Hoće li mi tko reći..Tko sam?
Utorak,30.12.2008.Preostao je još jedan dan te magične i mistične godine koja je nosila mnogo toga značajnog,novog,šokantnog,neshvatljivog..Godina koja neće biti izbrisana niti jednim sredstvom,godina isklesana u stijenu koju oplahuje val mora.Hoće li more povući u svoje ralje zapisane riječi što gledajući ga igraju se s suncem..Neće!Stoje tamo ponosno i duboko urezane,trajne,bijele,slatke,moje,naše..
Grudi mi prepune pucaju od naboja što osjetih nekad davno,što se ne seli.Naboji ljubavi i dalje neshvaćene.Ispunjena,ne osjećam se dobro,guši.I dalje.Što da radim?
Bila sam jednom u Veroni,Julijinoj kući,onoj koja odiše ljubavi,tugom i boli.Želja je tada poželjena,danas ostvarena,proživljena u boli,patnji i jadima.Nije li njena nesreća,ili barem dio ,putovao onim željama tada napisanima i poželjenima.?Duh nesreće dospio do mojih nutrina,moje sudbine?Ne živi li njen dah u mojim grudima?Putuje mojim prazninama.
Nova godina je pred vratima.kažu,napisati popis želja.Čemu?Ima li smisla?
On postaje sve okrutniji i udaljuje se teškim za mene koracima.Ne shvaća.Mislila sam da jedini razumije bit priče.Ne shvaća.Ima li netko na ovom svijetu spreman i sposoban doprijeti do mojih dubina,uma,svijesti i onih čahura koji skrivaju pravi temelj svega.Zar sam toliko komplicirano posebna,teško shvatljiva,zatvorena,i dalje nepročitana?Pitam se..Tko sam?Ne znam ni sama..A nekad sam znala!!!!
Želim si pronaći sebe,svoju istinu,a tada slijediti ju ne mareći za tuđe.Okrutno?Strašno okrutno,ali to želim.Napokon!
