Jedna stranica
Tama.Muk.Tišina.Tišina koja para ,reže dušu svojom oštricom slova.Šum jedan remeti idilu tame,tišine i sna.Šum glasova iz dubine,jecaja praćenim padom suza niz obraze.Tišina slova stvara grčeve praćene bolnim trzajem. Tama.Plam svijeće baca svoj sjaj na odskliznutu kap suze.Staklena suza ,usmjeren pogled.Tupi pogled vlažan i nemoćan.Čuje se zvuk otpale kapi što protutnji kroz tišinu prostora.Poput kakvog praska odjekne.Odbije se od stola i rasprši se.Mokra površina.Prazan papir.Nedostatak slova.
Uzdišem duboko.Izdišem lagano.Bol ograničava svaki pokret učinjen prsima.Nepomična statua beživotnog tijela ocrtana sjenom duhova.Tišina.Prazna tišina napuštena naglim odlaskom.Odlaskom sjene koja svojim atomima života nadahnjuje.Hrani..Mami omjehe..Šalje sreću i note..
...Magla.Gusta magla tjera obrise.Obrise dviju sjena sa maskama lebde u zanosu sreće.Ostavljene ,gubi im se trag što vodi ka nebu pod oblake.Skrivene od zvijezda,stapaju se u cjelovječne sne..
Latica .Latica jedna pokriva stranicu.Stranicu ispisanu jednim životom.Životom dviju sjena,njihovim letom,skrivenim slovima,tajnim snovima..Latica jedna.Samo jedna.Crvena.Nježna.
230209
Još malo,još par minuta...mjenja se datum,prošlo je dugo,predugo od pisanja..šta me potakne da navratim?..Šta me navuče da ostavim svoje osječaje,da utipkam tragove,da obojam platno,da ispijem krvave rane..?
Nemoć reagiranja dovodi me do ludila u noći što prekrivena velom tame probija prostor ispražnjen samoćom..Ne,nisam sama,nisam opsjednuta nekim,praznina u duši čini me malom,poput kakvog zrna graška..Igrarija..Sve je samo igrarija..Samo pusta priča opjevana nekim pjesmama koje su dobile svoje mjesto na polici punoj praha,..Opjevana ljubav,tuga i samoća ostala ucrtana..Samo igrarija..i ništa više...
Jedna riječ,jedna rečenica,nizovi lanca..prepuno riječi koje probadaju poput strijela,ostavljaju rane krvavog traga..Samo igrarija..Oplakana duša,oplakana kiša ispire lice puno suza..Samo igrarija..Grčevito primanje tijela savija se u boli napisane svake riječi,rečene,napisane ne u namjerama zla..Samo igrarija..Kako bol pretočiti u bocu prepunu praznine..kako obojati platno i precrtati ju nekim tonom samoće..Samo igrarija..Ne!Nisam sama..sama je duša potaknuta mišlju o igrama..Samo igrarija..Cijela jedna godina,ispunjena emocijama,isprepletena pletenica ljubavi i straha,mržnje i voljenja,zbunjenosti i rivala..cijela jedna godina ispijena do zadnje kapi preostale na dnu dna..cijela jedna godina misli i patnje..Samo igrarija..Samo igrarija..Svjesnost podbacila..Ostala zabita u nekim dubokim tamama..Reći koju riječ,ostadoh pogubljena..Samo igrarija..
Razočarenje!Pad!Nemoć!Jad!
Samo igrarija.......
08022009
Jel je?nisam niti sigurna,,,8.2.09..mislim da je,a i ako nije,ništa strašno,svejedno koji je dan,svejedno da li osjećala ove osjećaje jučer,danas il sutra,4..7..9..veljače...oni su ovdje,prisutni i ne pitaju za dan..
Spoznaje!!!Hm!!!voljeti ih il mrziti,pitanje je sad..Šekspir po Vuku..Vuk po njemu..obilazi ga,i drži u strahu..Rečenice se nižu,riječi ih čine svojstvenima.Izvući smisao zadatak je čitaoca.Hoće li mozak upregnut i otvoriti puteve da do njega dopire pravedan BIT rečenice..Interesantna je spoznaja da samo jedna rečenica,nanizana od par riječi otvara vrata zrcala i dozvoljava da se smiri usplamtjelo srce..Gorjelo je,plamenom punom strasti i ljubavi,gorjelo je iskreno,ne u zajebanciji,gorjelo je kao što dosad rasplamsalo se nije..pun sadržaja za dati,prazan i spreman za primiti..Plusquamperfekt!!!
Jedna,samo jedna rečenica puna istine ugasi plam,ostao žar..Neočekivana,neželjena,nerado čitana,zapamćena!
Ubola u srce koje krvari kap po kap.Bole iznenadne kiše ,vlaže strijele osjećane u praznini nutrine..Podarila se božica cerekavoj maski..Ubio ju osmjeh licemjerja i razvučene usne..
Shvatila!!
