25012009
Hm...13:13 sati je...neobične slučajnosti se dešavaju u zadnje vrijeme.Nekako mi je prošla godina bila praćena dvojkom,stalno u pogledu usmjerenom prema satu,barem jedna dvojka morala je stršati ponosno.
Primjetih da je ova neparna godina počela i neparnim brojem..trojkom..Prati me,i poklapa se mojim pogledom.Sat odlučno ocrtava tu zaobljenu liniju ispisanu jednim potezom.Šta će mi donijeti ta trojka? Nešto značajno,lijepo,moćno i snažno?..ili...neprilike zbog njegove ionako loše pozicije u cijelom brojčanom sustavu..praćen supersticioznim mišljenjem...?
Pitati se unaprijed otežava optimistično i vedro stanje potrebno u danu.Zato,upitnike strpati u košaricu i statično čekati neke događaje...Pametno?možda nije,al je odraz trenutne situacije i stanja duše.
Nešto htjedoh napisati.U zadnje vrijeme neće me slova..misli..napustile me i čekaju na podstrek koji bi otvorio zatvoreni krug misli.Bunilo i magla.Trčim prema njima,tražim,borim se protiv oluja u meni.Borbe traju.Vjetar me svojom snagom spriječava da provirim u taj krug zarobljenih misli.Tu su,blizu,spremne na dodir .Barijera pomiješanih vjetrova.Kopljima i mačevima brane tvrđavu sad već prepunu tih nemirnih stanara u želji slobodnog kretanja.Ne ide,još su putevi neprohodni.Zarasli šikarama isprljani blatom.Kad će kiša?
Želja ne jenjava.Dodire sanjam.Zanos tijela u tijelu i dah.Plamsanje iskre pogledima.Isprepletene misli tope se u vatri emocija.Vrijeme stalo djelima.Kazaljke sata statično očekuju akciju.Lebdenje svemirom u jednom dahu.Vibra obavija kožu u neposrednom dodiru,jedva dodirujući taj baršunasti organ.Padam u zanosu.Zagrljajima prelazimo u nirvanu.Umiranje dvaju tijela Amorovom strelicom.Kraj.
08012009
Šta li to radim? Ima li malo svjesnosti u meni dok proživljavam te promjene koje se nižu? Nije li moj Ja izašao iz mene i promatrajući me izvan tijela samo likuje nad mojim mukama?
Jednom mi netko reče da sam ovisna,ne o teškim porociima..o Njemu i blizini koju osjećam kad sam tu..
Da li bi se te promjene desile da nije u moj život ušao vrag?
Ponašanjem poput teenagera dajem sliku pomahnitale ovce koja uporno pokušava iskrast se iz stada i stranputicom skrenuti u divljine koje nikakvog dobrog ne nose. Ponekad se pitam.."Šta mi se to dešava?"
Zbunjena ispravnošću odabira odluka i postavljanje njihovog prioriteta,rascjepana koračam iz zablude u zabludu,opijena nedoumicama,osjećajima u ratu između njih samima..
Tko li me vodi? Ispaštam neke grijehe kojih nisam svijesna? Koliko li ih ima i koliko će trebati vremena da ih se očistim i nađem mir?
Prioriteti!
Pobrkani,bježe iz linearnosti u kaos njih samih.Stvarati prioritet po važnosti racionalnom logikom ili analogno njoj?
Birati u kaosu manje kaotično ili upuštati se u odabir po emotivnom nahođenju?
Racionalno,svijesno vs Emotivno!!!!
Kaos svemira sprema potop!Hoću li ga preživjeti?
Nema naslova..Život nema naslova,život je priča koja na svom zalasku dobija naslov na temelju proživljenih činjenica..Stoga..naslov će netko nekad napisat
Istina,i to je najbolji početak do sada..Čemu naslov.?.ovisi li o njemu kvaliteta priče ili samo čitaocu daje neku malu,sitnu uputu il' nagovještaj o čemu priča priča???....!!!!
Nagovještaj za ovu priču nije potreban..Davno je napisan..Ispričan..Ispjevan..
Čemu uopće nagovjestiti radnju bajke,ionako će se čitajući doći do te skrivene radnje.
Skriva li se nešto u ovoj priči?
Ništa!
Stvoriteljeva sila me stvorila sa nekim velikim manama....Iskrenost,razumijevanje,sažalijevanje,moral,praćene vječitom prisutnošću na usluzi,pomaganju,dijeljenju suza i teške misli...Neobično,a mislila sam da su to vrline koje bi trebale biti zastupljene u svim dušama..Katastrofalno stanje kad čovjek spozna da su mu misli krivo usmjerene,da vrline postaju mane,da ljubav nije iskrena,da je iskrenost izmanipulirana,da je njegova prisutnost iskorištena poput marionete..Vraćam se uvijek na početak. Moje priče nemaju kraja,zato nemaju ni naslova
Puno je pisano na nekim stranicama o ljutnji i njenim osobinama. Ne da mi se filozofirat i ponavljati neke stavke koje sam više puta zapisala. Istina je jedna..ne vodi ničemu,osim narušavanju zdravlja..o psihosomatskim boleštinama znamo podosta..Ljutiti se,nema smisla kojem bih podlegla i svoju osobnost narušila..Kako onda reagirati na stvar,pojavu,riječ koja povrijedi do bolnih dubina?
Osviješćenost čini čuda..Duboki uzdasi nanizani do beskraja,do trovanja kisikom i nesvijesti..Rasplakati se i ispustiti bol kroz suze,neka teku i oslobode tu dubinu prepunu razočarenja..Da,zašto ne?!! A..i...
Shvatiti neugodu kao dio ponuđenog životnog menija,strpanog tamo negdje pod glavnim jelima..ili..možda...predjela,nakon kojeg slijedi glavno jelo,...to čovjek sam odluči hoće li slijediti etiku i redoslijed obroka..
Život nam je kao prioritetnim jedinkama darovan. Niti poklonjenom konju se ne gleda u zube.
Živjeti život sa svim dogodovštinama ma kakve one bile,najglavnija je misija ovom gostovanju na ovoj strani dimenzije.Darovana nam je snaga preživljavanja i onog najnemogućijeg.Hvala silama,svemirskim vibrama!
Mad leon
Htjela sam se pobuniti što dva posta u decembru nikako nisu vidljiva čitaocu.Hm,da.A nisam li ovaj blog posvetila samo sebi i mojoj duši,bez znatiželjnih pogleda i komentara? Jesam,al opet mi podsvijest reagira na neviđeno,skriveno,što je ostalo u nekom serveru pohranjeno.
Ne,naravno da nije bitno,naravno da pišem sebi za nagradu,što napravih ovo ili ono u tom danu,mjesecu. Pa i nije neka nagrada,razmislim li malo. Iznijeti svoje stanje,kako bi ostalo zapisano,sa mogučnošću ponovnog čitanja i preispitivanja napisanog? Nisam više sigurna da li je to pametno.
Nije li bolje ono doživljeno zaboraviti i ostaviti tamo negdje iza,neka putuje nekim koridorima,nedostupnim i dalekim za javnost.Zaboraviti koliko se može..i krenuti drugim putem,brati drugo cvijeće i igrati se nekom drugom kišom što zalijeva lice..
U tami i dubini mašte crvi se neki okreću od žarenja što ih neprestano žar drži na nišanu.Ratovi bukte.Borbe slijede jedna uz drugu ponosno drže glavu.Imaju li snagu dovoljnu za još jednu borbu? iLi je rat pri kraju?
Gube se borbe,izgubit će se rat.Dobijaju li se borbe i rat će na tron zasjat.
Koji je omjer dobivenih i izgubljenih..? Fifti,fifti mislim.
Ne!!Ne mislim tako.Mislim da je On u prednosti.Mislim da je igra u njegovim rukama,palicu on drži i poput dirigenta zamahuje.I dalje zbunjuje.I dalje oči maže.I dalje kolo vodi mjenjajući smjer.Povređuje,nije mi jasno.Igra se.Cima i mrvicama navlači do mišolovke.
Možda je mišolovka zastarjelog roka bez funkcije
.
Hoće li mamac biti dovoljno dobar da navuče sad već razbješnjelog lava do ulaza u kavez?Nije li i on već umoran od silnih mamaca što mu mašući ispred nosa idu na živce..?Nudi mu se lijep komad mesa..pa ostarjela kost bez proteina..puna zdjela vode..pa ispražnjena i presušena od kapljica tekućine..Umara ga. Bijesni. Šeće i s prijezirom gleda. Koliko ima strpljenja da ne zamahne panđom i napadne.?
Ja se sigurno ne bih igrala s takvom zvijeri..Preopasno je!!!!!
09..
Dobro došla Nova Godino,dobro nam donijela sreće i mira,dobro nas uputila,vodila,ponudila..Priušti nam blagostanje u duši i zdravlju,ljubav nek nas dobrima čini,sunce neka nas svojom energijom oživi..
Trebala bih nešto reći.Trebala bih toliko toga reći.Trebala bih,a ne ide..
Blokirala me sila koja je me vodila.Ljubav tako močna.Koliko može usrećiti toliko proporcionalno može ugušiti..utopiti,zatomiti,zarobiti..Reagirati na provokacije koje lažima zrače,danas mi ne ide..Nemam snage,osjećam da gubim volje..Osjećam prazninu ispunjenom tugom i boli..Izreći cijelu istinu o njoj,kome?
Želim li uopće?Željela sam,imala kome..Sigurna nisam više.
Poželjela sam želju u 00:00,tako kažu,.."Poželiš li želju,ispunit će se!"
Djeluje li?Istinita povjesna iluzija?
Vidjet ćemo.Vidjeti!!!
