Tears n Heaven
Jel netko navraćao dva il više puta u istom danu?
Bilo bi mi lakše kad bi mi netko došapnuo i potvrdno odgovorio. Klapton,stonsi,green day i ostali,natjeraše me natrag u sivilo duše, na podsjetnik arhiviran i duboko zakopan. Prsti me svrbe,neuroni ih tjeraju na pisanje.
Tears in Heaven! Koga ne bi natjerale na duboko iskapanje skrivenih i dobro pohranjenih dijelova sjećanja,.događaja, neizrečenih misli i želja. Tko ih nema. sjede duboko u nama, truju, opterećuju i stalno pdsjećaju na njihovo postojanje,gostovanje, ....stalno nastanjeni više i nisu gosti i gošće..
Ruju,stvaraju brazde sve dublje. Zatvoriti već navlažene oči,da ih nitko ne vidi, ne dodirne, ne ukrade suzu,moju prijateljicu. U polutami vraćati snove. Znam. Nema smisla: slažem se..to je i moj moto..Jednostavno,dođu ti trenuci kojima se ne možeš otrgnuti,svladati,pobjeći. Prate! Napadaju! Poput sjene postanu najbolje prijateljice.
Tears in Heaven! Bliže su,puno bliže,u nama,u meni,kucaju na okna,smeđa,plava...samo kliznu ne čekajući dozvolu,pristanak..baš ih briga..one urade po svom..kako ih volja..makar nam nije po volji,one su tu,prisutne,slane,malene,poput bisera važne..slatke,nježne,drage...suze...
