La vita e bella...

Život je lijep, samo kad se malo potrudimo učiniti ga takvim. Naravno da to ne ide lako, osobito uzmemo li u obzir ponos, egoizam, tvrdoglavost i sve ono što nam regularno zagorčava život - našom krivnjom ...
I onda bezveze povređujemo osobe do kojih nam je stalo i svaku njihovu riječ shvaćamo kao napad...i onda sve ispočetka.

Nekad, hvala Bogu, ipak shvatim da smo svi različiti i da naklonost i ljubav ne pokazujemo na iste načine.


On i ja nismo idealan par - daleko od toga, možda nešto kao Ava Gardner i Frank Sinatra u vezi punoj strasti, poroka, svađa ali i ljubavi.
U svakom slučaju aktivno i intenzivno - i ponekad shvatim kako je upravo to ono što nas nekako drži jedno uz drugo.
Ne znam jeli vam se ikad dogodilo da u jednom trenutku toliko ludite i spremni ste podvući crtu i jednostavno otići. A onda proradi onaj tračak preostale inteligencije i shvatite kako ta druga osoba, uza sve svoje mane ima toliko vrlina - koje ih umanjuju i čine nevidljivima.

Prolila sam crveno vino po novim hlačama i majici. Da ne zaboravimo - vrlo skupim dizjanerskim hlačama i majici. I dok sam ja urlala i paničarila, on je riješio stvar. U roku 15ak minuta sve je ponovno bilo snježno bijelo i sušilo se. U tom trenutku sam shvatila kako nije sve u hollywoodskim izljevima ljubavi, neprestanim iskazivanjima nježnosti. Shvatila sam kako njegovo kokodakanje i prigovaranje most of the time nisu usmjereni protiv mene (iako ponekad zna biti tako beskrajno iritantno) već u vidu pomoći.
I onda se zapitam, jeli mi itko (osim majke) oprao veš na ruke ne tražeći ništa zauzvrat?
Zašto bi to netko napravio osim ako mu nije zaista stalo?
I onda skužiš, i daš sve od sebe da to pokažeš...



Često bi mi predbacio da ga ne volim i da sam hladna.
Kučka i gadura također su jedne od epiteta...
Ali s pokrićem, jer istina je da ponekad zamrznem sve osjećaje kako ne bih bila povrijeđena. Isto kao što se on nikad ne prepušta dokraja jer su ga već nekoliko puta iznevjerile...
Ali nije istina, ono prvo...
Pogotovo danas... kada je život lijep

Počinje me pucati....

...putna groznica. Naime, što je toplije...onaj crv u dupetu sve je nemirniji. Kao da govori - idi idi, pobjegni, bilo gdje...

Po glavi imena: Barcelona, Madrid, Milano, NY, Ibiza, Hawai....
Gdje, kamo, kuda????

Nekako se dvoumim - Ibiza ili Barcelona - ili oboje, ili ništa ako ne stigne prokleti povrat poreza...
Ali imam feeling da je Barcelona moj grad, kao što su to Pariz ili Dubrovnik...
I što onda???
(Pronaći bogatog, zgodnog menadžera Španjolca i udati se za njega, ofkors ;-))

Neka, neka doći ću ja do svoje Barcelone...kad tad

Necu pisati tipicno rodjendanski post. Ne da mi se. Nekako em depresija uhvatila ali sad je u redu. Valjda je ipak samo tlak. Hoce to u mojim godinama ;-)

Mada, svake godine slusam od majke jednu te istu pricu:
"Prije tocno XX godina bilo je isto ovako vruce. A ja u predradjaoni, zedna ko pas, gledam Dinastiju...."
I taman je neko nekoga ostavljao ili mu se vracao a moja je majka dobila trudove i nikada nije vidjela kraj. Mislim da mi nikada nije oprostila tu jednu epizodu...dobro da se jos i Alexis nisam zvala...
Vodim ih na veceru danas - kao prava odrasla kcerkica (upao neki honorar pa ajde)

Ide mi na zivce kada ne mogu dobiti akreditaciju za neki fashion event jer ne radim u lifestyle casopisu. damn, a sto je novac doli lifestyle - najveci od svih???? Nevermind - imam ja svoje druge izvore...

Malo sam umorna. Nisam nesto previse spavala pa me hvata san...a ne volim i ne zelim spavati preko dana -totalno gubljenje vremena...

MMMMMM....

Neka samo, mislim si ja...
Plenkovićev 'Zlatan Plavac' kao divan završetak moga dana...
A bilo je ljudi, meni najdražih.....i svi su se nekako uklopili - opet, neki su otišli prije vremena ali šta sad...ne mogu umrijeti zbog toga...
Mila Marina konačno je priznala da bi se udala za Joška već sutra i rodila mu dijete - onda vam je jasno o kojem se partiju radi.
(Ok, priznajem ni meni nije mrska pomisao o....ma nevermind.....ionako nema značaja)
Kako bi bilo lijepo kad i sve izgovorene riječi bile istinite...instead, desi se da lupamo glavom o zid jer smo rekli gluposti (a tako ih je lijepo čuti)...
Kaže meni jedna prijateljica..."ti si naivna...toliko mu vjeruješ"...
Druga pak tvrdi kako samo o meni priča...
Nije mi do vjere . samo do istine....
Imam stvaran problem...ne u vjeri već u daljnjim događajima...
Neka, jednog dana ćemo ionako sve znati - ali voljela bih bar jednom nekome biti jedina, i pojam...
stvarnost u činjenici da ukoliko ide dalje, prevario je prije svega sebe a ne mene ....a tko može s tim živjeti...well, malo ljudi...
Uvijek sam govorila, sve je ok dok ne vidim ili saznam....
Neka bude tako..
Kaže on "kao da me tjeraš"...
Ma nije istina mili - jednostavno želim da frajer izdrži zbog mene - da sam mu pojam i da sam mu jedina / ne radi sisa i dupeta. Jasno je zašto kreten ne vjeruje. Nikad se nisam oblačila tako....
Neka...sada su stvari nešto drugačije....
....
....
Ali nemogu zaboaviti neke stvari što ih je izgovorio (iako znam da nemaju veze s realnošću ....a to boliiiiiiiii)


I tako, danas mi je roćkas - ajmo čestitke....

(P.s. - Ribafish je pičkasto odusto od partijanja...nakon što nije povjerovao u priču o mom dupetu (duga je to priča)


PS2
Na današnji dan umro je crveni fićo - D crveni fićo....
A niš, meni nekako uvije tužna ta scena kada ga onaj kreten od tenka pregazi

(Photo by: Vecernji list

Atmosfera...

...nabijena seksom...tako bi se barem mogla opisati protekla noć u jednom zgb klubu. Naime, u Zagrebu je poprilično uobičajeno izaći vikendom , srediti se 'do bola' i bivati ostatak večeri izložen podcijenjivačkim pogledima okolne ekipe koja čvrsto u rukama stišće malu 'Stellu' po 60 kn jer se vlasnik kluba posvađa s zgb. pivovarom.
Instead, A. i ja smo se odlučile za nešto drugačiji provod. Prva postaja: at my place. Juice votka i 'ajmo se igrat Ane Ugarković' spika uvijek su dobrodošle. Poput epileptične teladi ubijamo se, navlačimo na sebe krpice kupljene tog dana. Bauljamo kroz grad i dolazimo do centra. Ofcourse da smo obule i sandale na ekstra visoke pete i da se gegamo kao ozlijeđena štenad (pripita) u uvjerenju da izgledamo nenadjebivo.
Auti nam staju iz samilosti, A. se spotiče i gotovo pada posred Savske i zabezeknutog vozača Stila. Međutim, moja junačka ruka spašava je daljnje blamaže.
Odredište broj jedan - Khala. Ni traga dobrom provodu i muzici od srijede. Ni traga Shakiri i Beyonce. Samo nabrijani house i domaćica. Trčimo dalje do Fanatica. Neuobičajeno prazan klub postavlja nam pitanje u glavama: prošlih par petaka kad se čovjek nije mogao pomaknuti - was it real or was it only in our headz???
Purgeraj, kao mjesto odmora - sjedamo, odmaramo noge i tračamo frajere za susjednim stolom. Najpametnije na svijetu, nadmoćne nad svakim smrtnikom odlučujemo se odgegati do D kLaba, kojemu ime neću spominjati.
Tamo - euforija, seks, ljudi u donjem rublju koji se uvijaju oko štange, nabrijani techno u miksu sa Shakirom i Beyonce, crnci, japanci, nabildani frajeri. Too much of it. Oslobođenost od svih inhibicija i lažnih moralnih načela. Uživamo plešući polugoli i izlazimo.
Plačemo pod teretom našiih kilograma oslonjenim na nejaka stopala. Vraćamo se u Purgeraj taman na 'Blister in the sun'. Ožalošćeno gledamo u žuljeve, plešemo kao lude i naručujemo taksi. Noće je bila preduga....


U ponedjeljak se u Ksetu odvija doček mog rođendana (18. ofkors) uz koncert HP, pa ko voli...

High street

U komentarima mi često pišete o tome kako su stvari koje stavljam na blog najčešće preskupe, nema ih ovdje za kupiti itd.
Ovoga puta stavila sam dva primjera high streetovske mode - Topshop i Miss Selfridge te njihovu inspiraciju dizajnerskim kućaa Celine i Gucci.
Pa vi vidite:

Miss Selfridge kao Celine by Ivana Omazić


Topshop u duhu Guccija

When the music's over...

Nema nas više na Svjetskom i ta je priča završila. Neću biti licemjerna pa poput gđice Vuice pisati o tome kako je navijačka euforija bezveze poput navijačkog čipsa (a '98 dok je mister Š. igrao nije tako govorila) niti da mi je drago što je sve konačno gotovo. Nije mi drago. Željela sam da idemo dalje...

Gotovo je i jedno poglavlje mog života. Znate ono, kad svi od vas nešto očekuju - da spasite svijet, budete savršeni, izgladite svako sranje, imate razumijevanja za sve probleme...itd, itd...
Gotovo je sa izigravanjem pizdarija. Pokazujem svoje pravo lice. A ono je vrlo emotivno, vrlo osjetljivo i vrlo, vrlo spremno napraviti puno toga....
Mislila sam da to želim and yet, pred svima vama govorim: I was wrong. Pogriješila sam, samo ovog puta trebat će mi puno više da sve kockice stavim u neku ravnotežu, posložim u neki weird oblik u kojem se neće srušiti - jer sada se sve ruši kao L.A. u doba potresa.
Međutim, temelji ne nestaju i iako je užasno dosadno i naporno ponovno ih graditi - budem ja to...

I znate ono: ne bojim se mraka, sranja, smrti, boli - učiniti ću sve što treba i uspjeti i ovog puta

Sve iz početka...od alfe do omege...

When the music's over
Turn out the lights

For the music is your special friend
Dance on fire as it intends
Music is your only friend
Until the end

Cancel my subscription to the Resurrection
Send my credentials to the House of Detention
I got some friends inside

The face in the mirror won't stop
The girl in the window won't drop
A feast of friends
"Alive!" she cried
Waitin' for me
Outside!

Before I sink
Into the big sleep
I want to hear
I want to hear
The scream of the butterfly

Come back, baby
Back into my arm
We're gettin' tired of hangin' around
Waitin' around with our heads to the ground

I hear a very gentle sound
Very near yet very far
Very soft, yeah, very clear
Come today, come today

What have they done to the earth?
What have they done to our fair sister?
Ravaged and plundered and ripped her and bit her
Stuck her with knives in the side of the dawn
And tied her with fences and dragged her down

I hear a very gentle sound
With your ear down to the ground
We want the world and we want it...
We want the world and we want it...
Now
Now?
Now!

Persian night, babe
See the light, babe
Save us!
Jesus!
Save us!

So when the music's over
When the music's over, yeah
When the music's over
Turn out the lights
Turn out the lights
Turn out the lights

Well the music is your special friend
Dance on fire as it intends
Music is your only friend
Until the end
Until the end
Until the end!

Ez aj promisd

I tako dok se češem od uboda komaraca, evo vam slika da uživate. Vi koji se nalazite na zagrebačkoj sparini kao i ja uskoro uostalom...
Eh da, slike, more...šum valova i osvježenje...

Nekako sam nesretna lately...

Bačvice su već prepune


Dio Dioklecijana


Ovo je bio prvi izlog na koji sam naletila u Splitu. Kunem se, mislim da je riječ o globalnoj uroti


Kolege


Lozna - take one


Lozna - take two


Lozna - take three


Lozna - take four


Lozna - take five


Pogled s Marmontove


Za ove ploče sve bih dala


Peristil za nostalgične


Što dobijete kad križate rotvajlera i jazavčara: rotzačara? jatvajlera??? (mama je rovajlerica)


Dobar ugor u vrši = vrlo dobar ugor na gradelama



Uglavnom, čak sam si i u Topshopu u Splitu kupila haljinicu... prelijepa 'šlingana' s cvjetićima, doziva dane Brigitte Bardot i Saint Tropeza. Velike sunčane naočale i šešir širokog oboda i voila.
Evo je - upravo ova ovdje:


Zbog iste sam haljinice prvi put pokazala da nisam ledena kraljica...zbog iste sam si dala razmišljati o puno stvari - prvenstveno vlastitoj sreći koja mora biti ostvariva od mene same a ne da ovisi o tome jeli netko nadrkan, gladan, živčan, umoran, tek se probudio i ostalo.
Svi smo ljudi, znam...ali ponekad želim da me se mazi i pazi barem malo, da mi se popušta, da me se ljubi i prihvaća sa svim manama i prednostima. Bez lažne skromnosti - mislim da to zaslužujem.
Vidjet ćemo kako će sve to dalje ići. Unatoč trudu, moja veza kao da tone sve više dnu...žao mi je jer ponekad je tako lijepo i savršeno - no, sudbina je sudbina....a ja ću je još neko vrijeme pokušavati usmjeriti prema optimalnom rezultatu...

Mi kao likovi iz stripova. Ja kao WonderWoman a on Chrome-Man


Srce moje konačno je kod mene. Moja najmilija Coco stigla je k meni i sad uživa u blagodatima klime. Moram je odvesti na Jarun i kupiti joj mali bazenčić kao što je Usagi kupila svojim curama.


PS: Što biste vi napravili kada vidite da niste sretni i da vaše raspoloženje ovisi o labilnom raspoloženju drugo partnera/ice. Biste li bili sebični i pobjegli daleko od svega ili biste se nastavili truditi. Gdje su vaše granice tog truda???

Lozna, uvala u kojoj se nalazim. Miris lavande i ružmarina i zvuk valova koji udaraju o stijene. Potpuni mrak i gomila zvijezda....
Nedostatak komunikacije i odsječenost od vanjskog svijeta čini nemogućim obavljanje rutinskih poslova.
Međutim, kome treba rutina kada ovdje za ručak jede netom izvađeno murinu iz vrše a kalorije gubi plivanjem u tirkiznom moru.
Nemoguće je i biti na internetu na način na koji smo navikli. Obzirom da je GPRS jedini način a spajanje od 57k i nije nešto vrlo reprezentativno.
Nedostajat će mi zvuk valova prije spavanja – zanima me, može li takvo ispunjenje biti postignuto i drugim načinima??? Može li mi netko nadomjestiti morsku prazninu?
Uvijek sam bila morsko dijete...uvijek sam voljela more...i ljude na moru...
Dalmacija, Hvar, Split, Šibenik, Dubrovnik - gradovi u kojima bih mogla provesti život.
However, idući tjedan idem u drugu domovinu – u Osijek...pozdraviti neke stare prijatelje i rođake...osjetiti i tu vibru...

Jednom davno živjela je jedna princeza. Uvijek mažena i pažena, voljena od svih - čekala je princa na bijelom konju. Došao je princ na konju vrancu, učini joj se uzbudljivijim i puno više 'macho' od plavušana na albino mješancu. Uzeo ju je pod svoje okrilje i odveo kući u svoj toranj.
Imali su dvoje prekrasne djece, ali on više nije bio čovjek u kojeg se zaljubila. Zabranio joj je da se viđa sa prijateljicama, roditeljima, obitelji...
Govorio joj je:"što će ti oni kad imaš mene", ponekad je bio neodoljivo nježan, govorio joj je da je lijepa, a ponekad bi učinio sve kako bi joj pokazao svoje pravo lice. Tukao ju je, mrzio - kako samo jedan čovjek može mrziti drugog.
Žena je djecu dala u dom. Znala je kako je za njih bolje da odrastaju okružena djecom nego uz kretena koji će im kad tad nauditi. Znala je da se mora sama obračunati s njim i onda ih uzeti i biti im najbolja majka na svijetu, pružiti im svu ljubav koju zaslužuju.
Jednog dana, nakon posebno žučne svađe on je izašao i ostavio vrata otključanima. Iskoristila je priliku i pobjegla. Javila je okružnom šerifu gdje se nalazi.
Njemu je ostavila pismo u kojem je pisalo da ga još uvijek voli i da je spremna pokušati ponovno ali neka shvati kako se mora promijeniti.
Našao ju je pred domom kada je išla pokupiti djecu. Kada ga je ugledala, licem joj se ozario smješak. Znala je da je shvatio.
And they lived happily ever after....

Samo što nisu živjeli sretno do kraja života, samo što to nije bajka već stvarni život. Tomislav nije shvatio kakvo je đubre bio. Ubio je prvo Jelenu a onda i sebe. Možemo suditi i praviti se da sve znamo. Možemo osuđivati vlasti koje nisu reagirali (Pitajte Ipanemu, pa ne može policija reagirati usred SP ???Pa jeste vi normalni!!!!????). Tomislav je bio sebična osoba. Ubio je nju a onda i sebe, kao da je htio pokazati koliko ju je volio.
Nije ju volio, sve su riječi bile samo znak ovisnosti. Znao je da je bez te mlade žene nitko i ništa a nije bio dovoljno čovjek da se dokaže i pokaže da je netko.

U zadnje vrijeme sve smo češće svjedoci da nakon uboojstva, muškarac 'shvati' što je napravio i ubije i sebe, poput nekad Jude koji se objesio na drvetu, samo modernijom verzijom - pucnjem u glavu.
Ali oni nisu Juda... oni su samo sebične osobe koje si za pravo uzimaju suditi o nečijoj sudbini...

Zato sam si i ja uzela za pravo - osuditi svaku osobu koja:
1. Sebično djeluje
2. Mrzi
3. Iskaljuje bijes na nevinima (pogotovo djeci)
4. Prijeti
...

DZ: Dopišite osobine koje su po vama za svaku osudu

Tako sam umorna...kao da mi je svega dosta...
Jedva čekam Hvar, nakon toga znati ću što mi je činiti...

Konačno, ljeto, japanke, vrućina...
Uživancija...pošetala sam se po kvartu, sjela na piće, uživala iako nisu svi oko mene bili najbolje...ali baš onako sebično - ljeto je ipak moje doba i ne dopuštam si ne uživati u svakom predivnom vrućem danu.

U zadnje je vrijeme sve nekako nice i lijepo, opet, kažem ne zna jeli zbog ljeta ili je jednostavno nekako sjelo sve na svoje mjesto...
I iako pretjerivanja u nekim instancama nisu dobra...i iako se sa povremenih stvari pređe na svakodnevne - čvrsto vjerujem da neće trajati. Čvrsto vjerujem da će sve nekako biti bolje i pametnije...ali then again tko zna...

Posla je previše, ali nekako mi niti to ne smeta...idem na Hvar u ponedjeljak i jedva čekam..Sunce, more, Gibonni. Biti će to svojevrstan test - mogu li gledati u more i slušati 'Something in my bones, something under skin, something in my world it's a miracle to me'...

Tako mi se često dogodi pomisao: da mi je barem znati što misliš...
Znate ono, kad vam nikako nije jasno što je u nečijoj glavi - vama je važno...a ne znate...
U zadnje mi se vrijeme vrte po glavi neke gluposti o neispunjenim snovima za koje sam si sama kriva. Znate ono kad se pitate što bi bilo da je bilo...
I onda shvatite da bi bilo isto - možda malo drugačije...možda bi se promjenili glavni likovi u scenariju ali na kraju krajeva vi ste vi - i nema razlike u reakcijama.

I iznenadite se vlastitim reagiranjem na neke konfliktne situacije...na neke situacije koje nisu u skladu s normama nametnutim generalizacijama i krećete se dalje...

Sreća je relativan pojam kao i ljubav uostalom. Jer kako možete znati da ste istinski sretni. Kako znati da od istinskog ne postoji 'istinskije'???
Kako znati jeli to ljubav??? Kako znaš voliš li me????
Toliko puta mi dođe da pitam, ali se ne usudim...valjda se bojim da će me to razotkriti....

Pogled u očima, smješak, sreća koja te obuzima pri pogledu na nekog....ma c'mooooon tko to još danas zna??? A htjela bih ponekad znati sve misli i želje, sve namjere i dugoročne planove....ali to je nemoguće...pogotovo jer sumnjam da bi mi se većina svidjela....
Mislim, zamislite samo da zavirite u nečiji um i shvatite da niste vi ono svjetlo života te osobe, da ste tek sporedna ulica na životnom putu...

I onda vodite unutarnje monoleg počevši od histeriziranja do smirivanja i pronalaženja rješenja.

"Gle stara moja, htjela si avanturu i brzinu - evo ti sad. Nosi se s tim kako znaš. Riješi to. Ti si pametna i sposobna, riješi to u svoju korist"

I tako iznova iz dana u dan....

Trebam nešto novo, neku sreću, neki hedonizam, neko vrištanje na vrhu nebodera, padanje kroz mrak, čvrste zagrljaje, sigurnost, ljubav, osjećaje, riječi, budućnost, obećanje, moć....trebam da me se voli....

Muškarci se zaljubljuju u Marilyn, žene Jackie ... koju varaju s Marilynn

Uvijek sam mislila kako je dovoljno imati plavu kosu i velike sise da bi bio proglašen seks simbolom. Naravno da nije. Odnosno, seks simbol je pretpostavka u muškim glavama, pretpostavka da je nešto nedostižno i daleko – ujedno i nenadjebivo dobro. I onda učine sve kako bi se toga domogli. Znate ono, zgodni su, uljudni, fantastični... (ofcourse da zaboravljaju napomenuti kako kod kuće imaju ženu i dijete) i onda dobiju to što žele. Nakon toga...gube interes, iza ugla dolazi neka nova mala natapirana i sve ispočetka... ili je i to u njihovim glavama?



Naime što, nedavno sam imala priliku provesti neko vrijeme s likom koji unatoč činjenici da ima ženu i dijete i pun k... godina za vratom , šalabajza okolo, radi pizdarije, svaku žensku osobu zove 'mala' misleć valjda da će ista odmah ciknuti od veselja i raširiti noge. Isti lik o svojoj ženi priča da je naporna i da je ne može smislit. Vjerojatno zaboravlja kako mu ista ta 'kravetina naporna' svaki dan kuha ručak i čuva njihovo derište, a ne samo njeno. Vjerojatno zaboravlja da je ista ta 'kuja dosadna glupa' nekad bila predmet njegovih vlažnih maštarija...vjerojatno zaboravlja da je nekad bio u stanju učiniti baš sve za tu osobu.



Uglavnom, neću prepričavati potankosti razgovora jer je bilo vrlo očito da se on meni ne sviđa jer je glup ko noć, strastven ko mlaka infuzija, papak, pičkica i sve što ide uz to. Bilo je vrlo očito i da se ja njemu nisam svidjela nakon što sam progovorila i umjesto sjedanja mu u krilo na 'mala di si' rekla da se čudim što ga žena već nije zaklala na spavanju. Nakon toga se brzo pokupio.



Vratimo se međutim na Jackie i Marilyn. Kako god okrenuli, muškarci će uvijek svoju djevojku predstavljati kao Jackie – odnosno finom, pristojnom, zgodnom, čednom, simpatičnom, elegantnom bla bla bla. Mislim, naravno da bi se svi voljeli prošetati rukom pod ruku sa Marilyn ali znajući kako bi se zgodna plavuša vjerojatno nabacivala svim njihovim frendovima odustaju od takve vrste razuzdane zabave. Instead, svojataju Jacki, paze da je susjedi ne vide samo u gaćicama i...ako su ipak u duši ok dečki...potajice drkaju na Marilyn. Da se razumijemo, Jackie-Marilyn odnos nikako nije zastario ma što god ljudi pričali. Riječ je, dakako o genralizaciji koju oni čine jer ja nikako ne tvrdim da plavuša mora biti Marylin ili da je svaka brineta ultra dosadna. Dapače, često sam i sama svjedok vlastite apatije (plavuša) ili pak seksepila svoje prijateljcie (brineta). Riječ je o samosvijesti – sve je u glavi, sjećate se.

Ne znam jeste li ikad bili u prilici vidjeti zaista pretilu mladu curu, s majicom koja ne doseže do ispiercanog pupka i tetovažom iznad povelike guze. Ista je ta cura oko sebe okupljala brojne pripadnike muškog spola dok sam ja osamljeno kopala po obližnjim vješalicama (cijela se radnja zbivala u H&M-u) s hlačama broj 36. Ili one curke kojese već od veljače šeću u ultra kratkim minicama i uskim topićima, dekoltei, potamnjena koža, velike naušnice, sjajne zavodljive usne, duga kosa, visoke pete...mislite da su baš sve glupe? Khm, jednom sam ovog svog upoznala s jednom takvom u Hemingwayu. Ista je bila moja prijateljica iz srednje, trenutno apsolventica na psihologiji. Ljudi rade čudne generalizacije prouzrokovane vlastitim osjećajem nesigurnosti. Misle kako je lakše dobiti seks od neke cure koja je izazovno obučena nego od neke s koje trenirka visi kao s vješalice dok se klati prema kiosku. Na kraju krajeva – zašto bi seks bio upitna stvar. Nije li točno da ga svi volimo ...hm...'upražnjavati. Samo, nekima je potreban dodatni ego boost s vremena na vrijeme pa idemo u teretanu, solarije, oblačimo nešto izazovniju odjeću – jer pogledi čuda čine.

Svi su frajeri isti. Kad dobiju curu odmah ju svojataju kao da je njihovo vlasništvo. Sve je to simpatično do neke granice no ponekad postane bolesno... U svakom slučaju, činjenica je da će generalizacije uvijek postojati – i ja ih često radim...
Međutim, smatram kako smo i dalje jako plitki i uski – gledamo nabildane frajere po cesti, razmišljamo o zaista perverznim pozama (ma dajte, kao da vi to ne radite), vidjevši preplanulog piciginaša instant zaboravljamo na nabildanog frajera i razmišljamo o borbi u plićaku, nakon istog upoznajemo lokalnog galeba i padamo na romantiku – ali zato je to sve život, nepredvidiv kakav je i dovoljno zabavan da ga se odlučimo izživjeti do kraja.

Moj favorit danas - Fabio Cannavaro (oprosti Dado)

Satralo me...

Ajme, nisam sgurna koliko je sivih stanica zapravo aktivno unutar moje glave...
Jučer, razbijena ko svraka, neispavana s temperaturom odoh na misfitse...
Nakon par juice-votki počela sam skakati i ludirati se i sat i pol sam samo to radila...
Da me mili V. nije vozio doma vjerujem da bih zaspala u back-stageu i dopustila da me našminkaju i naprave šišku - jednu. Ofcourse da sam se jutros probudila mokra od znoja, ubijena i u nemogućnosti da napravim bilo što.
Debeli Riba otišao je prije kraja (SUCKEEEEER) i nije čuo daj daj daj maj darling....hehehe...satrali me dečki i okolna pogajuća dječica s šiljcima na glavi ...



Mačka nahranjena - checked
Sve ostalo - ah, forget it

Idući tjedan idem put Hvara. Mislim da je to ono što mi treba - micanje od svega ovdje, čistina, zdravlje, sunce, more i miris lavande. Punjenje baterija za ispitne rokove...eh da i to.

Ajme kako me sve boli. Ako se sad ne razbolim neću nikada.
Tlak mi je na nuli, kava i cola ne pomažu pa ako netko ima rješenje...

Noone knows...

Nitko ne zna puno stvari:
onak, kada se zapitamo: tko zna šta i tko je u toku sa čim...ispostavi se da smo svi pomješani...znate ono kad susretnete ljude negdje gdje niste očekivali, kad se na nekim razinama s nekim ljudima spojite...i nikako vam nije jasno...
Spavanje, nespavanje - vlastiti izbor.
Ovaj vikend - izabirem nespavanje. Manje ću jest, izgledat ću bolje (ne biste vjerovali kako nakon neprospavane noči oči cakle a usne su rumene) i onda...
Misfitsi..
Jebeni punk-rock kojem se toliko veselim ko prase..g,d,c akordi...i ono veselje ...
Konačno....
I ono, ima da izgubim glas pjevajući stihove:

Anything is what she is
Anywhere is where she's from
Anything is what she'll be
Anything as long as it's mine
And the door, it opens, is the way back in
Or is it, the way back out

Any place is where she'll be
Any place, she'll see you from
Lies and secrets become your world
Any time, anywhere, she takes me away
And death climbs up the steps one by one
To give you the rose
That's been burnt by her sun

Point me to the sky above
I can't get there on my own
Walk me to the graveyard
Dig up her bones

I have seen the demon's face
I have heard of her death place
I fall down on my knees in praise of the
Horrible things that took her away
And death climbs up the steps one by one
To give you the rose
That's been burnt by her sun

Point me to the sky above
I can't get there on my own
Walk me to the graveyard
Dig up her bones

Point me to the sky above
I can't get there on my own
Walk me to the graveyard
Dig up her bones


Eh da....
Jedva čekam...
A onda...tko zna...

Još samo malo...

Još samo malo do Mundiala a onda dragi moji...šta ja znam hoće li stiskanje palčeva pomoći jer onak...ionako nije to TA repka od prije 8 godina (ajme šta je toliko prošlo???)
Uglavnom preostaje nam samo čekati i vidjeti...

Jučer, prezentacija Whirpoola u Piranhi...puno hrane made by Ana Ugarković...
Prejela sam se i prepila i teturala doma. Kad sam stigla i otišla na wc ono što sam ispustila mirisalo je po fuckin pina coladi. Ko da sam kupila novi borić, tako je fino bilo...strašno...

Konačno je sunce došlo i u moj grad. Više ne miriši na snijeg. Listova skoro pa još ima na granama a probudile su se i prve mušice. Cvijeća još nema ali kažu da bi mogle i prve visibabe. Mi čekamo i nadamo se....

Kao što obećah...

..nekoliko savršenih kombinacija koje mislim iznositi ovo ljeto (dakako, većinu ipak u jeftinijim varijantama)

Cipele pod muss ( i na rasprodaji !!!):

Bottega Veneta


Jimmy Choo


Emilio Pucci


Torbica Chloe:




Kombinacije za ljeto:

Burberry Prorsum


Roberto Cavalli


Chloe






Juicy Couture


Miu Miu

Nije lako...

I baš kad čovjek pomisli da će konačno krenuti sa životom, staviti slike neke mode na blog...ono, nastaviti starim dobrim tempom - desi se nešto, neki znako prirode koji ti kaže - a ne milo moje. Neće ići.
Ono, kao da te pogode strijelom, pa počneš umišljati sranja...
Naime šta, desilo mi se nešto poprilično nelijepo što me uplašilo, učinilo nemoćnom i sjeb.. mi daljnju radnu koncepciju. Supr ti je, prelijepo i onda - bam!!!
I ne mogu ništa učiniti, do valjda idućeg tjedna - moglo bi biti ništa, moglo bi biti sve...
A mogla bih samo sjediti i čekati i pokušati živjeti život (ili njegov ostatak, tko zna).
Well, znati ću nadam se next week i biti optimist...

Znaš li da škrgućeš zubima kad spavaš? Znaš li da si jedan od rijetkih tko me može primiriti...znaš li koliko mi je to trebalo.
Tko zna, možda bih poludila baš tamo, tog trena...možda bi knedla u mom grlu prerasla u grčevitu borbu za razum.
Kukavica kakva jesam kad me se učini nemoćnom - umjesto da stanem na rub života i zaderem se Njemu gore: Is that all you can do??
Instead mantram o ljepoti, sreći i nekim drugim dimenzijama...i bojim se kao malo prokleto dijete...
Znam da me takvu još nisi ni upoznao. Mislila sam da nećeš morati, da ću uvijek ostati čvrsti ledeni stup...
Ali slomim se na takve stvari -možda i prelako...
Do tada, tko zna..možda otkrijem da je bit upravo u tome, da živimo dane kao da su nam posljednji jer, koliko znamo - život je nepredvidiv i mogli bi biti zar ne?

Misliš li da ćemo ostariti, ti i ja?
Pa, ako se prije toga ne poubijamo...

Bolovi u donjem dijelu trbuha, neobjašnjiva strepnja i potsjećanje na davnu pjesmu:

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek' mi ne priđu oka tvoja dva.

Neki me dan nazvao Nikola. Nismo se čuli više od dvije godine pa smo se neki dan slučajno sreli u gradu.
Znate ono kad zahvaljujete Bogu što vam je kosa čista i što izgledate dobro u ključnom trenutku...moram priznati da je lagana lipanjska kišica odigrala ključnu ulogu. Naime, pretrčavajući iz knjižare u drugu, fino me oprala. Kosa mi se zakovrčala a topić onako lagano privio uz tijelo.
"Hej mala, kamo tako brzo" čula sam poznati glas.
Osvrnula sam se a on je stajao pod kišobranom. Izgledao je božanstveno. Čupava kosa i one prodorne plave oči, zločesti smješak... ne znam ni sama kako sam ga zaboravila ovih godina.
"Hej frajeru. U potrazi sam za savršenom lovinom. Zar se ne vidi?"
"Kako izgledaš mala, ne bi ti smjelo biti teško."
Uvijek je bio svjesno jeftino šarmantan...voljela sam to. Zanimljivo, ali tijekom četiri godine studiranja on je izmjenio svaku curu na faksu - osim mene. Kasnije sam saznala da je njegov najbolji prijatelj bio lud zamnom - šta ćete, muška privrženost.
"Di ćeš?" upitao me
"U knjižaru tu preko puta. Tražim za ispit neku knjigu"
"Nemoj kisnut" odjednom je rekao i privio me uz sebe ...
Osjetila sam mu dah..
"Moram ići. Stvarno!" (Uvijek se userem u ključnim trenucima, no matter the practice)
"Čekaj. Smiijem li te nazvati...za kavu.."
"Naravno" odgovorila sam. Znala sam da može nabaviti moj broj preko zajedničkih prijatelja ali nisam mislila da će to učiniti.
Kad je telefon zazvonio, znala sam da je bio on. Kava u pol 7 pretvorila se u čašu vina, pa u butelju pa u drugu...
Već lagano omamljena, došla sam do onog trenutka kada sam znala da ili stajem, ili idem do kraja. Poznajem sebe...znam što želim. Željela sam njega - do kraja,
"Idemo do mene?" upitao je vrlo nedvosmisleno.
I znam što bi rekli lokalni puritanci - mala se jebe okolo, daje svakom koji u poželi. Neka govore što žele, ali naravno da postoje ljudi iz prošlosti koje bih uzela bez pitanja, onako divlje i snažno...
Njgov stan nije bio njegov već od tete koja je pola godine živjela u Australiji a pola u Zagrebu. Žena pat od niskog tlaka te bježi na zimu koliko može.
Jeli smo sir u ulju koje je donio iz Dubrovnika. Obožavala sam činjenicu da je iz Dubrovnika. Zadnje naše viđnje bilo je upravo tamo no, ja sam tada imala nekog drugog on drugu...no nikada nisam zaboravila riječi: "e da sad nisu blizu, zgrabio bi te mala...al neka, sjećat ćeš se ti već mene"
"Sjećaš se Dubrovnika" pitala sam ...
"Misliš grada ili onda kad su mi hlače pucale kad bi prošla pored mene" upitao je bezobrazno lagano mi se približavajući...
"Da stvarno, kako je Tijana?" vratila sam istom dozom
"Kako je Darko" sad mi je već bio opasno blizu a ruka mu je krenula put stražnjice...
Znala sam da se jebeno ljubi, ali takva žestina bila je nevjerojatna. Strgnuta odjeća i najgrublje poze bile su ublažene njegovim riječima...
Znala sam da je riječ o one night standu...znala sam da nismo suđeni da bi bili, ali osjećaj nevjerojatnog užitka i sreće bio je jači.
I nisam ni trnutka osjetila žaljenje. Znala sam da on želi da se nastavimo viđati, no sve dođe i ode...
Jednostavno sam uzela što sam željela već godinama. Tada sam mislila da sam istinski zaljubljena. Sada znam da je sve bila čista strast.
"Čujemo se" odmahnula sam mu rukom uz smješak.
Zvao me nekoliko puta, nisam mu se javljala. Poglavlje je zatvoreno...život ide dalje. Amen.

Kad sam se vraćala doma svirala je ova stvar - na ovo poželim vrištati

Upravo sam pročitala članak o ispovijesti mlade žene koja je bila žrtva traffickinga. U meni nevjerojatan bijes i mržnja...
Zamislite koliko boli mora podnijeti jedna osoba koju su nekoliko mjeseci (ponekad i godina) svakodnevno izrabljivali pripadnici najnižih slojeva ljudi. Njeno tijelo - kao instrument zarade od koje ona nije dobivala ni novčića. Nema slobode, nema smijeha, nema ljubavi...
A nema ni doživotnog zatvora za takvu gamad, nema čak ni braće podzemlja koji će učinkovito srediti stvar 'po kratkom postupku'...
I što da radi takva žrtva? Da uzme šarac i raspali rafalima...
Da čeka pravdu države - sad sam se baš nasmijala
Da se drogira, da se ubije, da se pravi kao da se ništa nije dogodilo...
Ajde na stranu država...gdje su udruge, gdje je crkva...
Umjesto da se bave zbranom rada nedjeljom i opisom Isusa u školskim udžbenicima što se ne zauzmu za goruće probleme ovog svijeta...
Ma kakvi, gdje nema profita nema ni posla - svećenici okreću pogled, udruge sliježu ramenima, država je nemoćna - "ali svakako ćemo vam se javiti čim nešto novo saznamo".
MY ASS!!!!!

E ako ovo nije prejebeno sexy fakat ne znam...

aaaaa...

T-Mobile je poslao tortu u redakciju i sad sam se obžderala ko krava (debela ) i jedva dišem...zapravo, mislim da bih mogla povratiti jagode....
Uglavnom notn' nju in maj lajf. Imunitet mi je obviously u komi pa me napalo sve zaredom od prehlade, infekcija, alergije...samo mi jos fali bronhitis i mirna Bosna.

Skužila sam neke stvari, da kad se dogode, kad ti uzdrmaju čitav svijet...promjene daljnji rasplet događaja. Naime, znate ono kad je s nekim sve idilično, prelijepo, strastveno i divlje, puno iščekivanja i neke pozitivne treme..i onda se to sve sruši. Jedan događaj potakne domino efekt kojim sve rečeno, izgovoreno pa i učinjeno postaje bezvrijedno, gubite nadu, gubite vjeru i odnosi postaju sve gori i gori.

Ljubav biva zamijenjena grčevitom borbom za opstajanjem
Slatke mušice vas počinju znatno nervirati
Stvari koje su vas veselile više ne primjećujete....

Tako je nekako bilo samnom i s Njim...bar mi se tako čini...kad svoj kratki staž proživite kao da je riječ o čitavom životnom vijeku, i kad vam se u tri mjeseca dogodi ono što se nekima ne dogodi u trideset godina...
I da, ima tu pozitivnih trenutaka, ali uvijek sam maštala o vječnosti, ispunjenoj strastvenim osjećajima, srećom, euforijom, predavanjem, hedonizmom...

Instead dobijete vječna prepucavanja, natjecanja, takmičenja, shvatite da ono što ste mislili da jest možda i niste, da je onaj drugi isto sasvim drugačiji. Navike koje su vam se činile simpatične postaju zle a vi se nađete u vrtlogu osjećaja koji vas s jedne strane potsjećaju na najljepše dane vašeg života a s druge vraćaju u realnost u kojoj vlada strah od sljedećeg koraka.

I što onda pitam se? Odustati dok još mogu (mogu li) ili se ozbiljno uhvatiti u koštac s vlastitim životom - odrediti ciljeve i držati se plana.
Ali ne možemo sami, right? Mislim, kad je riječ o vezama trebalo bi se sve temeljiti na razgovoru, trebali bi zajedno odlučivati o ishodima situacija. Umjesto toga, dobijete osuđivanja, izjave da ste naporni s konstantnim ponavljanjem jednog te istog, dobijete mučninu u želucu, nevjerojatnu tugu u prsima...

Umjesto da plačem ja se zainatim, poludim i u trenucima kada bih progutala ponos učinim suprotno - nekako, jedino tako ostajem razumna ...ostajem prisebna...
Jer ako se slomim, onda je svebilo uzalud, a ne mogu prihvatiti da je življenje života jedna velika greška.

PS: Ovom prilikom želim naglasiti da sam svjesna da mi je blog posljednjih enkolio dana depresivan, da nema ni m od mode...
Blog je moja vreća za ispucavanje, jedini način da ne puknem u RL, ne izderem se i ne kažem svima sve u facu. Stoga da, razumijem da je depresivno...ali, kako je to rekao dobri stari Arnie: I'll be back!