Mad leon
Htjela sam se pobuniti što dva posta u decembru nikako nisu vidljiva čitaocu.Hm,da.A nisam li ovaj blog posvetila samo sebi i mojoj duši,bez znatiželjnih pogleda i komentara? Jesam,al opet mi podsvijest reagira na neviđeno,skriveno,što je ostalo u nekom serveru pohranjeno.
Ne,naravno da nije bitno,naravno da pišem sebi za nagradu,što napravih ovo ili ono u tom danu,mjesecu. Pa i nije neka nagrada,razmislim li malo. Iznijeti svoje stanje,kako bi ostalo zapisano,sa mogučnošću ponovnog čitanja i preispitivanja napisanog? Nisam više sigurna da li je to pametno.
Nije li bolje ono doživljeno zaboraviti i ostaviti tamo negdje iza,neka putuje nekim koridorima,nedostupnim i dalekim za javnost.Zaboraviti koliko se može..i krenuti drugim putem,brati drugo cvijeće i igrati se nekom drugom kišom što zalijeva lice..
U tami i dubini mašte crvi se neki okreću od žarenja što ih neprestano žar drži na nišanu.Ratovi bukte.Borbe slijede jedna uz drugu ponosno drže glavu.Imaju li snagu dovoljnu za još jednu borbu? iLi je rat pri kraju?
Gube se borbe,izgubit će se rat.Dobijaju li se borbe i rat će na tron zasjat.
Koji je omjer dobivenih i izgubljenih..? Fifti,fifti mislim.
Ne!!Ne mislim tako.Mislim da je On u prednosti.Mislim da je igra u njegovim rukama,palicu on drži i poput dirigenta zamahuje.I dalje zbunjuje.I dalje oči maže.I dalje kolo vodi mjenjajući smjer.Povređuje,nije mi jasno.Igra se.Cima i mrvicama navlači do mišolovke.
Možda je mišolovka zastarjelog roka bez funkcije
.
Hoće li mamac biti dovoljno dobar da navuče sad već razbješnjelog lava do ulaza u kavez?Nije li i on već umoran od silnih mamaca što mu mašući ispred nosa idu na živce..?Nudi mu se lijep komad mesa..pa ostarjela kost bez proteina..puna zdjela vode..pa ispražnjena i presušena od kapljica tekućine..Umara ga. Bijesni. Šeće i s prijezirom gleda. Koliko ima strpljenja da ne zamahne panđom i napadne.?
Ja se sigurno ne bih igrala s takvom zvijeri..Preopasno je!!!!!
