda se i Svemir uroti kako bi vam je omogućio.
E meni se to jutros dogodilo. Istina, ne radi se ni o kakvom krasnom i lijepom uzbuđenju, ali isto tako nisam morala ni strahovati... no da sam se uspjela iznenaditi nečemu što baš i nisam mogla zamisliti, e to bome jesam (a ne kaže se uzalud - pazi što želiš :)))
Ak' se ne varam, to se zove i kulturni šok... a ako mi ne vjerujete i mislite da pretjerujem, a vi pogledajte ovu Muratovu objavu: