U iščekivanju početka proljetnog dijela prvenstva Regije i novih rezultata, kopipejstam vam jedan zanimljiv i poučan članak.
23.09.2000., više od 30 voditelja sportskih, zdravstvenih, školskih i profesionalnih organizacija iz Massachusetts-a sastalo se u dječjoj bolnici u Bostonu kako bi definirali pravila ponašanja roditelja u sportu na nivou države. Sastanak je održan pod pokroviteljstvom gavernerova komiteta za fizičku kulturu i sport i nacionalne faundacije za dječju sigurnost u sportu.
Preambula
Osnovni elementi izgradnje karaktera i sportske etike sadržani su u konceptu sportskog ponašanja i šest ključnih principa:
povjerenje, poštovanje, odgovornost, pravednost, briga i socijalizacija.
Najveći rezultati sporta mogu se ostvariti kada natjecanje odražava ovih šest ključnih principa karaktera.
Zato,
1. Neću prisiljavati svoje dijete da se bavi sportom.
2. Uvijek ću imati na umu da dijete sudjeluje u sportu kako bi se zabavljalo i da je igra za djecu a ne za odrasle.
3. Obavijestit ću trenera o bilo kakvim fizičkim ograničenjima ili bolestima koja mogu utjecati na sigurnost mog djeteta ili druge djece.
4. Naučit ću pravila igre i politike lige.
5. Ja (i moji gosti) biti ćemo pozitivan primjer djeci i poticat ćemo sportsko ponašanje iskazujući poštovanje, pristojnost i podršku svim igračima, trenerima, službenim osobama i gledaocima na svakoj utakmici, treningu ili drugom sportskom događaju.
6. Ja (i moji gosti) nećemo učestvovati ni u kakvom obliku nesportskog ponašanja sa službenim osobama, trenerima, igračima ili drugim gledaocima / roditeljima kao što su dobacivanje i ruganje; odbijanje rukovanja ili upotreba prostačkog ili uvredljivog jezika ili gesta.
7. Neću ohrabrivati nikakve postupke ili ponašanje koje bi moglo ugroziti zdravlje ili dobrobit igrača.
8. Učit ću svoje dijete da igra pridržavajući se pravila i da eventualne sukobe rješava bez neprijateljstva ili nasilja.
9. Zahtijevat ću da moje dijete tretira ostale igrače, trenere, službene osobe i gledatelje s poštovanjem bez obzira na rasu, vjeru, boju kože, spol ili sposobnost.
10. Učit ću svoje dijete da je važnije dati sve od sebe nego pobijediti, tako da se nikad ne osjeti poraženim radi rezultata natjecanja ili svojih sposobnosti.
11. Hvalit ću svoje dijete za poštenu igru i zalaganje i nastojati da se uvijek osjeća kao pobjednik.
12. Nikad neću vikati ili se rugati svom djetetu ili bilo kojem drugom igraču radi pogreške ili poraza.
13. Isticat ću prednosti vježbanja i razvoja sposobnosti nad pobjeđivanjem. Također ću umanjivati vrijednost 'pobjedničkog natjecanja' u mlađim dobnim kategorijama.
14. Promicat ću emocionalnu i fizičku dobrobit natjecatelja iznad bilo kakvih vlastitih želja za pobjedom mog djeteta.
15. Poštovat ću službene osobe i njihov autoritet tokom igre i nikad neću dovoditi u pitanje, diskutirati ili se suprotstavljati trenerima na igralištu, već ću sva pitanja raspraviti na dogovorenom mjestu i vremenu.
16. Za svoje ću dijete zahtijevati okolinu bez droga, cigareta i alkohola, a sam ću se suzdržavati upotrebe istih na svim sportskim događanjima.
17. Suzdržavat ću se 'treniranja' svog djeteta ili ostalih igrača tokom utakmica i/ili treninga, osim u slučaju da sam jedan od službenih trenera momčadi.
Također, slažem se da ukoliko prekršim neko od navedenih pravila budem disciplinski kažnjen
1. opomenom trenera, službene osobe i/ili lige;
2. pismenom opomenom;
3. suspenzijom utakmice od strane službene osobe ili trenera;
4. kaznom / suspenzijom sezone
Kada roditelj zna pravu mjeru uključenosti (a dobra mjera je znati da je djetetov sport dio djetetova života, a ne dopustiti da djetetov sport postane roditeljev život), onda roditelj može pomoći djetetu. Preambicioznim roditeljima dijete je u nekoj funkciji ispunjavanja roditeljskih zamisli, ideja, neostvarenih životnih želja.
Osnovna pomoć je – emocionalna – razgovarajući o temama koje su aktualne, o tome kako se nositi sa zahtjevnim trenerom ili s velikim gubitkom.
Dijete treba roditelje koji će ga pratiti i pravilno usmjeriti ako primijete preveliki stres u djeteta, isto tako, na roditeljima je da pažljivo procijene je li dijete odabralo dobar sport ili je pred sebe (fizički i emocionalno) postavilo preveliki zahtjev.
Zato, želite li biti kvalitetan roditelj malom sportašu, na vama je da
pokažete poštovanje prema djetetu sportašu,
budete pozitivni i vjerujte u dobre rezultate koje dijete može postići.
I ja bih dodala -
bavite se i sami nekim oblikom sporta/rekreacije kako bi djetetu bili dobar primjer za njegovo sportsko i fer ponašanje!
|
