Nije lako...

utorak, 06.06.2006.

I baš kad čovjek pomisli da će konačno krenuti sa životom, staviti slike neke mode na blog...ono, nastaviti starim dobrim tempom - desi se nešto, neki znako prirode koji ti kaže - a ne milo moje. Neće ići.
Ono, kao da te pogode strijelom, pa počneš umišljati sranja...
Naime šta, desilo mi se nešto poprilično nelijepo što me uplašilo, učinilo nemoćnom i sjeb.. mi daljnju radnu koncepciju. Supr ti je, prelijepo i onda - bam!!!
I ne mogu ništa učiniti, do valjda idućeg tjedna - moglo bi biti ništa, moglo bi biti sve...
A mogla bih samo sjediti i čekati i pokušati živjeti život (ili njegov ostatak, tko zna).
Well, znati ću nadam se next week i biti optimist...

Znaš li da škrgućeš zubima kad spavaš? Znaš li da si jedan od rijetkih tko me može primiriti...znaš li koliko mi je to trebalo.
Tko zna, možda bih poludila baš tamo, tog trena...možda bi knedla u mom grlu prerasla u grčevitu borbu za razum.
Kukavica kakva jesam kad me se učini nemoćnom - umjesto da stanem na rub života i zaderem se Njemu gore: Is that all you can do??
Instead mantram o ljepoti, sreći i nekim drugim dimenzijama...i bojim se kao malo prokleto dijete...
Znam da me takvu još nisi ni upoznao. Mislila sam da nećeš morati, da ću uvijek ostati čvrsti ledeni stup...
Ali slomim se na takve stvari -možda i prelako...
Do tada, tko zna..možda otkrijem da je bit upravo u tome, da živimo dane kao da su nam posljednji jer, koliko znamo - život je nepredvidiv i mogli bi biti zar ne?


Misliš li da ćemo ostariti, ti i ja?
Pa, ako se prije toga ne poubijamo...

Bolovi u donjem dijelu trbuha, neobjašnjiva strepnja i potsjećanje na davnu pjesmu:

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek' mi ne priđu oka tvoja dva.

<< Arhiva >>