utorak, 28.08.2012.
T-Rex - “The Ultimate Collection” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 04 09 u 19:10 uri
|
Dosli su na scenu kao progresivni folk band, i u inegralnom sastavu stekli kultni status. Po raspadu, Marc Bolan, idejni tvorac i vodja grupe, minja smjer i udara temelje Glam Rock pokretu, postajuci istovremeno jedan od njegovih najistaknutijih predstavnika. Iako teen atrakcija, kao kompletna autorska licnost, stvarao je muziku za povjest i time se odlipija od mase instant teen idola toga doba. Vladavinu na top listama prekinula je njegova prerana smrt ! Budite s nama u utorak, u 19:10 na valovima Gradskog Radija Trogir i poslusajte zasto se T-Rex, jos uvjek, nalazi u kolektivnoj memoriji ondasnjih klinaca i klinceza. Vracamo se u sedmadesete i emisiju posvecujemo glam rock sastavu T-Rex i njegovom lideru Marc Bolanu. I odmah na pocetku da napomenem, pored planetarne popularnosti, o bandu, Marc Bolanu i ostalim clanovima se malo zna. Iako su non stop bili obasjani svjetlima reflektora, na povrsinu i za javnost je isplivalo samo ono vezano za scenu. Zbog toga cu ovu emisiju urediti po kronoloskom redu, predstavljajuci izdanja grupe uz najznacajnije teme sa njih. Dakako, na kraju, neizbjezan komentar urednika. T. Rex su bili Engleski sastav, oformljen daleke 1967 godine od strane pjevaca, skladatelja i gitariste, Marc Bolana. Band se u stvari formirao pod imenom Tyrannosaurus Rex, i kao takav izdao cetiri underground albuma. Band je u orginalnoj postavi imao samo jedan nastup i nakon njega se raspa. Marc Bolan nastavlja sam. Zadrzavsi ime, prikljucuje perkusionistu Steve Peregrin Tooka i zapocima sa komponiranjem i izvodjenjem materijala baziranom na akusticnoj gitari i udaraljkama. U svojim prvim radovima odaju priznanje velikanima pre-rock ere, Gene Vincentu i Eddie Cochranu. Kombinacija Bolanove akusticne gitare, specificnog vokala i udaraljki, te veoma cesto koristenje djecjih instrumenata, donjela im je malu, ali odanu bazu fanova u tadasnjem undergroundu. No sve to bi bilo malo, da ih u tom, ranom razdoblju, nije zapazio John Peel, najpoznatiji disk jockey tadasnje scene, te ih redovno pustao u svojim emisijama na BBC-u. Peel se toliko zblizija sa bandom da je kasnije i sudjelovao u nastajanju albuma T-Rexa, citajuci price koje je napisao Bolan. Jos jedan, ne manje vazan susret tog doba, dogodio se za vrime jednog koncerta, kad im pristupa producent Tony Visconti, koji ce im producirati manje vise sve albume u glam rock fazi. Imajuci takvu logistiku, Tyrannosaurus Rex uzlazi u studio, te 1968 godine izdaju debut album, za danasnje pojmove, pod malo cudnim nazivom, “My People Were Fair and Had Sky in Their Hair... But Now They're Content to Wear Stars on Their Brows”. Bilo je za ocekivati da ce tu i tamo netko obratiti pozornost na njega, ali za divno cudo, koja su se u to vrime stvarno dogadjala, album se po izlasku penje na 15. misto Engleske album liste, a kasnije, kad se sparuje u kompilaciju sa drugim studiskim albumom, zasjeda na prvo misto. Bilo bi nepravedno ne spomenuti i jos jedan faktor koji je uticao na rast popularnosti Tyrannosaurus Rexa. Naime, u to vrime, Marc Bolan izdaje knjigu poezije, “The Warlock of Love”, koja dolazi na top listu best selera, i time boostira muzicki dio stvaralastva. 1969 godine dolazi do konacnog razmimoilazenje izmedju Bolana i Tooka. Nakon snimanja albuma “Unicorn”, dvojac se razdvaja i Marc Bolan odlazi u potragu za novim stilom. U toj potrazi nailazi na perkusionistu Mickey Finna, koji ce mu postati partner u bandu i biti s njime u najkreativnijem periodu stvaralastva. Dolaskom Mickey Finna, Bolan zapocima pojednostavljivati izraz, i sta je jos bitnije, prebacuje se na elektricnu gitaru. Prelomna tema, koja oznacava i pocetak te elektricne faze, je bila "King of the Rumbling Spires", na kojoj je po prvi put angaziran citav band.  U to vrime dolazi do skracivanja imena banda. Marc Bolan je tvrdija da je ideja njegova, ali izgleda da je istina na drugoj strani. Naime, za snimanja prvog “elektricnog” albuma, producentu, Tonnyu Viscontiju je dopizdilo na zabiljeskama pisati puno ime Tyrannosaurus Rex, vec je pisao kraticu T.Rex. Ispocetka se Bolan ljutija na to pojednostavljivanje, ali kasnije je prihvatija i ka sta smo rekli, izminija ime u T-Rex. Prvi single na kojoj je bija vidljiv zaokret prema popu je izasao pocetkom 1971 godine. "Ride a White Swan", se penje do drugog mista Engleske liste singlova. Odmah iza singla"Ride a White Swan", izdaju singlicu "Hot Love", koja ponovo dolazi na vrh Engleske top liste i tu ostaje sest sedmica. Za potrebe turneje, Marc Bolan okuplja pun band, te pridruzuje basistu Steve Curriea i bubnjara Bill Legenda. Turneja je odmah pokazala da T-Rex gubi svoju staru publiku, koja se sastojala od hipija i underground freakova, ali je zato za uzvrat, privukao ogromnu masu teenagera. Tu negdje datira i prica o postanku Glam Rocka. Naime, uoci nastupa na Top of the Pops, u garderobi, sminkerica dodaje sljokice Bolanu ispod ociju, i taj se izlazak na pozornicu oznacava kao rodjenje novog pokreta. Neprastalno nastupajuci diljem Engleske, Marc Bolan pridonosi naglom usponu Glam Rocka. To je ujedno i prelomna tocka kod samog Bolana, te prelazi u potpunosti na elektricnu gitaru. U kreativnom smislu se takodje odvaja sa svojom lirikom od korijena, uoblicvavajuci je u skladu sa teen filozofijom tog doba. Dakako, zakruzujuci image i pristup komponiranju, biva proglasen za izdajicu undergrounda, te time u potpunosti gubi uporiste na toj sceni. U devetom misecu 1971 godine, T-Rex izadaju drugi album pod nazivom “Electric Warrior”. Album donosi veliki komercjalni uspjeh, a inace se smatra najboljim albumom grupe. Enormni rast popularnosti generira histeriju medju publikom, te kritika povlaci paralele prema Beatlesima. Cak se kuje izraz “T. Rextasy”, kao sinonim za opcu pomamu za bandom. Na albumu se nalazi i hit tema "Get It On", koja se penje na prvo misto Engleske Top Liste, da bi nedugo nakon toga dosegao istu poziciju preko Atlantika. “Get It On”, uz rane Bowieve hitove, postaje jedan od rijetkih Glam Rock hitova koji su se probili na Americko trziste. Kolika je bila bura koju su T-Rex digli u Engleskoj, svjedoci i jedan bizarni podatak. Naime, kad su nakon drugog albuma T-Rex pristupili EMI Recordsu, ovi su im za uzvrat dali vlastitu etiketu, te su T-Rex izdavali singlice i albume pod "T. Rex Wax Co.". U toku 1972 godine, Marc Bolan snima vlastiti film “Born to Boogie”, u kojem su prikazani nastupi u kojima su sudjelovali Ringo Star i Elton John. Sredinom te iste, 1972 godine, T-Rex snima treci album pod nazivom “The Slider”. U Americi postaje njihov najuspjesniji album, dok u Engleskoj ne dostize popularnost svog prethodnika. Te iste godine band izdaje jos jednu singlicu “Solid Gold Easy Action", koja se penje na drugo misto Engleske top liste.  1973 godina oznacava pocetak kraja T-Rexa. Te godine izdaju cetvrti album “Tanx”. Album se odmice od T-Rex uhodane sheme, donoseci melanholicne balade uz bogatu produkciju. Uz to, na albumu se nalaze instrumentali, sta je za grupu ovog usmjerenja bilo poprilicno neobicno. Defacto, “Tanx” je ukazivao na to da se izricaj grupe i pogotovo Marc Bolana razvija, i da krece novim pravcima. Nazalost, kako unutar grupe, koja se pocela osipati radi toga, tako i po odazivu publike i kritike, to nije bilo ono sta se ocekivalo. I tu dolazi do jednog paradoksa, rijetko vidjenog u svjetu show bussinessa. Album “Tanx” koji je nagovjestija skori kraj, u sebi nosi najvece hitove T-Rexa i daleko nabolje producirani album do tada. Ostale teme, iako ne hitoidne ka one koje su se nasle na singlicama, svaka za sebe ima svoju snagu i tezinu. Uspjesno izbjegavajuci zamku popunjavanja praznina, Marc Bolan i Tony Visconty slazu teme koje podupiru jedna drugi, ne diskriminirajuci ih prema hitodnosti. Za mene osobno, najbolji album banda. Da se uvjerimo u apsurdnost situacije u kojoj se nasa band i Marc Bolan, poslusajte “Tanx”, i uvjerite se sami. Zbog nepovoljnog prijema albuma, rastuceg ega Marca Bolana, i dakako, zbog obilja alkohola i droge, dolazi do neminovne alijenacije clanova banda i drustvo se lagano osipa 1974 godina zatice T-Rex i Marc Bolana sa novim albumom. “Zinc Alloy and the Hidden Riders of Tomorrow” izlazi u drugi misec te godine i penje se na 12. misto Engleske top liste. Album oznacava povratak Bolana korijenima Tyrannosaurus Rexa, povratak na duge teme i kompleksnu liriku. Iza sebe ostavlja sve cime je stekao planetarnu popularnost. Grupa se prosiruje sa jos dvoje gitarista, kako bi na sceni pokrili sve ono sta je Marc zamislio u studiju. Nazalost, to je vrijeme kad dolazi do raskida sa producentom Tony Viscontijem, a nedugo nakon njega odlazi i najvjerniji Marcov prijatelj, Mickey Finn. 1975 godine Marc Bolan izdaje svoj solo album “Zip Gun”, kojeg sam producira. Pored djelomicnog sudjelovanja Tony Viscontija, produkcijski dio nije bas bija primljen sa odusevljenjem. Cak stavise, dolazilo je vrime Bolanovog pada u ocima kritike. Donedavno uzdizan u nebesa, postao je krpa o koju su svi otirali noge. I jos jedna apsurdna situacija, vezana za to doba, nazalost oznacava put Marc Bolana. Kako je pljucanje uvatilo maha, tako su pale i optuzbe, da je Marc iskopirao svoj “Zinc Alloy” od Bowievog “Ziggy Stardusta”. Zaludu je onaj mali dio kritike i publike, koji je osta uz Bolana, vikao da je “Zink Alloy” stvoren sredinom sezdesetih godina, sta i je bila cinjenica, dok Bowie jos niti nije bija na sceni. Nesklonost kritike, problemi sa porezom u Engleskoj i selidba u Monaco i Ameriku, uz poznati Napoleonov kompleks koji ga je pratio, Marc Bolana gura sa scene, te ga time smjesta u posvemasnju izloaciju. U tom mentalnom stanju, Marc Bolan izdaje, kako smo rekli prije, album “Zip Gun”, koji izlazi samo u Engleskoj. Album biva prvi koji ne dospjeva na top liste. Dakako i na ovom ostvarenju, Marc Bolan je preuzeja, poprilicno neuspjesno, producentsku palicu. Album je nafilovan eksperimentom sa soul muzikom i na svjetlo dana je donija dvije singlice. Obje su se doduse popele na top liste, ali na njima nisu ostavile nekog velikog traga. Ziveci van stuja i tokova moderne muzike tog doba, Marc Bolan, pod etiketom T-Rexa izdaje svoj ultimativni album “Futuristic Dragon”, okrunjen sizofrenicnom produkcijom, koja je varirala od zvucnog zida ala Phil Spector, do stare T. Rex boogie atmosfere. Zacudo album dolazi na top liste, doduse samo do 50. mista, ali i to je bija uspjeh za band kojeg su vec svi otpisali. Singlice skinute sa albuma, "New York City" i "Dreamy Lady", takode se penju po top listama. Ponukani dobrim prijemom albuma, T-Rex krece na turneju, te nastupa u mnogobrojim emisijama muzckog sadrzaja. Tog lita 1976 godine, T- Rex izdaju jos jednu singlicu "Laser Love", koja se isto tako penje na top listama. Bilo je ocito da se T-Rex i Marc Bolan ponovo radjaju iz pepela. 1977 godina je tribala biti godina velikog povratka T-Rexa na scenu. Pridobivajuci ponovo naklonost kritike, izdaju, nazalost, posljednji album, “Dandy in the Underworld”. Album se, ocekivano, penje se na top liste i dolazi do 26. mista. Postaje najprodavaniji album grupe jos od vremena albuma “Zinc Alloy and the Hidden Riders of Tomorrow”, izdanog 1974 godine. Album je na singlice donija dvije teme, "I Love to Boogie" i "The Soul of My Suit", koje ipak ostavljaju trag na top listama. Na krilima novog uspona, Marc Bolan radi zaokret i svoj izricaj prilagodjava vremenu. Bilo je to doba radjanja punka, te se i on, na svoj nacin pridruzuje pokretu. Preobrazba ide toliko daleko, da cak radi planove da ponovo radi sa Finnom i Tookm, te da obnovi saradnju sa Tony Viscontijem. Imajuci pred sobom novi put i ponovni uzlet karijere, Marc Bolan se vraca u zivot. Tako jednom prilikom odlazi sa djevojkom na veceru u Morton klubu. Po povratku iz kluba, gine u sabracajnoj nesreci. Za dvije sedmice je triba napunit 30 godina. Bija je to kraj jednog banda i cilog pokreta. Jer iako ne vise tako masovno popularan, Marc Bolan je jos uvijek bija i te kako uticajan na glam sceni. I kad o smrti govorimo, svi clanovi T-Rexa su danas mrtvi. Steve Peregrin je partija 1980, Steve Currie 1981 i Mickey Finn 2003 godine. T-Rex su izvrsili presudan uticaj na Glam Rock pokret sedamdesetih. Ne samo da su ga utemeljili, vec su sam izricaj razvili do neprepoznatljivosti. Koliko je bilo pametno napustati konja koji je dobivao trke, tesko je reci, ali ne zaboravimo jedno. Marc Bolan je bija teen idol, ali isto tako i kompletna muzicka licnost. Vjerovatno je jednostavno tija napredovati i sebe je vidija u nekim drugim vodama nakon napustanja Glam pokreta. Djelujuci skoro na kraju explozije blues rocka, kad se ovaj metamorfozirao u nebrojene pravce i stilove, T-Rex utemeljuje jos jedan od njih, sticuci tako ogromnu popularnost. Dostupnost sirokom krugu publike kao i specificnost opusa, neminovno donosi sljedbenike, kako po samom oponasanju tako i po uticajima. O oponasateljima nebi, jer ovde se time ne bavimo, ali uticaj kojeg su imali T-Rex daleko nadmasuje poimanje ondasnje komercjalne scene. Da ne ostane samo na rijecima, nabrojimo samo neke. John Marr iz banda Smits, navodi Marc Bolana kao glavni uzor. Pokusaj imitiranja tog uzora je isa toliko daleko, da je prilagodjavao svoje teme Bolanovim i pokusavao cilo vrime vjerno iskopirati Marcovu gitaru. T-Rex su, mozda zvuci cudno, isto tako uticali na The Who, na samog Bowiea, iako su kriticari optuzivali Marc Bolana da ga kopira. Kojeg li apsurda! Lista se nastavlja sa Mott the Hoople, The Ramones, My Chemical Romance. Isto tako, cak su i Oasis bili sljedbenici Marc Bolana. U svom hitu "Cigarettes and Alcohol", su “posudili” riff iz Bolanovog hita "Get It On", da bi na pitanje o plagijatu gitarista Oasisa, Noel Gallagher, izjavija da se radi o “veoma jakom uticaju” Iz svega iznesenoga dolazimo do jos jedne interesantne cinjenica kad govorimo o T-Rexu. Naime, neobicno zvuci, ali eto, cinjenice govore za sebe, da nakon raspada banda i Marcove smrti, sljedecih dvadesetak godina uticaj banda raste geomeriskom progresijom. Skoro da ne postoji band koji je iznikao pod kapom hard rocka, punka, new wavea, pa cak alternativnog rocka, koji kao direktni uzor ili bar kao jedan od njih, ne navodi T-Rex. Oprostit cemo se od Marc Bolana i T-Rexa sa temom koja ni na koji nacin ne determinira njegovo stvarlastvo, ali je kljucna u razumjevanju njegova opusa. U njoj se nalaze korijeni, nalazi se tocno odredjena lokacija odakle Marc Bolan dolazi i ma kako to zapakovao u kasnijoj fazi djelovanja, nikad u stvari nije pobjegao od nje. I jos nesto, Marc Bolan je bija i te kako dobar gitarista. I sta na kraju rec. Manje vise sve je receno, kako faktografski, tako i sa moje strane. Jedino sta bi jos moga dodati je mozda jedna misao. Sican se T-Rexa i Marc Bolana, sican se njegovih albuma, sican se singlica i hitova. Sican se dana kad je poginija. Ali isto tako se sican sa kojim je prezirom docekivano svako novo izdanje T-Rexa, pogotovo medju underground publikom. Malo ko je onda vidija i moga pretpostavit da ce T-Rex nadziviti mnoge onda priznate, danas zaboravljene velicine, a jos manje je bilo onih koji su vjerovali da ce se ime Marc Bolana i T-Rex spominjati i 40 godina nakon njegove smrti. Ova emisija je dokaz da je tomu tako! Eto ! Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: T-Rex - 20th Century boy T-Rex - Metal Guru T-Rex - Debora T-Rex - Telegram Sam T-Rex - Ride a White Swan T-Rex - Get It On T-Rex - Children of the Revolution T-Rex - Jeepster Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link: Music LP-Underground Feta |
ponedjeljak, 27.08.2012.
Mesmera - “Emptiness Forseen" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 28 08 u 19:10 uri
|
Za ovi utorak nazalost nisan uspija pripremit novu emisiju, zbog prezauzetosti na sasvim drugoj strani. Stoga cu ponoviti emisiju posvecenu Mesmeri i njihovom EP prvjencu “Emptiness Forseen" U emisiji su gostovali i clanovi grupe, sta je bila novitada. Budite s nama u 19:10 uri i poslusajte emisiju o nasin rockerima. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Ovaj put cu u cjelosti prenjeti recenziju sa portala "terapija.net" To ne znaci da ne stojin iza nje. Dapace, ali, ovom prilikom neka se cuje malo drugovaciji glas od onog vec standardnog. Evo ga u cjelosti:  Demo album koji to ustvari nije. Prvi album trogirskog melodic death metal benda Mesmera ima sve karakteristike jednog pravog albuma. Osim što nema dovoljno pjesama da bi se mogao nazvati dugosvirajućim. Zove se "Emptiness Foreseen" i sadrži šest pjesama. Međutim, u njemu dolazi na vidjelo jedan bend koji je već srastao kao cjelina. S prepoznatljivim i osebujnim stilom, te iznenađujuće dobrom produkcijskom kvalitetom. Članovi benda su Petar Brkić (vokal, gitara), Hrvoje Crnković (bas), Ivo Jerković (gitara), Jerko Vičić (bubnjevi) i Blaž Tomaš (vokal). Bend je prvotno osnovan od strane basiste Hrvoja i pjevača/gitarista Petra. Tijekom ove godine su im se pridružili i ostali članovi. Iza sebe imaju već par nastupa po raznim lokacijama u državi. A također su stekli i određenu pažnju ovdašnjih specijaliziranih medija, kako internetskih portala tako i radijskih emisija, na kojima su se kroz intervjue podrobnije predstavili poklonicima žestokog zvuka. Kao što su već i sami izjavili u jednom od vođenih razgovora, nisu previše opterećeni stilskim stereotipima. Već nastoje se držati vlastite inspiracije, pa u bilo kojem pravcu ih to u konačnici odvelo. U osnovi sviraju melodični death, s primjesama progresivnog metala u kojem kombiniraju clean i grawl vokale. Također u svojim skladbama imaju komponentu neo-klasične akustične gitare; to su pretežno kratke dionice, koji služe kao most između različitih dijelova kompozicije. I zastupljene su u gotovo svim skladbama albuma. U kojima tada na trenutke utihnjuju nabrijane električne gitare i ostaje čisti akustični zvuk. Kroz dvije gitare i bas, te dva vokala, grawl i clean, melodije zvuče vrlo "ispunjene" i višeslojne. Izgrađene izuzetno melodičnim rifovima i epskim solažama. Te su praćene ozbiljnim i energičnim ritmovima bubnjeva. Da se ne radi o čistom death metalu, najbolje pokazuje skladba "Destined To Ruin". U kojoj se vješto spajaju grubi grawl i death rifovi s "nježnijim" progresivnim dionicama i čistim vokalom, koji najviše dolazi do svojeg izražaja u melodičnim refrenima. I čine ovu pjesmu jednom od najboljih na albumu. Pri tome se ne dobiva onaj osjećaj da se kroz spajanje više stilova samo pokušava dobiti na nekoj posebnosti. Naprotiv, ovo sve zvuči prirodno i autohotno. Znači, ovdje se ne radi o nekom ispraznom "silovanju" različitih glazbenih pravaca. Već je sve optimalno ugrađeno i prikladno dozirano. Same strukture skladbi variraju između sporijih predjela, žestokih ubrzanja i intenzivnih raspaljenja u melodijskom klimaksu. Pri tome uvijek zadržavajući sebi svojstvenu harmoničnost i kompaktnost. Također se u njima smjenjuju različite atmosfere; od svijetlijih i lakših dijelova, u kojma dominiraju elementi prog-metala s clean vokalom, i teških i brutalnih death pasaža s vrlo izraženim grawlom. Kao, na primjer, u skladbi "Expose Your True Side". U kojoj se stavlja na stol uz to i vrlo upečatljiva energična solaža. Među ostalom, pored tipično brutalnih death metal dionica, zastupljene su i dionice diskretnog klavira. Kao što je to slučaj u skladbi "Social Slavery". Također, jednoj od najjačih skladbi albuma. Koja ujedno i najbolje pokazuje sve ono iza čega stoji ovaj bend; kreativni i melodični death metal, čije melodije ne zvuče tako kao da su već negdje poslušane. Veliki plus ovih skladbi je i taj što su njihovi tekstovi orijentirani na aktualnoj sadašnjici i sadrže u sebi jednu jaku kritičnu notu ove naše opće situacije. Kao na primjer zadnja skladba albuma, "Degraded Design". U kojoj se s riječima 'my second class generation' vrlo pogodno imenuje većina današnje mlade generacije. I u kakvim je ona sve nažalost katastrofalnim uslovima prinuđena odrastati i živjeti. Ili skladba "Devour the Core", koja se dotiče našeg devastiranog moralnog, ekonomskog i političkog stanja. Ili se kao u uvodnoj skladbi "Bleeding Justice" spominje svih onih ljudi koji su u presudnim trenucima naše države igrali odlučujuću ulogu, da bi danas ti isti ljudi bili ostavljeni po strani, obespravljeni i zaboravljeni. Znači, iznimno angažirani i autentični tekstovi, inspirirani iz svakodnevnog života. A to je jedna vrlo važna činjenica. Također je potrebno istaknuti i odličnu produkciju ovog materijala. Koja ima sve potrebne predispozicije jednog profesionalno odrađenog albuma. Sa svojim debitantskim "demo" albumom "Emptiness Foreseen", trogirski bend Mesmera je zasigurno zaslužio respekt ovdašnje metal-zajednice (ako je uopće možemo tako nazvati). I s ovih šest skladbi je svakako pridonio svoj dio da ona bude kvalitetnija i bogatija. Ostaje se samo nadati da ovo sve neće ostati na samo jednom demo albumu." Eto, to jë bila recenzija sa portala "terapija.net  Sta na kraju reci? Momci iz Mesmere su ozbiljno svatili izazov koji je muzika bacila ispred njih. Od prvog takta albuma je jasno da misle ozbiljno i tako se i ponasaju. Citavim albumom dominira profesionlna nota koja u kombinaciji sa dobrom produkcijom donosi finalni proizvod koji daleko nadmasuje granice Naseg Malog Mista pa cak i jedine nan ljepe nase. Virujen da ce band nastaviti u istom maniru i sa svoje strane mogu im pozelit sricu u uzburkanim muzickim vodama i da doplove do drugog albuma. I dakako, zazelit im uspjeh koji ce se mjerit u nacjonalnim pa i internacionalnim metrom, jer na kraju balade, sta ima lose u tome da sa ponosom izgovaramo ime - Mesmera. Eto! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Mesmera - Bleeding justice Mesmera - Devour the core Mesmera - Expose your true side Mesmera - Destined to Ruin [Official Music Video] Mesmera - Social slavery live at Quasimodo Mesmera - Degraded design Mesmera - Bloodline/Battery --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link: Music LP-Underground Feta |
utorak, 21.08.2012.
srijeda, 15.08.2012.
Allman Brothers Band - “Beginnings” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 21 07 u 19:10 uri
|
Prije par trenutaka san dobija poruku koja je odgodila moj ukrcaj za par dana, te mi time omogucila da vodim jos jednu emisiju. Ovaj band san cuva za posebnu priliku, jer je i sam poseban, a pogotovo ono sta cu predstaviti na kraju emisije. Dunque, da ne duljin, u iduci utorak, Allman Brothers Band i njihov dupli album "Beginnings", koji je u stvari komplet prva dva studiska albuma. Budite s nama sljedeci utorak na Gradskom Radiju Trogir i poslusajte o cemu se radi. Ono sta sa svoje strane mogu zagarantirati svima, niko se nece razocarati!! Band kojeg cu veceras predstavit san cuva za neku posebnu prigodu, jer je i sam poseban. Zasto je veceras posebna prigoda, nemam pojma, neka svako pronadje svoj razlog, a mi krecemo: Allman Brothers Band i njihov album “Beginnings”. Ostanite s nama i dozivite atmosferu Sauthern Rocka u svom najboljem izdanju. A za sam kraj emisije, posebno iznenadenje. Neznan ko nikada nije cuja za The Allman Brothers Band i jos manje za njihovu muziku, ali za neke nove klince i klinceze, ajmo iz pocetka, onako kako kaze sluzbena povjest banda. The Allman Brothers Band je bija i jos je, Americki rock/blues band. Doduse, ovo rock/blues triba svatit malo labavije, jer pored uticaja te dvije struje, cesto se u opusu banda moze nadzrijeti uticaj jazza, countrija, pa cak i cajuna. Doduse, ti uticaji su minorni, ali ipak u odredenim momentima, daju boju zvuku. Grupa je osnovana u Jacksonville u Floridi, davne 1969 godine od brace Duane Allmana, koji je svira slide i solo gitaru i Gregg Allmana na klavijaturama. Gregg se isto tako posvetija pisanju tema, i zacudo, dobro ga je islo. Braci se uskoro pridruzuje Dickey Betts sa svojom solo gitarom, te se ukljucuje u skladateljski dio posla u grupi. Posljednji dolaze Berry Oakley na basu, Butch Trucks na bubnjevima, te Jai Johanny "Jaimoe" Johanson takode na bubnjevima. Po samom oformljavanju prve postave postavilo se pitanje vokala. Cak su odrzavane i audicije, ali bez uspjeha. Duane je cuja brata par puta kako piva za sebe, ali nikako ga nije moga nagovorit da odradi vokalne dionice. Naposljetku, nakon dugog uvjeravanja Gregg pristaje i finalna postava Allman Brothers Banda je zaokruzena.  The Allman Brothers Band zapocimaju sa svirkama diljem Americkog juga. Za vrime turneje izdaju prvi album, nazvan po imenu grupe. Razvijajuci svoj izricaj na pozornici, zapocimaju sa dugacim jamovima prepunim prekrasnih solaza Duana i Betsa. Malo po malo, zapocima se graditi kult banda. Generiraju se rijeke sljedbenika koje putuju sa bandom po turneji, pridonoseci rastu popularnosti. Iako neprihvaceni od establismenta, pored slabe prodaje debut albuma, grupa meteorskom brzinom dolazi na sam vrh Amercke rock scene. “Idlewild South”, drugi album, izlazi 1970 godine i predstavlja okosnicu komercjalnog uspjeha grupe. Produciran od strane Tom Dowda, donosi buduce standarde grupe "Revival" i "Midnight Rider". Ajmo napomentu ovom prilikom, da nakon izdavanja drugog albuma, Duane Allman nakratko odlazi i pridruzuje se Eric Claptonu na njegovom mozda najvecem projektu – Layla. Davsi neizbrisiv pecat temi, Duane posredno boostira Ericovu karijeru i vraca ga ponovo u nebo odakle je nakratko bija ispa. Po povratku u band, Allman Brothers Band neprestalno putuju ucvrcujuci svoju reputaciju zivog banda. I da ne duljimo sa ovim uvodom, pred nama su u stvari dva albuma ovog velikog sastava, te je red da ih poslusamo. Krecemo prvo sa albumom prvjencem, koji nosi naziv grupe, The Allman Brothers Band.  Emisiju cemo nastavit drugim djelom, odnosno drugim albumom “Idlewild South”, a nakon njega nastavljamo sa daljnjim prikazom karijere banda, u stvari, djelom koji je nama interesantan. 1971 godina je bila magicna godina za grupu. Postaju neprikosnoveni vladari scene, nastupaju pred rasprodanim auditorijem. Iz tog perioda datira jedan dogadjaj, kojeg se sican veoma dobro. Naime, kako je grupa stekla kultni status, a niti jedan koncert nije bija isti, za vrijeme turneje te godine, desetak tisuca ljudi je sljedilo grupu iz grada u grad, sa koncerta na koncert. Bija je to spektakl nikad do tada vidjen, koji se kasnije ponovio u nesto manjem obimu, za turneje grupe Greatful Death. Te iste, 1971 godine, snimaju zivi album u Filmore Eastu, najpoznatijoj dvorani u svjetu rock muzike, uz dakako, Filmore West. Koncerti zabiljezeni na duplom albumu predstavljaju vrhunac karijere banda i manje vise i kritika i publika se slazu u tome da je ovaj album najbolji zivi album koji je ikada napravljen. Evo i citata George Kimballa, kriticara Rolling Stone magazine: "the best damn rock and roll band this country has produced in the past five years." Uz njih i ja potpisujem tu izjavu, jer evo vise od 40 godina ga slusan i magija koncerta otisnuta na ondsnjem vinilu me svaki put ostavlja bez daha. Na snimljenim koncertima, a govorimo o koncertima iz Filmore Easta, odrzanim u treci misec, 12og i 13og, Allman Brothers Band uvodi cak i novi uticaj u svoj izricaj. Tako pored vec spomenutih, u soundu grupe se nadzire cak i daleki trag klasicne muzike, a sve protkano duelom Duanove i Bettsove gitare. Na ovim koncertima cak i Oakley donosi novi pristup basu, koji na momente djeluje kao treca gitara. Sam Gregg Allman nikad nije bija blizi hrapavom “Ray Charles” vokalu, a bubnjari su tih veceri bili u transu. Koncerti su trajali cilu vecer i protegli se do jutarnjih sati, u stvari, zavrsavali su kad je sunce vec bilo visoko na nebu. Vjerujem, da svaki od sretnika, koji su bili tamo te dvije veceri, cili zivot u sebi nosi te trenutke. Kako san negdi procita, pojavom interneta, pojavila se i grupa koja je iznikla iz publike i tim putem njegovala uspomenu na te dvije noci. Ne manje vazna je i cinjenica da je Allmanima pala ta cast da zadnji nastupe u dvorani, koja je nakon njihovih koncerata, nazalost, zauvjek zatvorila svoja vrata, kao i blizanka na zapadnoj obali. Nakon ogromnog, planetarng uspjeha, tragedije su pocele protresat band. Najprije je Duane Allman izgubio zivot u saobracajnoj nesreci na motoru, a neposredno nakon njega, skoro na istom mjestu, basist Berry Oakley, isto gubi zivot, pod identicnim okolnostima ka i Duan. I kad o slucajnostima govorimo, spomenimo i to, da su i Duane i Berry imali iste godine – 24! Te su tragedije tako protresle Ameriku, da su cak i FM stanice, koje nikada u svojoj povjesti nisu emitirale pisme duze od 3 minute, pocele sa 20to minutnim improvizacijama Allman Brothers banda, i sa dakako, u to vrime, vec izdanim “Live at Filmore East”. Grupa u medjuveremenu izdaje jos jedna veliki hit album “Eat a Peach”, na kojem Betts zamjenjuje Duana u temama koje ovaj nije uspija snimiti. Album sadrzi snimke koje nisu nasle misto na “Live in Filmore East” albumu, te par studio snimki. Defacto, ovaj dupli album je predstavljao vrst ekstenzije svog prethodnika. Novi basista Lamar Williams se pridruzuje grupi koja ulazi u studio radi snimanja novoga albuma “Brother and Sisters”, jos jednog mega hita grupe. Po samom izlasku dospjeva na prva mista top lista i tu provodi pet sedmica. Album sadrzi nove standarde grupe: "Ramblin' Man" i "Jessica", obje napisane od strane Bettsa. Doduse, nije bilo bas cudno da je recimo “Ramblin Man” dosao do drugog mista Billboarda, ipak je pisma hitoidna i u klasicnoj je formi, ali iznenadila je “Jessica”, koja je u stvari sedmominutni instrumental. Bilo kako bilo, spomenuti albumi i singlice skinute sa njih ponovo donose Allman Brothers Band na vrh svih vrhova i konacno ih cementiraju, za vjeke vjekova, amen, kao najvecu koncertnu atrakciju tog doba. Samo da malo razjasnim ovu zadnju recenicu “najvecu koncertnu atrakciju tog doba” Kako se vrimena minjaju, tako se nazalost minja i sam pojam necega. Danas pojam, velika koncertna atrakcija, ako i postoji, privuce 50 do 60 tisuca ljudi i to se predstavlja ogrominim uspjehom. Grupe koje su u stanju privuci 100 000 ljudi i vise su skoro nestale ili ako ih i ima, su u stanju hibernacije i mogu se nabrojiti na prste jedne jedine ruke. Prijasnja recenica preslikana u doba o kojem govorimo znaci ovo: 28 06, 1973, na Summer Jamu u Watkins Glenu, u drzavi New York, Allamn Brothers Band je sakupio oko 600 000 ljudi. Sa njima su jos bili Band i Greatful Death, ali zvjezde dana su bili oni. Svojim postojanjem i djelovanjem Allman Brothers Band su polozili temelje novom muzickom pravcu, koji ce se kasnije nazvati Saouthern Rock. Sam pravac je pao na plodno tlo, da di nego na jugu Amerike, te ce se tamo zadrzati do danasnjih dana kao dominantni pravac, odoljevajuci svim mogucim uticajima i novim stilovima. Da ne duljimo o ovome, spomenimo samo par bandova koji su krenili stazom koju su Allmani utabali - Marshall Tucker Band, Ozark Mountain Daredevils, Charlie Daniels Band, Elvin Bishop, Molly Hatchet, Outlaws, Little Feat, Lynyrd Skynyrd i jos na stotine ne manje dobrih bandova. Dakako, svaki od ovih bandova zasluzuje posebnu paznju, a ajmo bit neposteni pa izdvojit Lynyrd Skynyrd, kojima cu uskoro posvetiti emisiju, kako radi kultnog statusa u drzavama ex-konfederacije, i tragicnog zivotnog puta, tako i radi same muzike koju su stvarali. O tom drugom prilikom. Na ovom mjestu bi zakljucio emisiju o Allman Brothers Bandu, jer nakon ovog razdoblja nastupa period trzavica, neslaganja, personalnih promjena, te kao rezultat, ne bas uvjerljivi albumi. Doduse, jos uvik su ti albumi bili vrijedni paznje i slusanja, ali od Allman Brothers Banda se ocekuje daleko vise. Tako recimo, na albumu “Win, Lose or Draw”, cak i ne sudjeluju svi clanovi banda, iako album nosi par velikih tema, Muddy Watersovu "Can't Lose What You Never Had", i Bettsov instrumental "High Falls", te Allmanova naslovna tema, napisana pod jakim uticajem Jackson Browna. Pored razmirica, trzavica i sukoba, i u nedostatku novog materijala, diskorafska kuca izdaje zive albume koji se redom slabo prodaju i ne sadrze nista od onoga po cemu su Allmani postali ono sta jesu. Band se u zadnjih desetak godina ipak nekoliko puta ujedinjavao, izdavao veoma dobre albume, poduzimao rasprodane turneje, ali to u nasem kontektu vise nije bitno. Jer Allman Brothers band su dali sve sta su imali dati zakljucno sa albumom “Brothers and Sister”. A pogotovo, kad govorimo o “onom” The Allman Brothers Bandu, kad prvenstveno mislim na postavu snova u kojoj su bili Duane i Berry. Stoga, za sam kraj emisije, imam to zadovoljstvo pustit vam integralnu zivu verziju teme “Wipping Post”, snimljenu u jednoj od dvije magicne noci u Filmore Eastu. Ono sta cete sada cuti predstavlja vrhunac kreativnosti improvizacije, u kojem do punog izrazaja dolazi sva genijalnost Duane Almana, ali nista manje ni Dick Bettsa. Odsviran jednom i nikad vise u ovom obliku, ovaj jam predstavlja nesto najljepse sta san ikada cuo u zivotu. Koliko san u pravu, prosudite sami. Eto ! Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: The Allman Brothers Band - Don't Want You No More / It's Not My Cross to Bear The Allman Brothers Band - Black Hearted Woman The Allman Brothers Band - Trouble No More" The Allman Brothers Band - Every Hungry Woman (live '70) The Allman Brothers Band - Dreams, Fillmore East, 1969 The Allman Brothers Band - Whipping Post The Allman Brothers Band - Revival The Allman Brothers Band - Don't Keep Me Wondering The Allman Brothers Band - Midnight Rider The Allman Brothers Band - In Memory of Elizabeth Reed (Fillmore East 71') The Allman Brothers Band - Hoochie Coochie Man The Allman Brothers Band - Please Call Home The Allman Brothers Band - Leave My Blues At Home i za sam kraj, kao i u emisiji, "Wipping Post", ziva snimka iz Filmore Easta. Za razliku od ovog videa koji traje 19 minuta, u emisiji cu pustit integralnu snimke te veceri u trajanju od 25 minuta, za koju bez ikakve dvojbe izjavljujem da je nesto najljepse sta je gitara ikada odsvirala!!! Allman Brothers Band - Whippin' Post - Closing Night At The Fillmore Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link: Music LP-Underground Feta |
