Pismo sebi :)

<	siječanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (8)
Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (11)
Travanj 2012 (13)
Ožujak 2012 (11)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (10)
Studeni 2011 (11)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (6)

Opis bloga

zapisi o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu kod dječaka, iz pera jedne mame...

Linkovi

Ova majka nema formalnu edukaciju iz kineziologije ili psihologije ili bilo čega što bi je činilo iole kompetentnom za područje o kojem piše.
Ono što ova majka također nema je iluzija da su njeni tekstovi nekome potrebni, da bi ih uopće trebalo slijediti ili da njezino mišljenje ikoga zanima.
Ono što ova mama pak ima je puno i previše iskustva u pravim i krivim odlukama svih vrsta roditeljstva i općenito… You name it, she's been there.
Ova majka jednostavno voli pisati... pa ako vam se svidi, dobrodošli sretan

10 SAVJETA ZA RODITELJE

1. Pokažite interes, entuzijazam i podršku svome djetetu
2. Dajte ohrabrenje «svoj» djeci u toku utakmice
3. Dati ohrabrenje kako u pobjedi tako i u porazu
4. Poštovati trenerov način upotrebe igrača
5. Gledati na suca i ostale službene osobe kao na savjetnike – ne kritizirati sudačke odluke
6. Kontrolirajte svoje emocije
7. Pružite pomoć ako Vas to zamoli trener ili neka druga službena osoba
8. Pokazati poštovanje za rad u klubu
9. Ne pretjerivati u nabavljanju opreme
10. Mislite na to da vaše dijete igra nogomet, a ne Vi.

"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom."
K. Gibran

20.01.2015., utorak

Stara moja,
Nikako da porazgovaramo. Ti i ja. Ja i ti. Uvijek si u gužvi.
Pa o.k., mama si.
Djeca zauzimaju visoko mjesto u tvom životu, i stalo ti je da tvoje roditeljstvo bude kvalitetno.
Poklanjaš im puno ljubavi i pažnje, tolerantna si , trudiš se da ne gušiš njihovu kreativnost, radoznalost, usmjeravaš ih i potičeš da misle svojom glavom, da se pripreme za svijet odraslih.

Nikada nisi bila za diktatorski stil odgoja.
Uvijek kažeš da ti je žao djece rođaka koja su fina i odgojena , ali koja, kada dođu kod vas u goste sjede kao kipovi, ne usuđuju se ni bombon uzeti dok ne dobiju odobrenje roditelja, ne ponašaju se spontano, prirodno, samopouzdano.
Nisi željela autoritet graditi na strahu, da te djeca slušaju jer te se boje, da osjećaju strahopoštovanje prema tebi.
Nikad nisi udarila svoje dijete.Nikad.
Ti si u svom domu željela toplu obiteljsku atmosferu, puno smijeha i ljubavi.
I sad si, kažeš, zbunjena jer ne razumiješ gdje si pogriješila.
Osjećaš da djeca ne cijene tvoj trud, da te ne poštuju, da koriste tvoju dobrotu.
Pitaš se kako je došlo do toga da oni tebi naređuju.
Imaš osjećaj da te tretiraju kao kućnu pomoćnicu, a ne kao mamu i užasno se osjećaš zbog toga,
iako si svjesna da si sama tome pridonijela.
Pitaš se kako to promijeniti?

Pa, možda za početak da olabaviš malo… recimo, ne trebaš baš sve njihove bitke ti voditi.
Nemoj ići na informacije svaki mjesec zato što imaš potrebu nastavniku ukazati na neki propust!
Nemoj razgovarati s trenerom o dječjoj psihologiji!
Nemoj na kavi s kolegicama pričati o stilovima odgoja!
Nemoj im se ispričavati kad se frustrirano izvičeš na njih i pitati ih zatim kako se osjećaju!
Jednostavno nemoj.
A sljedeći put kad se vratiš s posla i nađeš stan u stanju neprepoznatljivosti jer im se nije dalo počistiti za sobom
I sljedeći put kad čuješ da nisu napisali lektiru jer im nije bila zanimljiva,
I sljedeći put kad dođu doma sa modricom i krvavom usnicom iz škole jer su se oni branili,
I sljedeći put kad ti kažu „samo nas sramotiš!“ jer im nosiš kapu u školu da se ne prehlade,
I sljedeći put kad se ne vrate doma u dogovoreno vrijeme jer im kao nisi ni rekla kad treba,
I sljedeći put kad se loptaju u sobi, prostače, viču…. a rekla si ne…
Zauzmi stav. Budi kratka i jasna. Odredi kaznu. Oduzmi loptu. Džeparac. Mobitel. Ne može na stadion.
Imaj u vidu da puno priče narušava autoritet.
Uvedi nova pravila . I budi dosljedna. Napravi raspodjelu kućanskih poslova.
Zašto bi ti djeca imala potrebu da bilo što mijenjaju ako im je sve baš kako treba?
I ne trebaš da imati osjećaj krivice zbog toga što ćeš im povremeno nešto uskratiti, zabraniti, što će se osjećati nezadovoljno. Pusti ih da se potrude, da zasluže to što žele.
Djeca će te više cijeniti ukoliko znaš reći ne, kad je to potrebno.

I da, opustiiiiiiiiii seeeeeeee. Život je jedan i život je divan.

Odvezi se negdje na kavu, u wellnes, na bazen, sredi frizuru, idi u kino. Ništa te ne koči.
Da, u pravu si, kočiš sama sebe. Ali, nemoj više.
Izađi van, nađi se sa dragim ljudima. Naruči piće. Koje god. Naruči omiljenu pjesmu. Časti konobara. Pleši.
Zaboravi na svoj režim ishrane. Naruči sladoled, čokoladnu tortu, ma što god želiš. Pretjeruj!

Opusti se i nađi vrijeme za sebe. Bit ćeš sretnija. Zadovoljnija. Obećavam.

Pisat ti opet, ne brini. Na mene uvijek možeš računati .
Kada god ti zatrebam, pogledaj se u ogledalo i nasmiješi. Znat ćeš da mislim na tebe i da te pratim. Svaki dan. Baš kao što ti pratiš svoju djecu.
Do sljedećeg pisma, pozdravljam te.

Tvoje JA

P.s. One crvene cipele nemoj kupovat, nikad ih nećeš obutii...a za tu tetovažu što se razmišljaš.. go for it!

- 12:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.