Šutnja
Hm...čudnog li stanja,čudnih li misli,..lete okolo mene i tapkaju po kosi,češljaju me i miluju po licu..
Hvatam ih,igram,skrivaju se,u kutku sobe i,pokrivaču, dahom ovlaženom staklu...
Šta li žele,napadaju i provociraju, ostavljajući trag za sobom,mrvice povratka ,ružinim laticama prekrivene..' Šta li žele?
zar nisu dovoljno vremena dobile na dar? Listovi papira ispunjeni njihovim znakovima..
Vrišteći,sjele na tron i caruju. Ne odustaju. Nema samilosti kod njih. Nema posustanja i odmora. Truju i paraju.
Lebdim! Gledam svijet sa ptičjih krila..odozgo..sa neba..Prolazim put oblaka,probijajući se njihovim svijetom,pogledavam lijevo, desno, bjelina i gustina oblaka djeluje smirujuće..
Otvorene svijesti,ostadoh prazna..odlepršala u smiraj oblaka, Zatvorenih očiju, vjetar me drži za ruku, vodi i put slobodan mi stvara,čist bez prepreka ,i stupova, i nosača..
Oplahuje mi lice,kosu, udahom ispirem dušu..i sve oko nje..ono crno i goruće..
Kiša polakim korakom prati nas ..kucka na kapke i smeđim svijetom ulazi..Pogledava i prati,ima li koja kap,njena mati,što je tu neki dan prolazila..Iscjeđena,izlazi i obrazom klizi do krajnjeg upijanja u onaj organ, što nas pokriva..
Silazim uz pomoć vjetra, laganim korakom prilazim svijetu mom..Oko mene milion očiju u žurbi i strahu,gledajući ispred sebe ni ne znaju gdje život ide,kojim smjerom,kojom cestom,sivom il bijelom..
Vraćam se u san. Moj san,plavi,zeleni,bijeli..
Tama pokriva noć,tišina gusta lomljena povremenim zvukom note,pada u gušću zamrlu šutnju..šutnju rečenu tišinom,mrakom,tamom,srcem...
Šutnju izrečenu krikom,jalovim padom sjemena na neplodno tlo!
