Tko se mačka laća, od mačka i gine :D
nedjelja, 06.02.2022.
Sinoć, očekujući petu večeru za redom, a naišavši samo na (moje) prazne ruke, bijesan, Zlajo je onda (moju) desnu snažno zagrizao zubima i pošteno je izgrebao. I to toliko pošteno da sam ga morala stiskati za šiju kako bi prestao. Pustio me tek kad se počeo gušiti (e, znam kako ti je... :))), ali je i dalje nastavio ljutito frktati, tako da sam ga ja onda, sretna što se konačno prestao ponašati kao uškopljenik, kad to nije, razdragano isprašila po stražnjici... Al' preko dekice, da me ponovno ne izgrebe... dok je on ispod osvetnički puštao glinene golubove...pfff...
Onda smo se brzinski smirili kako bi odgledali Eastwooda dok je bio samo napola olinjala vojničina, a ne potpuno kao u onom posljednjem filmu kojeg smo gledali, kad je (iz)ginuo od/zbog Hmonga.
E a onda se, valjda od filma, Zlajo ponovno pronestašio (malo više no što bih očekivala od njega:/) pa počeo skakati po stolovima kao ponovno mladac, tako da sam ga ekspresno istjerala van... da malo o'ladi. Namjeravala sam ga ostaviti vani (ili kamo već želi otići) do jutra, ali sam nešto malo iza ponoći ipak išla provjeriti situaciju...a nakon provjere, 'situacija' se stuštila kroz dvoja vrata poput munje i onda tiho smotala do mojih nogu. Sad ga zovem Pokajnik.
I eno ga, još uvijek vrši pokoru... do sada s već dva doručka i (za sada) jednim ručkom :D
A ja sam ponosna vlasnica nekoliko ogrebotina na desnoj šaci (bome ih ne pamtim od djetinjstva), od kojih najveća izgleda kao slovo V, ili IV, ili VI, IVI... ako pridodam i one malo manje vidljive. Ili, ako okrenem šaku, onda izgleda kao Z...
Jebote, pa mene je napao Voldemort! :O
