.......
Razdražljivost. Kakvo je to stanje,kad natjera dušu na čišćenje,suzu da kapne,diže sve poklpce škrinja i čisti sve kutove. Pomalo bjesomučno i pišem. Mislim da je ipak kraj blizu. Gotovo je. Nisam osjećala do ovih trenutaka,ali istina je samo ta. Gotovo je nešto što možda za drugu stranu nikad i nije započelo. Nešto što je imaginizirano s moje strane,željeno,osjećano,proživljeno. Gotovo je nešto što možda samo nebo zna koji svijet je rastao u nutrinama mojih plamena,putova bez cilja,suženih obraslim šikarjem i ružama.
Osjećam bol. Osjećam tupu nepodnošljivu bol.Prazninu neke punine koju je olako punio,jednom,nekad davno. Osjećam gušenje,pomanjkanje hrane za moje stanice,moj svijet tajanstven.,želju nikad ostvarenu,potrebu nikad zadovoljenu,moje iće i piće življenja.
Nekako osjećam daljinu koja postaje sve dalja. Blizina,nekada bila u doticaju,iščezava. Mjenja se. Sve. Vraćanje na bojišta gdje ginu ljubavi nove,tražim samo njega. Ostaju samo sjećanja,u slikama mašte,okvirima emocija.,ljubavi ..
Bezbojna i transparentna prolazim putovima gdje koračanjem ostavlja trag. Nečujna,tiha ..za njega potpuno nevidljiva..sada...kao nekad u davnim počecima..
Padam. Gubim snagu crpljnu iz svakog atoma. Izcjeđena ,pogledom uperenim tražim energiju što me punila. Ne osjećam. Nema ga. Nema riječi ni slova,..nema više ljubavi nekada željene..Ostala je samo u meni rastuća i nikad zadovoljena!
Diavola
Sjedim.Ležim.Nogama podignutim oslanjam ovu stvar,tipkalo,tehničku olovku ili pisalo i ekran.Misli prenašam na bjelilo,veličinu bez kraja,koja upija svaku moju vibru,drhteći ulazi u ovu malu kutijicu,ostavljajući trag.
Mislim i uzdišem.Uznemirena kojekakvim događajima nastojim održati takt disanja.Tok misli.Korak tijela u praznom prostoru osjećaja.
Blizina koja je na trenutak od neba dana,silom je uzeta uigranom igrom sudbine i utjecajem sila.Ponadah se vječnom trajanju tog trenutka,osjetu daha što je u blizini grijao ledeno lice zaleđenih kapaka.Osmjeh titranjem budi uspavane stanice nekad zarumenjenih obraza.Ugoda zaplovi mojim dubinama
Bio je tako blizu.Samo na trenutak.
Mene.Njega.Nas.
Čitam! Čitam! I opet...Čitam!
Vraćam se u rikverc.Opet.I opet.I opet.I tako dokle?
U nedogled? U nedogled.
Ima me. Nema me u imanju.
Njegova sam u nepostojanju nas.
Nebo kao pokrov štiti misli i emocije na krilima oblaka.
Mene.Njega. Nas.
O presvjetla uzvišenost! Pomoć kao spas.
Lom stakla ,ranjeno padaju krhotine.
Vjetar nosi u krilu san.
Znaš,volim te!
Znam da znaš...
