DJELEM, DJELEM

Eto, kažu da će se mijenjati Ustav po pitanju prava manjina...
Svatko vuče na svoju stranu, svatko bi na najbolji mogući način htio progurati svoja prava...

Jedna od naših manjina su Romi ili razgovorno - Cigani. Po prvi put imaju svog zastupnika u Saboru, iako mislim da je dotićnom motivacija za kandidaturu bila samo vlastita korist.

Niti jedna manjina kod mene ne izaziva toliku tugu kao Romi. Nisu oni ni glupi, ni zaostali, ni lopine kako ih ljudi vole nazivati.
Imala sam prilike upoznati ih. Od onih u Krvavim peskima, kod Đurđevca, koji žive u šumi, u niskim kućicama od jedva metar i po visine, do onih situiranih i obrazovanih. Doduše, ovi posljednji su u manjini.

Zašto je to tako?
Za to stanje, uglavnom su krivi oni sami. Ponekad mi se čini da im i pružiš priliku, da bi radije izabrali one svoje potleušice i blato oko njih.
Imali smo prilike vidjeti kako su tretirani u Međimurju, gdje se roditelji bune što ono malo koliko ih pohađa školu - ide u razred s "našom" djecom. Ne mogu suditi, jer znam da i među romskom djecom ima svašta - od zapuštenosti do nekulture...
Osobno, volim romsku glazbu. Sjećam se jednog dokumentarca o Goranu Bregoviću i njegovoj "glazbi za svadbe i sprovode". Oduševili su me Romi, gudači i trubači. Sviraju bez nota i glazbene naobrazbe, po sluhu. A to jako dobro zvuči.
Poznajem našeg domaćeg Roma, inžinjera građevine, koji je oženio "našu" djevojku, učiteljicu po struci. Imaju sina i kćer. Predivnu mješavinu tamnoputog oca i majke, prirodne plavuše...

Nedugo je juniorka na you-tube-u pronašla filmiće - mali Rom nabraja vrste životinja i marke automobila. Nasmijali smo se, ali nekako s knedlom u grlu, s osjećajem gorčine...
Većina njih su bistri, spretni i dovitljivi, samo da im dati šansu koju bi prihvatili.

Jeste li primijetili kako većina njih ima ogromne, tužne oči. Kao da sva tuga njihovog nomadskog, nemirnog i nesređenog života izvire iz njihova pogleda...








Budite mi dobro
&