Upravo sam pročitala članak o ispovijesti mlade žene koja je bila žrtva traffickinga. U meni nevjerojatan bijes i mržnja...
Zamislite koliko boli mora podnijeti jedna osoba koju su nekoliko mjeseci (ponekad i godina) svakodnevno izrabljivali pripadnici najnižih slojeva ljudi. Njeno tijelo - kao instrument zarade od koje ona nije dobivala ni novčića. Nema slobode, nema smijeha, nema ljubavi...
A nema ni doživotnog zatvora za takvu gamad, nema čak ni braće podzemlja koji će učinkovito srediti stvar 'po kratkom postupku'...
I što da radi takva žrtva? Da uzme šarac i raspali rafalima...
Da čeka pravdu države - sad sam se baš nasmijala
Da se drogira, da se ubije, da se pravi kao da se ništa nije dogodilo...
Ajde na stranu država...gdje su udruge, gdje je crkva...
Umjesto da se bave zbranom rada nedjeljom i opisom Isusa u školskim udžbenicima što se ne zauzmu za goruće probleme ovog svijeta...
Ma kakvi, gdje nema profita nema ni posla - svećenici okreću pogled, udruge sliježu ramenima, država je nemoćna - "ali svakako ćemo vam se javiti čim nešto novo saznamo".
MY ASS!!!!!