Image and video hosting by TinyPicColosseum - “Valentyne Suite” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 16 08 u 20:10 sati,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> Image and video hosting by TinyPicColosseum - “Valentyne Suite” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 16 08 u 20:10 sati,blog.dnevnik.hr/feta" />

srijeda, 10.08.2011.

Image and video hosting by TinyPicColosseum - “Valentyne Suite” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 16 08 u 20:10 sati

U ovoj emisiji predstavljamo izuzetnu grupu.
Grupu koja je stvarala i svirala muziku u doslovnom znacenju te rijeci.
Grupu koja zasluzuje sve epitete velike a sta je i bila.
Grupu koju su tvorili ljudi, muzicari koji su tu muziku zivili i prenosili je nama sretnicima, koji smo imali tu sricu ziviti u vrime kad su djelovali.

Govorimo o grupi „Colloseum“.
Ime doslovno predstavlja band i njegovu velicinu.

Za aktivnog djelovanja prve verzije „Colloseuma“ izdali su tri studijska i jedan album u zivo.
Dovoljno da ostave neizbrisivi trag u povjesti muzike.

Band je oformio 1968 godine bubnjar Jon Hiseman, tenor saxofonista Dick Heckstall-Smith and basista Tony Reeves.
Tony Reeves je dosa iz blues zabavista pod palicom John Mayala, a Jon Hiseman i Dick Heckstall-Smmith is jazz obdanista Grahm Bonda.
Nakratko se pridruzujuci Maylu, inficiraju se i sa bluesom. Tako da nije ni cudo da je Colloseum mjesavina bluesa, jazza, rocka, klasike....i cega sve ne.
Nedugo po osnivanju, pridruzuje in se Dave Greenslade na orguljama i Jim Roche na gitari. Roche je snmio samo jedanu temu i napusta grupu, a zamjenjuje ga James Litherland, koji preuzima i vokalne dionice.
Embrio prve postave je oformljen i grupa zapocima intezivno raditi.

Colosseum ima prvi nastup u Newcastle i odmah biva zapazen od najmocnijeg radio jockeya John Peela.
To im daje i propusnicu za studio u kojem uskoro snimaju prvi album.

1969 godine prvi album. „Those Who Are About To Die Salute You“, je ugleda svjetlo dana i odmah u startu rascistio sve nedoumice ako ih je i bilo.
Na scenu je stupila velika grupa.
Poslusat cemo temu "Walking in the Park".
Tema ce se pojaviti takodje i na cetvrtom, zivom albumu u daleko drugacijoj a i duzoj verziji.

Ocito ne zaboravljajuci svoje korijene, na prvom albumu smjestaju teme pod dubokim uticajem bluesa ali i obradu kasicnog, Ravellovog bolera.

Nedugo po izdavanju, nastupaju na dvodnevnom jam sesionu, zajedno sa Modern Jazz Quartetom, Led Zeppelinima, Jack Bruceom, Roland Kirk Quartetom, Eric Claptonom, Steven Stillsom, i Juicy Lucy.
Postaju dio underground scene britanske rock invazije.

Colosseumov drugi album izdan je te iste, 1969 godine pod nazivom „Valentyne Suite“.
Izdala ga je diskografska kuca Vertigo Records, kao svoje prvo izdanje.
Ovo spominjem, jer je ta kuca pokrenuta od strane Philipsa da bi pomogla novim izvodjacima koji nisu mogli naci svoje misto kod etabliranih kuca, da razviju svoj izraz i stil bez presinga od strane establismenta.
Za danasnje pojmove nezamislivo.
By the way, za Vertigo Records su i Black Sabath potpisali svoj prvi ugovor.

Po samom izlasku album je skrenio paznju ondasnje kritike zbog samog pristupa.
Smjestajuci na prvoj strani cetiri teme koje svaka za sebe tvore cjelinu, na „b“ strani ondsnjeg vinila nasla se Valentyne Suita, podjeljena u tri djela.

Image and video hosting by TinyPic

Album otvara tema „The Kettle“, koja u startu donosi Colloseum kao band koji ne preza uci u trag ondsnjim velicinama. Pri tom prvenstveno mislim na Cream, a i poznato je da je Jon Hiseman dilija tron sa Gingerom Bakerom.
Isto tako, tema donosi Litherlanda kao blues gitarista sa snaznim uticajem rocka.
Uglavnom tema kojoj dominira boss..a to je Hiseman na bubnjevima

Elegy svojim nekonvencjonalnim pristupom kompoziciji i nadasve jazzy ritam sekcijom podize Colloseum iznad muzickog prosjeka, koji je u to vrime bija izuzetno visok i nagovjescuje svu ozbiljnost muzickog izraza kojeg njeguje Colloseum na ovom djelu.

Sljedeca tema, Butty's Blues ne ostavlja mista nedoumici. Klasicna blues tema na Colloseumov nacin. Ne triba trosit rici.
Litherland je na svom terenu. Kako vokalno tako i sa svojom gitarom.
Dick Heckstal-Smith majstorski nosi melodiju i pokriva sve rupe u zvucnoj slici.

Sa pomalo cudnim nazivom za temu, „The Machine Demands A Sacrifice“ Colloseum nan se predstavlja u ponesto drugacijem izdanju ali istovvremeno ne dovodeci u pitanje svoj osebujan stil.

Image and video hosting by TinyPic

Cilu „b“ stranu ondasnjeg vinila zauzima Valentyne Suita. Sastavljena od tri djela, January Search, February's Valentine i The Grass is Always Greener, Valentyne Suita donosi Colloseum u jednom drugom ruhu.
Ambiciozno zamisljena, majstorski izvedena, Valentine Suita je djelo bez symfoniskog orkestra i ikavih instrumenata osim bazicnih, koej sviraju clanovi banda. Grandiozna je slika o prelazu ostre i ladne zime zime na pastoralno, meko proljece.
Svako od clanova ima svojih pet minuta a istovremeno, sve skupa se lipo uklopilo u jedistveno djelo.
Mogli bi ovako do besvjesti, stoga, prelazimo sa rici na djelo, ono muzicko.


I sta reci o ovom djelu. Valentine Sauite nije progresivna u smilu pristupa ali sigurno je jedan od kljucnih albuma epohe i staje uz bok prvjencu grupe Nice sa istoimenim naslovom ili King Crimsonovog, In The Court ofCrimson King.
Valentine Suite je do danasnjih dana prezivila u orginalnom obliku i tesko bi se u cjelokupnoj rock povjesti moglo naci slicno djelo.
Vjerovatno je u buducnosti ocekuje orkestralna verzija. Ali otom potom..i tecom i tavom

Nakon ovog vinila dolazi do personalnih promjena.
Tony Reeves je bija zamjenjen sa Louis Cennamon, da bi nedugo naokon toga i on otisao i grupi se pridruzio Mark Clarke.
Hiseman poziva Chris Farloweva kao vokala kako bi se Clempson usredotocio samo na gitaru.
Dave "Clem" Clempson je zaminija James Litherlanda i Colloseum izdaju na treci albumu „The Grass Is Greener“, koji je 1970 izdan samo u Americi.
Bila je to definitvna Colloseum postava.

1970 godine izdaju album „Daughter of Time“.

U treci misec 1971 godine snimaju koncerte u Big Appleu u Brightonu i Manchester Universitetu. Hiseman je bio toliko impresioniran atmosferom na koncertima da se Colloseum vratio nakon pet dana i odrzao koncert za pamcenje.
I on se isto snimao.
Kao rezultat tih pohoda izlazi dupli album „Colosseum Live“.
O tom albumu se ne trose rici. Predstavlja jedan od najboljih zivih albuma ikada napravljen.

Nazalost, kratko nakon izdavanja ovog albuma, Colloseum se raspada i definitivno odlazi u povjest.

Nakon raspada banda, Jon Hiseman oformljava „Tempest“ zajedno sa basistom Mark Clarkeom; Dave Greenslade oformljava „Greenslade“ sa Tony Reevesom; Clem Clempson se pridruzuje grupi „Humble Pie“; Chris Farlowe odlazi sa „Atomic Rooster“; i naposljetku Dick Heckstall-Smith zapocima solo karijeru i saradjuje sa manje vise svim poznatim imenima ondasnje scene.

Hiseman 1975 godine ponovo oformljava grupu pod imenom Colosseum II.
Grupa svira jaku fuziju jazza sa primjesama rocka. Bija je to zvjezdani trenutak za Gary Moora koji je napokon dobio i formalno priznanje za svoju svirku.
Nazalost, grupa se raspada 1978 nakon tri studiska albuma, ne dosegnuvsi visine kojima se kretala prva verzija Colloseuma.

1994 godine orginalni Colloseum se ponovo formira i nastupaju na Freiburg Zeld Festival. Sljede nova izdanja starih snimki kao i video sa koncerta.

2004 godine Dick Heckstall-Smith minja ovozemaljski privremeni status za oni vjecni a njegovo misto zauzima Barbara Thompson, zena od Hisemana.
Po onome sta san moga vidit na snimkama, dostojno ga je zaminila.

Pored neosporne kvalitete studiskih snimaka, adut Colloseuma su bili koncerti. Tu su bili nenadmasni.

Bili su vjerovatno jedna od najjacih koncertnih snaga tog vremena. Jedini koji su mu mogli stati uz rame su bili Mahavishnu Orhestra.

Colloseum je zauzeja misto u povjesti muzike koje mu pripada, ali bubnjar Jon Hiseman nije nikada dozivio zvjezdano priznaje kakvo je bilo upuceno Palmeru, Powelu ili Bakeru.
Mozda Colloseum nije bija dovoljno komercjalan?

Zato cemo se za kraj oprostiti sa bubnjarskim solom Jona Hismena, mozda najveceg medju najvecima.
I da ne bude zabune, snimka je u zivo. Izdana na „Daughters of Time“, a snimljena u Royal Albert Hallu.

I za sam kraj dvi male napomene.
Za mlade snage ako ovo slusaju - ovo je skola i smjer.
Bubnjevi se ne lupaju nego sviraju.
I druga – na snimci, ma koliko nevjerovatno zvucalo – svira samo jedan bubnjar.

Eto.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:

Music LP-Underground - Live Streaming

feta

- 14:00 - Komentari(2) - Isprintaj

<< Arhiva >>