Čitam! Čitam! I opet...Čitam!
Vraćam se u rikverc.Opet.I opet.I opet.I tako dokle?
U nedogled? U nedogled.
Ima me. Nema me u imanju.
Njegova sam u nepostojanju nas.
Nebo kao pokrov štiti misli i emocije na krilima oblaka.
Mene.Njega. Nas.
O presvjetla uzvišenost! Pomoć kao spas.
Lom stakla ,ranjeno padaju krhotine.
Vjetar nosi u krilu san.
Znaš,volim te!
Znam da znaš...
Post je objavljen 02.02.2010. u 02:53 sati.