Marketing
Pismo sebi :)
Stara moja,
Nikako da porazgovaramo. Ti i ja. Ja i ti. Uvijek si u gužvi.
Pa o.k., mama si.
Djeca zauzimaju visoko mjesto u tvom životu, i stalo ti je da tvoje roditeljstvo bude kvalitetno.
Poklanjaš im puno ljubavi i pažnje, tolerantna si , trudiš se da ne gušiš njihovu kreativnost, radoznalost, usmjeravaš ih i potičeš da misle svojom glavom, da se pripreme za svijet odraslih.
Nikada nisi bila za diktatorski stil odgoja.
Uvijek kažeš da ti je žao djece rođaka koja su fina i odgojena , ali koja, kada dođu kod vas u goste sjede kao kipovi, ne usuđuju se ni bombon uzeti dok ne dobiju odobrenje roditelja, ne ponašaju se spontano, prirodno, samopouzdano.
Nisi željela autoritet graditi na strahu, da te djeca slušaju jer te se boje, da osjećaju strahopoštovanje prema tebi.
Nikad nisi udarila svoje dijete.Nikad.
Ti si u svom domu željela toplu obiteljsku atmosferu, puno smijeha i ljubavi.
I sad si, kažeš, zbunjena jer ne razumiješ gdje si pogriješila.
Osjećaš da djeca ne cijene tvoj trud, da te ne poštuju, da koriste tvoju dobrotu.
Pitaš se kako je došlo do toga da oni tebi naređuju.
Imaš osjećaj da te tretiraju kao kućnu pomoćnicu, a ne kao mamu i užasno se osjećaš zbog toga,
iako si svjesna da si sama tome pridonijela.
Pitaš se kako to promijeniti?
Pa, možda za početak da olabaviš malo… recimo, ne trebaš baš sve njihove bitke ti voditi.
Nemoj ići na informacije svaki mjesec zato što imaš potrebu nastavniku ukazati na neki propust!
Nemoj razgovarati s trenerom o dječjoj psihologiji!
Nemoj na kavi s kolegicama pričati o stilovima odgoja!
Nemoj im se ispričavati kad se frustrirano izvičeš na njih i pitati ih zatim kako se osjećaju!
Jednostavno nemoj.
A sljedeći put kad se vratiš s posla i nađeš stan u stanju neprepoznatljivosti jer im se nije dalo počistiti za sobom
I sljedeći put kad čuješ da nisu napisali lektiru jer im nije bila zanimljiva,
I sljedeći put kad dođu doma sa modricom i krvavom usnicom iz škole jer su se oni branili,
I sljedeći put kad ti kažu „samo nas sramotiš!“ jer im nosiš kapu u školu da se ne prehlade,
I sljedeći put kad se ne vrate doma u dogovoreno vrijeme jer im kao nisi ni rekla kad treba,
I sljedeći put kad se loptaju u sobi, prostače, viču…. a rekla si ne…
Zauzmi stav. Budi kratka i jasna. Odredi kaznu. Oduzmi loptu. Džeparac. Mobitel. Ne može na stadion.
Imaj u vidu da puno priče narušava autoritet.
Uvedi nova pravila . I budi dosljedna. Napravi raspodjelu kućanskih poslova.
Zašto bi ti djeca imala potrebu da bilo što mijenjaju ako im je sve baš kako treba?
I ne trebaš da imati osjećaj krivice zbog toga što ćeš im povremeno nešto uskratiti, zabraniti, što će se osjećati nezadovoljno. Pusti ih da se potrude, da zasluže to što žele.
Djeca će te više cijeniti ukoliko znaš reći ne, kad je to potrebno.
I da, opustiiiiiiiiii seeeeeeee. Život je jedan i život je divan.
Odvezi se negdje na kavu, u wellnes, na bazen, sredi frizuru, idi u kino. Ništa te ne koči.
Da, u pravu si, kočiš sama sebe. Ali, nemoj više.
Izađi van, nađi se sa dragim ljudima. Naruči piće. Koje god. Naruči omiljenu pjesmu. Časti konobara. Pleši.
Zaboravi na svoj režim ishrane. Naruči sladoled, čokoladnu tortu, ma što god želiš. Pretjeruj!
Opusti se i nađi vrijeme za sebe. Bit ćeš sretnija. Zadovoljnija. Obećavam.
Pisat ti opet, ne brini. Na mene uvijek možeš računati .
Kada god ti zatrebam, pogledaj se u ogledalo i nasmiješi. Znat ćeš da mislim na tebe i da te pratim. Svaki dan. Baš kao što ti pratiš svoju djecu.
Do sljedećeg pisma, pozdravljam te.
Tvoje JA
P.s. One crvene cipele nemoj kupovat, nikad ih nećeš obutii...a za tu tetovažu što se razmišljaš.. go for it!
Post je objavljen 20.01.2015. u 12:24 sati.