...........
Definitivno,sve kopčam krivo.Zar je moguće da su sva moja slaganja puzzli kriva i loše postavljena,stvarajući sliku koja ne sliči originalu?
Zar je moguće da sam uzimala tuđe,krala nekom nemijenjeno.,spremala što mi ne pripada?
Borim se sa tom činjenicom,ne vjerujući u jednom trenu,a već u drugom netko mi šapuće-za tebe nije!
Zbunjenost je pojava koja me oblijeće i sputava.Ostaje krotka i stalno nastanjena.
............
Hm! Stvarno Zombiji šeću.Treći put napsana rečenica.
Večer. Pozdravljam nekog. Samu sebe.Svoju sjenu prepolovljenu na dva djela.
Ima jedna latinska,često korištena,pisana,rečena..postaje klišej...dosada...ali..misao mi nesta,kao i obično..opetovanje se nastavlja,kao da nije niti stalo,kao da se ništa nije promjenilo..i sve je i crno..i..bijelo...
Eto me.Opet.Ponovno.A rekoh-Kraj.
Fali li to meni dosljednost?
