--------
Iluzija.Idealiziranje mašte i snova.Iluzija..i opet..samo..Iluzija.
Sama spoznaja o krivo posloženim slikama,dovodi tijelo u pozu sklupčenog djeteta,kao u utrobi majčinog doma.Što je zapravo iluzija?Nekakva krivo nametnuta teorija od Boga?Nekakav cilj koji ne postoji?Mašta u ideali svakog njenog djelića?
Nacrtah sliku po mjeri uma.Njegove puteve.Prečice.Livade.
Nacrtah likove.Sjene.Sunce i zvijezdice.
Nacrtah mjesec.Pun.Prepun.Snen.
Nacrtah ljubav.Srce.Dodire.Usne.
Nečije korake i stope.Ruke u paru,dvoje.
Slika pokazuje smjernice.Ostao je samo jedan papir ispunjen,pohranjen u nekon kutku ladice.Slika pokaazuje samo iluziju koju je um skicirao po primjeru želje.Doživljene iza granica fizike.Misliti jedno,spoznati drugo boli neizdrživo.I preko njene granice.Kako sebi oprost dati ,misleći da je jedno,a zapravo On daje sliku reale.Prihvatiti i uvjeriti um i dušu,srce.Bježanjem ostavljam još prostora srcu da živi iluzorno sa ljubavlju koja plamti istim žarom,još uvijek.Premda,um percipira sliku koju ruka ne želi nacrtati,srce obojati,duša uokviriti.Ne.Takvu sliku ne želim,ne bih je voljela imati.
Znam,čeka me platno da upravo nju...prenesem..kistom.Tada..slijedi......................ne želim niti napisati tu riječ..
